CERKLJE, 8. travnja (Hina) - Nakon što su dali izjave o današnjim
razgovorima predsjednici Tudman i Kučan odgovorili su na nekoliko
novinarskih pitanja.
Na pitanje koje su se razlike očitovale u današnjim razgovorima
predsjednik Tudman je odgovorio kako sa zadovoljstvom može reći
da nema nikakvih bitnih razlika, a Kučan je odgovorio:
"Da je razlika bilo, onda sudeći po iskustvu iz razgovora u Splitu
i Beogradu, razgovore ne bismo tako brzo okončali."
Razlog za današnji sastanak bio je prema Kučanovim riječima u
potrebi pripreme za sastanak predsjednika republika u četvrtak i za
sastanak predsjednika republičkih vlada s predsjednikom SIV-a Antom
Markovićem, koji će se održati isti dan u Beogradu. Tome je Kučan
dodao i potrebu da se istakne potpuna suglasnost siovenskih i hrvatskih
stajališta, nasuprot onima u Jugoslaviji, kojima je stalo do toga da
izmedu Hrvatske i Slovenije postoje razlike. Predsjednik Tudman_je
naveo kao razlog i to da se razmotri aktualna politička situacija,
s obzirom na prilike u Jugoslaviji, ali i s obzirom na interese
međunarodnih čimbenika za rješavanje krize. Odgovarajući na pitanje
o odnosu prema saveznoj vladi, Kučan je doveo u pitanje prijedlog
njezina programa sadržanog u poznatih Markovićevih "11 plus tri"
točke. Kučan se upitao zar je potrebno inzistirati na tom programu
koji do sada nijednom nije naišao na potporu svih republika.
"U slučaju razdruženja Slovenije, Hrvatska neće ostati u ostatku Jugoslavije",
podsjetio je na već izrečeni stav predsjednik Tuđman, a u
a u tom slučaju, pojasnio je Kučan, odnosi Slovenije i Hrvatske
temeljili bi se na dobrosusjedstvu. Medusobni odnosi regulirali bi
se međusobnim dogovorom, ali, rekao je Kučan, "sada je težište na
nastojanju da se kriza riješi dogovorom svih republika". Na pitanje
kako tumači stav Europske zajednice očitovan i prigodom nedavna
posjeta trojice ministara Beogradu predsjednik Tudman je odgovorio:
"Kad govori De Michelis iii bilo tko od stranih državnika o našim
problemima, onda se u tome očituju pogledi njihovih vlada na
jugoslavensku krizu i interesi ili Europske zajednice ili SAD-a u
smislu podupiranja demokratske preobrazbe u Jugoslaviji. Ono što su
nekoliko puta isticali, da su za dosljednu demokratsku preobrazbu,
da se jugoslavenska kriza riješi medusobnim dogovorom naroda i
republika, a da su protiv uporabe svake sile, odaje jasno da oni
kada daju svoj savjet vode računa o europskim i svjetskim problemima.
Mislim da možemo sa zadovoljstvom konstatirati da u vodenju svoje
politike i mi vodimo računa o jugoslavenskim, o europskim i svjetskim
problemima, ali isto tako da vodimo računa prije svega o interesima
svojih naroda, da nastojimo tu politiku uskladiti s demokratskim
kretanjima i mirom u svijetu. Ali nismo spremni da kod toga
zaboravimo životne inrerese svoga naroda, republike, nego se nadamo
da ćemo, kao što smo imali potporu u uspostavi demokratske vlasti,
imati razumijevanja i za naše odluke u rješavanju jugoslavenske
krize", rekao je u odgovoru dr. Tudman.
Nakon toga je predsjednik Kučan dodao:
"Ja cijenim napore gospodina De Michelisa i Europske zajednice da
pokušava pomći u rješavanju jugoslavenske krize. Ali manje
razumljivim mi se činilo stajalište koje je dugo važilo, naime da
se ne žele miješati u unutrašnje političke stvari Jugoslavije, a s tim
su objektivno sve te države duboko umiješane u tu krizu već samim
stavom da je potrebno pod svaku cijenu sačuvati integritet
Jugoslavije, što je zakočilo normalan proces rješavanja te krize, jer
se naime ti zahtjevi kroz prizmu unutarnjopolitičkih dogadaja nažalost
tako prelamaju, da se ta pocirška često puta promijeni u podršku
najkonzervativnijim i nedemokratskim snagama. Razumljivo je pritom
da medunarodna zajednica i susjedne države polaze od svojih vlastitih
interesa, te da vode računa o tim svojim a ne našim interesima".
Kučan je zaključio da se odnos irurope prema mogućnosti da se kriza
riješi putem saveznih tijela, na način kako se to do sada pokušavalo,
ipak u posljednje vrijeme promijenio.
Takoder je podsjetio na to da Zakon o plebiscitu predviđa 23. lipnja,
kao krajnji rok za odluku o osamostaljenju Slovenije, a dr. Tuđman
je zaključno pripomenuo da je Hrvatska dala rok, za isto, do kraja
lipnja, istaknuvši kako bi bilo dobro, zbog teške gospodarske krize,
da se rješenje postigne i prije.
(Hina) jm
(Hina) jm