TUĐMANU
ZAGREB, 6. travnja (Hina) - Predsjednik Zavičajnog kluba
"Kijevo" u Zagrebu uputio je u ime članstva pismo predsjedniku
Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu:
"Poštovani gospodine predsjedniče!
U ovim teškim trenucima za našu Hrvatsku, posebno za naše
sumještane u Kijevu, osjećamo potrebu da se i ovim putem
obratimo Vama u ime Zavičajnog kluba "Kijevo" te svih
Kijevljana koji žive u Zagrebu. Od početka srpske pobune, u
kolovozu prošle godine, naše selo je okupirano te na sve moguće
načine maltretirano, ugrožavano i omalovažavano samo zato što se
u njemu vije hrvatski barjak. U više navrata naši su mještani
tražili fizičku zaštitu, pa je i obećano da će se uspostaviti
policijska postaja te da se do daljnjega strpe. Od toga prošlo je
više od sedam mjeseci a nikakvu zaštitu nismo dobili, dapače
selo je napustilo 50-ak mladića koji su kao policajci raspoređeni
diljem Hrvatske. Maltretiranja i fizička zlostavljanja koja
doživljuju zadnjih mjesec dana (skidanje do pojasa, lijeganje
u blato, šamaranje, pretresanje, uzimanje novca, trganje
hrvatskih amblema, otvaranje pogrebnih ljesova itd.), a posebno
uhićenjem dvojice naših nevinih policajaca Stanka Jurića
Grgića i Miće Jurića Arambašića, koji su u Kninu kao
taoci, prelili su čašu strpljivosti te ugasili svaku nadu u
moguću djelotvornu zaštitu od četničkih hordi.
Gospodine Predsjedniče, mnogi sadašnji stanovnici Kijeva
proživjeli su ratna četnička zvjerstva te sa zebnjom dočekuju
svaku novu noć; ta poznato Vam je da je i u prošlom ratu prva
četnička žrtva u dalmatinskim jamama iz Kijeva. Većina
Kijevljana više ne spava u svojim kućama. Težinu položaja naših
sumještana u Kijevu i mi Kijevljani iz Zagreba pokušali smo
prikazati organiziranjem prosvjedne akademije zajedno s
Hrvatskim žrtvoslovnim društvom i upućivanjem apela našoj i
svjetskoj javnosti o ugroženosti Hrvata u Hrvatskoj. No svi naši
dosadašnji mirotvorni pokušaji, čekanje i naše bezgranično
povjerenje u vrhovništvo i Vladu svakim danom su sve više
otežavali položaj naših Kijevljana, a i nas ovdje, jer više ni
fizički ne možemo doći u rodno mjesto posjetiti naše najmilije.
Od jučer nam je prekinuta i jedina preostala telefonska veza.
Osim ovih problema, 16 osoba (Ante Bajan, Mijo Slavić, Mijo
Maloč, Jerko Ercegovac, Mijo Zorić, Nikola Jurić-Arambašić,
Božo Jurić-Čivro, Ilija Jurić-Petrašilo, Božo Barić, Ante
Slavić, Ivan Miljković, Tomica Cicvarić, Hosa Kovačević, Šima
Harić, Marica Hajan i Ane Gašpar) koje su radile u Kninu u
TVIK-u i 'Kninjanci' protjerani su kući jer ostali radnici ne
žele paliti strojeve dok su 'ustaše' u pogonu. Kad su se
obratili kninskoj milicijskoj stanici s ovim problemima,
bili su izrugani i ismijani. Te osobe ostale su bez ikakvih
primanja a to su uglavnom jedini hranitelji svojih obitelji. U
velike poteškoće su zapali svi oni koji djeluju u obrani sela te
se ne mogu baviti svojim gospodarstvom.
Gospodine Predsjedniče, dne 4. travnja posjetili smo
Ministarstvo unutarnjih poslova radi najavljenog kompletnog
iseljavanja naših Kijevljana te smo zajedno s pomoćnikom ministra
otišli u selo i zaustavili iseljavanje, no mi ne možemo skrštenih
ruku promatrati pritvaranje naših nevinih sumještana od četnika.
Naše strpljenje je na kraju te Vas molimo, da nešto hitno
učinite da biste fizički zaštitili naše Kijevljane, da nam
osigurate dolazak u naše selo barem s jedne strane, da ekonomski
potpomognete navedene obitelji kao i branitelje sela te da nas
ovdje u Zagrebu organizirate za obranu kako se sami ne bismo
morali organizirati.
Možda je ovo pismo previše emotivno s politički nerazumnim
zahtjevima u ovom trenutku, no ne možemo prihvatiti daljnje
zlostavljanje i okupaciju u mirnodopskim uvjetima.
Srdačno Vas pozdravljaju Kijevljani i neka nam živi voljena
Hrvatska.'
(Hina) jm
(Hina) jm