ZAGREB, 24. listopada (Hina) - Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr.
Franjo Gregurić uputio je predsjedavajućem Mirovne konferencije o
Jugoslaviji lordu Carringtonu pismo sljedećeg sadržaja:
"Štovana Ekselencijo,
Vlada Republike Hrvatske, podržavajući vaše napore za mirnim, demokratskim
i pravednim rješenjem jugoslavenske političke krize u duhu Pariške povelje
i dokumenata KESS-a, obraća vam se sa zahtjevom da prije rasprave o uređenju
novih odnosa među republikama-državama bivše Jugoslavije, svojim
autoritetom osigurate provođenje zaključenih dogovora od 4., 10. i 18.
listopada 1991. godine o prekidu vatre i povlačenju Armije iz Hrvatske.
Nažalost, Vlada Republike Hrvatske mora konstatirati da JNA, Republika
Srbija i Republika Crna Gore ne poštuju nijedan postignuti soprazum o
prekidu vatre već da svaki prekid obrambenih aktivnosti oružanih snaga
Republike Hrvatske zloupotrebljavaju za pregrupiranje snaga, dovođenje
novih trupa i naoružanja radi nastavka ofenzivnih i okupatorskih aktivnosti
protiv Republike Hrvatske.
Vojne i političke analize nastupanja JNA, Republike Srbije i Republike
Crne Gore nakon usvajanja svakog od 10 sporazuma o prekidu vatre, bjelodano
pokazuju da je od strane navedenih subjekata mirovni i posrednički angažman
Međunarodne zajednice shvaćan kao prilika da se kombiniranjem odugovlačenja
pregovora, nepridržavanja preuzetih obveza i agresivne propagandne
aktivnosti vojno, politički i gospodarski slomi Republika Hrvatska.
Takvom politikom svršenog čina, sile, obmane i laži htjeli su i
Međunarodnu zajednicu dovesti u poziciju priznavanja činjeničnog stanja,
tj. ostvarenja tzv. Velike Srbije bez obzira na kristlano jasno izražen
stav Vijeća sigurnosti UN, Europske zajednice, KESS-a, SAD-a, SSSR-a i niza
politički relevantnih faktora o odbijanju rješenja nametnutih silom.
Niz zbivanja od usmeno postignutog sporazuma o povlačenju JNA iz Hrvatske,
pod visokim pokroviteljstvom g. Hans van den Broeka, dokazuju spremnost JNA
i Republike Srbije da ne samo politički nego i vojno zarate s preostalim
republikama bivše Jugoslavije, već i da sukob prenesu i izvan granica, a
protiv svih koji se protive sili, aroganciji, isključivosti i agresivnosti
JNA i Srbije.
U tom kontekstu očekivano je odbijanje generala Kadijevića da izvrši
preuzete obveze o povlačenju JNA iz Republike Hrvatske, proglašavanje
hrvatske vlasti "ustaškom, fašističkom i neonacističkom", a hrvatski narod
"genocidnim", pučističko proglašavanje srpsko-crnogorskog bloka novim
Predsjedništvom Jugoslavije te, kao kruna svega, odbijanje srpskog
predstavnika da prihvati predložene Aranžmane o općoj nagodbi kao podloge
za uređenje odnosa na prostorima bivše Jugoslavije.
Cilj je samo jedan: tobožnjom brigom o "ugroženom i golorukom srpskom
narodu" pokrenuta je jedna od najmoćnijih europskih armija kako bi ugušila
demokraciju, slobodu te ugrozila teritorijalnu cjelovitost, prije svega,
Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, a zatim i ostlaih republika koje ne
bi pristale na armijsko-srpske ultimatume.
Riječ je o anahronoj, vanvremenskoj i vanprostornoj težnji i iluziji
Armije i Srbije da koncem dvadesetog stoljeća silom stvore i održe
unitarnu, neoboljševičku i totalitarnu umjetnu tvorevinu u svemu suprotnu
Novoj Europi čijem neposrednom nastojanju svi s nadom svjedočimo.
U tom svjetlu treba promatrati vjerolomno i nečasno ponašanje Armije i
Srbije i nakon posljednjeg Sporazuma o prekidu vatre postignutom u Haagu
18. listopada 1991. godine. Usprkos tome što je Predsjedništvo SFRJ
potpisalo taj Sporazum u svojstvu Vrhovnog komandanta, te izdanoj naredbi
generala Kadijevića, Armija je, prema instrukcijama istog generala,
nastavila s oružanim napadima na Republiku Hrvatsku. Štoviše, general
Kadijević je od srpsko-crnogorskog bloka u Predsjedništvu bivše Jugoslavije
zatražio opću mobilizaciju, prijeteći silom Sloveniji, Bosni i Hercegovini
i Makedoniji te optužio Međunarodnu zajednicu, a posebno Njemačku za
podržavanje fašizma u pojedinim republikama bivše Jugoslavije. Pritom su
vojne aktivnosti koncentrirane na dva grada koji za stariju i noviju
povijest Hrvatske imaju poseban značaj - na slobodarski Dubrovnik i
herojski Vukovar.
Ostvarujući prijetnje generala Kadijevića o općoj ofenzivi protiv
Republike Hrvatske, Armija je na primjeru Dubrovnika najeklatantnije
dokazala da joj ništa nije sveto, niti nevini, gotovo jednomjesečnim
obručem ugroženi životi djece, žena i nemoćnih, niti svjetska kulturna
baština čiji ponosni dio čini Dubrovnik, niti apeli upućivani sa svih
strana za spas grada koji ne pripada samo Hrvatskoj već cijelom kulturnom
svijetu. U mnogostoljetnoj povijesti Dubrovnika niti jedan napadač nije se
drznuo upotrijebiti svoja razorna oružja protiv moći ljepote, duha, kulture
i nasljeđa utjelovljene u staroj dubrovčakoj jezgri. Zbog toga je napad na
Dubrovnik smišljeni barbarski udarac u nacionalnu svetinju Hrvata ali i
izazov svjetskoj kulturi, nasljeđu i mirotvorstvu.
Bjesomučni dvomjesečni napadi na herojski Vukovar dio su istog bolesnog
osvajačkog plana po kojem Armija, pomognuta srpskim rezervistima i
odmetnicima, treba razoriti simbole hrvatskog otpora i opstojnosti.
Uništavanje grada koji više u fizičkom smislu i ne postoji se nastavlja, a
posebna meta su bolnica i druge civilne ustanove koje pružaju neophodnu
pomoć građanima i braniocima Vukovara. Nezapamćen slučaj konvoja s
bolesnicima, ranjenicima i humanitarnom pomoći Vukovaru, koji je za
razdaljinu od nekoliko kilometara trebao 15 sati, svjedoči o svim
prljavostima i nepridržavanju međunarodnim pravilima od strane Armije i
odmetnika.
Vaša Ekselencijo, zbog Dubrovnika i Vukovara te niza drugih mjesta u
Republici Hrvatskoj gdje Armija bezočno i bezobzirno krši preuzete obveze
uništavajući ljudske živote i materijalna bogatstva, molimo vas još jednom
da se prije otvaranja rasprave o budućim odnosima među suverenim i
samostalnim republikama-državama bivše Jugoslavije, založite za postizanje
dogovora koji će garantirati apsolutni prekid vatre, potpuno povlačenje
Armije iz Republike Hrvatske u utvrđenom roku i mirno uspostavljanje novog
državno-pravnog stanja na ovim prostorima", stoji na kraju pisma dr.
predsjednika Vlade Republike Hrvatske dr. Gregurića lordu Carringtonu.
Dr. Gregurić je sa sadržajem ovog pisma upoznao i predsjedavajućeg
Savjeta EZ-a Hans van den Broeka, generalnog sekretara UN Javier Perez de
Cuellara, Komitet visokih funkcionara KESS-a i šefa Promatračke misije EZ u
Zagrebu D.J. van Houtena.
(Hina) mc
241809 MET oct 91
(Hina) mc