Nadnaslov: Stranci u Americi nadaju se sreći
Naslov: Lov na "zelenu kartu"
Podnaslov: State Department organizirao lutriju za vize na kojoj glavni
zgoditak omogućava sretnim dobitnicima radnu dozvolu
Piše: Francoise Michel, AFP
MERRIFIELD, 14. listopada - Tisuće stranaca s nesređenom dozvolom boravka
pojavilo se slobodno u javnosti proteklog vikenda u Sjedinjenim Državama
kako bi sudjelovali na lutriji za vize, na kojoj je glavni zgoditak "zelena
karta", administrativni dokument koji u sebi sadrži sva njihova nadanja u
uspjeh i sreću.
Irci, Francuzi ili Japanci, svi su se našli ispred velike zgrade pošte u
Merrifieldu (Virginia), uvjereni kako povećavaju svoju šansu u dobijanju
jedne od 40.000 viza koje daje State Department ako sami dođu ubaciti svoje
pismo u poštanski sandučić namijenjen toj svrsi.
Počeli su pristizati već u četvrtak, iz Chicaga, Los Angelesa ili New
Yorka, spavajući u hotelima, automobilima ili pod vedrim nebom. Policija
je očekivala oko 750.000 ljudi i u tu svrhu je užurbano postavila pokretne
nužnike.
"Pismo se uvijek može izgubiti", kaže Giovanni, koji je doputovao iz
Seattlea da bi u pravilnim razmacima od subote ubacivao stotinjak pisama u
kolica smještena na parkiralištu pošte. Budući da broj zahtjeva nije
ograničen, njihovi podnositelji pod nadzorom policajaca ubacuju kovčege i
kartonske kutije pune pisama. Nakon gužvi u subotu, situacija se opet
smirila u nedjelju.
U obzir će se uzeti jedino pisma koja budu ubačena u poštanske pretince
između ponedjeljka 14. listopada u 00,01 sati i nedjelje 20. listopada u
23,59 sati. Sve će zapravo biti gotovo već u prvim satima u ponedjeljak,
jer lutrija funkcionira na principu "tko prvi njegova djevojka". Ali bolje
je biti Irac jer je 40 posto "zelenih karata" rezervirano za njih,
zahvaljujući naporima njihovog moćnog lobbya.
" 'Zelena karta' predstavlja slobodu kretanja. Mogao bih putovati,
vratiti se u Irsku da vidim svoju obitelj", objašnjava Sean, građevinski
radnik nastanjen u Bostonu od prije dvije godine.
"Sa 'Zelenom kartom' mogao bih promijeniti posao, pristupiti sindikatu,
biti bolje plaćen. U slučaju da budem teže povrijeđen, ne bih mogao više
raditi. Nemam socijalno osiguranje. Morao bih se vratiti u Irsku", dodaje
Sean, umoran od života u stalnom strahu od protjerivanja.
Prisiljeni nezaposlenošću na odlazak iz domovine, 40 do 100.000 Iraca živi
bez dozvole boravka u SAD-u.
Nakon Iraca, Poljaci, poput Mireka koji je došao iz Chicaga, najznačajnija
su skupina podnositelja zahtjeva.
"Ništa ne mogu planirati. Čitavo vrijeme mi se čini da privremeno živim
ovako. Dosta mi je oslanjanja na druge ako želim podići kredit kod banke
za kupovinu automobila", objašnjava taj 31-godišnjak, kojega njegov
poslodavac isplaćuje mjesečno u gotovini.
Lutrija je otvorena državljanima 35 zemalja, većinom europskih, ali i onima
iz Kanade, Alžira i Tunisa, Indonezije i Japana. Vlada očekuje 5 milijuna
zahtjeva, a postupak će se ponoviti 1992. i 1993. godine.
Suprotno od većine molitelja na toj lutriji, Japanka Kimiko nema
nezakoniti status. Sa svoje 42 godine već 9 godina radi kao knjigovotkinja
u Japanskom udruženju u Los Angelesu. U tom svojstvu ima pravo na
privremenu radnu dozvolu. "Bez 'zelene karte' ne mogu promijeniti posao
jer mi je dozvola vezana uz poslodavca. Nedovoljno sam plaćena, željela
bih naći drugi posao", kaže mlada žena. "Ne želim se vratiti u Japan.
Morate biti ljubazni, ženstveni, blagi, a ima i puno manje mogućnosti za
ženu da napravi karijeru nego u SAD-u", dodaje Kimiko.
Dok se do "zelene karte", a svake godine ih se dodijeljuje 650.000, ne
može doći prije no što prođe od jedne do sedam godina, lutrijom bi se taj
rok trebao skratiti na svega nekoliko mjeseci. To možda objašnjava
nekoliko pokušaja korupcije.
"Rekao mi je da to pošaljem umjesto njega. U ruci mu je bio veliki
svežanj novčanica, možda 1.000 dolara", priča Tony Estrada, policajac iz
poštanske službe koji nije podlegao napasti.
(Hina)
140828 MET oct 91
(Hina)