CETINJE, 29. travnja (Hina) - Nakon što je pročitano zajedničko
priopćenje, predsjednici republika i predsjedništava republika
odgovarali su na pitanja novinara.
Prvo je bilo pitanje novinara Ive Popovića iz Tanjuga, koji je
zamolio sve učesnike skupa da konkretno odgovore na pitanje da li
osjećaju odgovornost i strah ukoliko zbog njihovih nesporazuma dođe do
građanskog rata.
Tuđman je odgovorio da ne očekuje rat jer oni koji plaše građanskim
ratom bježe od demokratskog rješenja svih problema koji se pred nama
nalaze.
Izetbegović smatra da realnost građanskog rata postoji, ali misli da
ne snosi odgovornost za takav razvoj stvari. "Ja sam se zalagao za
jedno kompromisno rješenje koje bi sigurno vodilo izlazu iz krize i to
rješenje nije prihvaćeno. Držim da odgovornost nas šestorice nije
jednaka."
Bulatović je dodao da osjeća veliku odgovornost i misli da svi koji
ovdje sjede ulažu maksimum napora i dobre volje da nađu izlaz iz
situacije u kojoj smo se našli. "Mi činimo sve da izbjegnemo tragične
posljedice do kojih može dovesti zaoštravanje političke situacije u
Jugoslaviji i nacionalne sukobe do kojih bi moglo doći."
Milošević je odgovorio da lično osjeća veliku odgovornost i nastoji
da se ponaša u skladu s tom odgovornošću. Upravo zato se i zalaže da o
u ovim sudbinskim pitanjima za sve narode i građane Jugoslavije
odlučuju upravo oni referendumom.
Gligorov pak ocjenjuje da su problemi takve prirode da se ne mogu
očekivati brza i spektakularna rješenja i sigurno je da za nalaženje
tih rješenja treba mnogo truda i strpljenja, ali i više razumijevanja
za složena pitanja koja su pred nama, a koja su rezultat historijskog
nasljeđa. U tom smislu smatra da svatko od nas treba ponijeti određenu
odgovornost, ali istovremeno i da se računa s time da ti problemi
traže duga razmatranja. Iluzija je čekati rješenja preko noći.
Kučan je rekao da kad ne bi osjećao odgovornost, ne bi niti
sudjelovao u takvim razgovorima. Demokratski dogovor nema alternativu
građanskom ratu. "Mi smo ponudili određene koncepte koji su rezultat
objektivne situacije u pojedinim republikama i na temelju tih interesa
i različitih položaja pokušavamo naći zajedničko rješenje."
Novinar TV-Skopje je upitao da li su današnjim sastankom napravili
korak naprijed ili se sve opet svelo na mlaćenje prazne slame, kako bi
to rekao predsjednik Kučan i da li znaju koliko će referendum koštati.
Bulatović je odgovorio: "Mi smo se danas međusobno informirali o tome
što i kako namjeramo raditi u pojedinim republikama. To doživljavam
kao praksu jednostranih odluka i postupaka, što po meni nije pravi put
demokratskog prevladavanja problema. Na drugo pitanje mogu odgovoriti
da će referendum koštati jako mnogo, ali i demokracija košta. Ukoliko
bi referendum bio dobro osmišljen i pripremljen i ukoliko bi to bio
pravi put za izlazak iz ustvne i političke krize u Jugoslaviji, ja
mislim da njegov cijena ne bi bila previsoka jer bi imala svog smisla
i opravdanja."
Gligorov je odgovorio: "Iz izlaganja pojedinih predsjednika mislim da
lako možete zaključiti u čemu su glavni sporovi u našim
razmišljanjima. Ključno je pitanje u ovom trenutku na koji način ići
na referendum, odnosno pitanje njegovih rezultata i posljedica. Tu
također postoje razlike i iz toga možete vidjeti kakve su razlike među
nama."
Milošević je rekao da su razlike velike i krupna su sporna pitanja.
"Netko tu treba arbitrirati, a ja mislim da tu trebaju arbitrirati
građani Jugoslavije i narodi Jugoslavije i upravo zato smo se i
zalagali za referendum."
Kučan je ustvrdio: "Mi smo se danas vratili na pitanje referenduma i
to je zapravo vraćanje na staro pitanje o kojem smo već rekli svoje.
Mi se stalno vraćamo na razgovor o osnovnim principima shvaćanja
Jugoslavije, a bježanje od pravog razgovora će dovesti do toga da će
Slovenija morati donijeti jednostranu odluku o ostvarivanju svoje
plebiscitarne odluke.
Ako mene pitate da li znam koliko košta referendum, moram vam reći da
znam, ali sigurno košta manje od izlaska tenkova na ulice i mnogo
manje od građanskog rata."
Branko Jokić je upitao Miloševića što misli o tome što se govori kako
je predsjednik Bulatović njegov poslušnik i s obzirom na priče o
prebrojavanju u Crnoj Gori i nošenje njegovih slika, kako se osjeća.
Milošević je odgovorio da predsjednik Bulatović s njim potpuno
ravnopravno razgovara. Što se tiče pitanja kako se osjeća, rekao je da
se osjeća veoma prijatno.
Dragoljub Vuković je upitao "Što mislite g. Izetbegoviću da li će
doći do narednog sastanka predsjednika, kako je to planirano u Bosni i
Hercegovini i što mislite o današnjem sastanku?"
Na to je Izetbegović odgovorio:' Mislim da su danas preciznije
identificirani neki interesi u tom smislu, što smatram da je velika
stvar. Mislim da će do narednog sastanka doći, još nije precizirano
gdje će to u Bosni i Hercegovini biti, ali vjerojatno će to biti
organizirano 8. svibnja ukoliko taj datum bude odgovarao svim
predsjednicima."
Na Kučanov odgovor da će Slovenija biti prisiljena na jednostrano
razdruživanje, ako se ovi razgovori nastave kao dosad, Milošević je
dometnuo da nitko od njih nema mandat za ukidanje Jugoslavije. Na to
je Kučan uzvratio da u tome i jeste pogreška.
Na pitanje novinara "Vjesnika" da li je bilo riječi o problemu Knina,
odnosno Kijeva, Tuđman je odgovorio da nije, ali da je problem bio
prisutan. Najprije je spomenuo gospodarske posljedice bezakonja i
odmetništva u Kninu, Plitvicama i drugdje, a zatim optužio
Predsjedništvo Jugoslavije da je stalo na stranu odmetnika, upravo u
onom trenutku kada se taj problem počeo rješavati. Izrazio je čudenje
da neki ljude nisu ništa naučili iz dosadašnjeg iskustva, ni iz
povijesti. Posljedni potezi sigurno će izazvati sasvim određene korake
Vlade i Sabora Republike Hrvatske, istaknuo je.
Na to je Momir Bulatović replicirao da Predsjedništvo nije stalo ni
na čiju stranu, kao ni JNA nego da su samo htjeli spriječiti sukobe.
Na pitanje novinara "Pobjede" znači li republički suverenitet i
zahtjev za međunarodnim subjektivitetom Tuđman je potvrdno odgovorio,
dodavši da će svima, a to znači i pripadnici sprskog naroda u
Hrvatskoj biti zajamčena sva građanska prava i kulturna autonomija.
Na pitanje novinara Radio-Sarajeva kako riješiti srpsko-hrvatsko
-muslimanska i druga pitanja bez Jugoslavije, Milošević je odgovorio
da se on upravo zalaže za Jugoslaviju, a Tuđman: "Mi smo u Hrvatskoj
za to da se odnosi naroda i rapublike u jugoslavenskoj zajednici urede
na novim osnovama, ako je to moguće, onda jesmo za zajednicu, a ako
nije onda smo za dogovor o tome da se riješenje traži u samostalnosti,
pa i u sklopu Europske zajednice u skladu sa svjetskim odnosima.
Na pitanje novinara "Jedinstva" iz Prištine upućeno Kiri Gligorovu,
kako to da se 45 godina zalagao za federaciju, i slijedio je Titov
put, a sada se zalaže za konfederaciju, kada je bio iskren onda ili
sada, Gligorov je odgovorio da ako su svi ustavi od 1945. godine
polazili od težnje naroda da su republike države, ne znam zašto bi to
sada trebalo poništiti. Pri tom je naveo i primjer SSSR.
Na pitanje novinara Radija Novi Sad, koje je upućeno Aliji
Izetbegoviću zašto novoformiranje zajednice općine smatra 'fantomskim
tvorevinama', Izetbegović je odgovorio da mu se taj izraz neosnovano
podmeće, zatim usprotivivši se stvaranju jednonacionalih zajednica u
mnogonacionalnoj državi kao što je Bosna i Hercegovina. To je protivno
i ekonomskoj logici na koju se začetnici tih zajednica srpskih općina
pozivaju i ne vodi dobru, upozorio je Izetbegović, dodavši da je
orijentacija Stranke demokratske akcije stvaranje građanske republike
u BiH. Odbacio je tezu o islamskoj koncepciji u BiH, označivši je kao
puki izgovor pred Europom da se rješenje ne traži uz pomoć argumenata.
Upozorio je da će se vlast BiH suprotstaviti komadanju BiH, jer to
vodi njezinom rušenju.
Na pitanje novinara HTV postavljeno Miloševiću što je to hrvatsko
rukovodstvo skrivilo prema srpskom narodu u Hrvatskoj, Milošević je
odgovorio da mu je oduzelo suverenost i proglasilo ga nacionalnom
manjinom i u Ustavu Republike Hrvatske i u pitanju referenduma.
Na to je Tuđman uzvratio da nije riječ o oduzimanju prava Srbima,
nego o težnji za srpskom dominacijom u svim republikama. To je
potkrijepio navodeći mišljenje jednog srbijanskog intelektualca
izrečeno u NIN-u, koji kaže da je svejedno kakva je Hrvatska politika,
a da je bitno da je došao trenutak da se ostvari ideja o velikosrpskoj
državi.
Na pitanje novinara Reutera upućenog Tuđmanu i Miloševiću da li imaju
nekakve konkretne pokazatelje što će to hrvatski, odnosno srpski narod
dobiti a što izgubiti izdvajanjem iz Jugoslavije kad već dosad imaju
veliku mjeru suverenosti, Tuđman je odgovorio: "Svaki narod od kad je
svijeta i vijeka teži biti svoj na svome, a to znači da ima i svoje
oružane snage, a ne one koje mu prijete i koje ne smatra svojom
vojskom. Hrvatska želi biti svoja, da hrvatski čovjek može ostati u
svojoj zemlji, da ne bude kažnjavan kada pjeva hrvatske pjesme, kao
što se to događalo do prije godinu dana, i da s drugima bude
ravnopravan." Istaknuo je kako je znakovito da su dosadašnjim
uređenjem zadovoljne samo Srbija i Crna Gora, a da nisu zadovoljni
ostali narodi.
Milošević je u vezi s budućim uređenjem Jueoslavije iznio stajalište
da treba postojati dvodomni parlament, sastavljen od Vijeća građana i
Vijeća naroda. Ovo drugo vijeće ravnopravnom bi zastupljenošću
predstavnika pojedinih naroda osiguravalo nacionalnu ravnopravnost.
Kučan smatra da je što se tiče ostvarenja plebiscitarnih odluka i
garancija slovenskom narodu, onaj dio slovenskog naroda koji živi u
Repulici Sloveniji siguran da je uvjeren kako bi Slovenija našla kao
demokratska zemlja svoje mjesto u Europi i može se naslutiti da bi
mogla veoma efikasno brinuti i o suštinskim pravima onih dijelova
slovenskog naroda kjoi živi u drugim zemljama.
Ne bih se složio s vama da se nitko ne miješa u unutrašnji život
Slovenije. Valjda niste detaljno pročitali ekspoze dr. Jovića i
predsjednika Markovića, a vjerojatno niti ne znate kakve je zahtjeve
postavljana JNA od trenutka kad je oduzeto oružje teritorijalne obrane
koje pripada Sloveniji, a na kraju, postoji još jedan razlog svemu
ovome, ne samo da moj uvaženi kolega, predsjednik Milošević ne pravi
razliku između razdruženja i ukinuća, nego očito ne pravi dovoljnu
razliku niti između svoje i drugih republika.
Novinar TV-Crne Gore je postavio pitanje g. Tuđmanu: "Vi se danas
nalazite u Cetinju, u Crnoj Gori koja je poznata po svojoj državnosti
vjekovima, to je država Crna Gora koju toliko dugo nitko nije mogao
ugroziti i mislim da vi znate sve o crnogorskoj časti, garantiranju
sigurnosti na ovim prostorima, a ipak ste vi jedini od predsjednika
došli u blindiranom BMW-u, a svi ostali su se vozili kolima države
Crne Gore. Zašto? Da li zbog straha, da li zbog sumnje ili zbog
nepovjerenja?"
Tuđman je odgovorio: "Prije svega, nisam došao iz Zagreba
automobilom, nego avionom kao i vjerojatno i sva ostala gospoda, a ako
već postavljate takvo pitanje, onda bi bolje bilo da se obratite
Ministarstvu unutrašnjih poslova koje ima informaciju iz
jugoslavenskih područja, ali i iz tri zapadnoevropske države da su
pripremani atentati i na mene, i na druge. I ovaj novinarski skup je
veoma zanimljiv. Ne znam na kojem su sve mjestu održavani mitinzi koji
su unaprijed bili planirani, ali i ovo reagiranje očito pokazuje kako
je ovo organizirano. Hvala lijepa i više ne želim sudjelovati u ovom
razgovoru."
Bulatović je potom zamolio novinare, kao domaćin, da se s uvažavanjem
i s dužnim poštovanjem odnose prema gostima. (Dr. Tuđman napušta
konferenciju za tisak.)
Novinar "Makedonskog radija" je upitao Bulatovića i Gligorova,
što misle da li je dovoljno da na listiću za referendum
stoji samo tekst "za ili protiv reformskog programa 11+3, i
drugo pitanje g. Izetbegoviću, da li može uvjeriti svoje
kolege na sastanku u Bosni i Hercegovini da sastanak ne traje
jedan dan već dva dana i da se tom prilikom nađu odgovori na
četiri ključna pitanja od zajedničkog interesa za ovu zemlju,
da se završi ova dugačka novinarsko predsjednička karavana?
Gligorov je odgovorio: "Što se tiče programa 1l+3 poznato je moje
stanovište da se zalsžem za taj program, a to je i stanovište našeg
parlamenta. No, za uspjeh tog programa potrebno je isto tako
razriješiti pitanja vezana uz političko jedinstvo Jugoslavije. Zbog
toga ne ovisi sve o odgovoru da li smo za ili protiv programa Ante
Markovića, već se istovremeno treba znati i kakvo je opredjeljenje
jugoslavenske zajednice u pogledu naše budućnosti."
Bulatović pak smatra da je Crna Gora među prvima podržala program
11+3, ali taj program je u stvari pokazo kako ga je nemoguće u ovoj
situaciji ostvariti. "Mi smo već zamjerili saveznom premijeru što nije
nikada, pa niti zadnji put, u Skupštini SFRJ jasno i glasno kazao što
mu to stoji na ptu da realizira taj program, a nisam sklon niti
mistifikacijama kakve se sve mogu čuti, čak sam danas čuo da nekoga
11+3 podsjeća na 15 sati i 4 minuta 4. maja."
Izetbegović je ocjenio da: "Mogućnost razumijevanja nije u funkciji
vremena. Mi smo potrošili oko 70 sati na pregovore, ukupno do sada.
Kao što sami vidite, ovaj sastanak je postavljen približno isto kao i
onaj prvi. Prema tome, mislim da je svejedno da li će sastanak trajati
jedan ili dva dana. Možda bi nešto pomoglo da nas zatvore u jednu
zgradu, da nam daju dovoljno hrane i vode i da nas ne puste van dok se
ne dogovorimo. To nije samo slučaj u Vatikanu, imate sličnih slučajeva
i u Americi.
Problem je očito u nespremnosti bilo koga da se pomjeri iz svoje
pozicije čak i za jedan minimum i da napravi jedan mali korak dalje u
pravcu onog drugog i da pokuša pet minuta boraviti u koži druge
strane, da vidi kako drugi vide stvari. To nitko ovdje nije spreman
učiniti. Prema tome, ne mislim da se to može riješiti duljim
sastankom.
Ja, s obzirom na sve tim ne vjerujem da ćemo nešto više postići u
Sarajevu, ali sam ipak optimist jer sam takav po prirodi i taj
optimizam crpim iz samog sebe i s takvim nadama idem u razgovore.
Konačno, potrebno je razgovarati i zbog onog što kažu ljudi da je
bolje neuspješno pregovarati nego se uspješno tući i boriti. Važno je
samo da se ne tučemo. Ako su pregovori poslužili da ne dođe do
opasnosti sukoba, onda su sigurno imali smisla.'
(Hina) ds
290000 MET apr 91
(Hina) ds