ISIKVEREN, 22. travnja (AFP/Hina) - Mladi Ramathan, pet godina,
leži na operacionom stolu, zamrljanom krvlju, kože spaljene
napalm bombom od koljena do grudiju.
"Onaj koji bombardira djecu napalm bombama je gad, a ne
čovjek". Horst Gluck, njemački kirurg koji je upravo završio
svoju tko zna koju operaciju bjesni na Saddama Huseina.
Tri njemačka liječnika koji rade pod vlažnim šatorom nemaju
puno vremena za svoje male pacijente. Horst Gluek reže komade
mrtve kože, nanosi kremu na izmučenu Ramathanovu kožu i na
kraju stavlja zavoje.
Vani, red je sve duži pred improviziranom bolnicom. Nakon
deset minuta liječenja, Ramathanov otac umata dijete u tanku
plahtu i čeka da prođe anestezija.
Ramathan će morati sutra opet doći. "Subai, subai" (sutra,
sutra) prva je riječ koju je Gluck naučio u izbjegličkom logoru
broj 4 u Isikverenu.
U četiri sata tri liječnika su obradila tridesetak teških
ranjenika žrtava napalma, ranjenih mecima, smrznutih nakon 70
sati hoda po snijegu.
Ako je prijetnja od gladi nestala zahvaljujući tonama hrane
upućene na lice mjesta, liječnici se suočavaju sa ranama
zadobivenim u samom prihvatnom centru. Brojna djeca se opeku na
malim vatrama koje pale izbjeglice da bi se zagrijali.
Liječnici nisu očekivali da će morati liječiti tolike
opekotine, pa im nedostaju masti za opekotine.
Njemački vojni helikopteri podigli su bolnicu u logoru.
Trideset i pet kreveta, osam liječnika i petnaest bolničara
moći će početi primati pacijente. Nekoliko kurdskih liječnika
su im se pridružili.
Pored šatora njemačkih liječnika, francusko udruženje
"Liječnici svijeta" postavilo je svoje prihvatne logore. Šest
mladih liječnika bili su prvi koji su pomogli u Isikverenu.
Do nedjelje su radili na otvorenom, amputirajući prste s ruku
i nogu, bez anestezije, uz pomoć kamena kao podloge. "Nije bilo
nikoga. Bili smo prisiljeni to raditi", priča pariški liječnik
Francnis Barbotin-Larrieu (35).
Irene Compagnon je doputovala iz Grenoblea sa još pet
liječnika organizacije "Međunarodna liječnička pomoć". Mlada
žena ne skriva zamor : "Radimo bez prekida, nedostaje nam svega.
Spavamo na podu".
Kurdi su nedisciplinrani, objašnjava ona, dolaze rano ujutro,
ulaze u Šator i više iz njega ne izlaze. "GIedamo djecu kako
umiru, a bavimo se neznatnim povredama", uzdiše Irene, koja je
ipak odlučila ostati dodatnih šest tjedana.
Jaka hladnnća zadnjih tjedana nestala je i zamijenila ju je
temperatura od 25 stupnjeva i blještavo sunce. Prijeti nova
opasnost: "95 posto djece ima proljev", kaže njemački liječnik
Stephan Koppel.
Tlo je prekriveno izmetima a izbjeglice još piju vodu iz
potoka. "Ako se pojavi ijedan slučaj kolere ili tifusa, bit će
to jako opasno", zabrinut je Koppel.
(Hina) mm
220000 MET apr 91
(Hina) mm