WASHINGTON, 4. travnja (AFP/Hina) - Američki predsjednik se
nakon krize u Zaljevu hvalio kako će uspostaviti "novi svjetski
poredak", koji i nadalje ostaje nepoznanicom, dok brojni
komentatori predbacuju Georgeu Bushu kolebljivost.
Sadašnje najkontroverznije pitanje je pasivnost američkih
snaga pred gušenjem pobuna u Iraku. S druge strane i djelovanje
američke politike na Bliskom Istoku vezano za reguliranje
izraelsko-arapskog sukoba, dvostruko se zakompliciralo.
Nakon nekoliko ponovljenih ohrabrivanja Iračana "da uzmu
stvari u svoje ruke" i oslobode se Sadama Huseina, Bush je
dozvolio iračkoj armiji da guši šiitske pobune na jugu zemlje i
kurdske pobune na sjeveru Iraka.
U razgovorima se često postavlja jedno pitanje. Amerika je
dobila rat, može li dobiti mir? "Ne vjerujem da smo izgubili
mir, niti da ćemo ga na kraju izgubiti" morao je jučer
odgovoriti u televizijskom interviewu zamjenik glavnog
komandanta operacije Pustinjska oluja general Calvin Waller.
Bush ima dovoljno političkih i diplomatskih razloga da ne
intervenira u nestabilnoj i višenacionalnoj zemlji. Ujedinjeni
narodi od kojih je tražio podršku za vrijeme krize, za zadatak
su mu dali samo oslobađanje Kuvajta, ističu američki politički
stručnjaci. Svako američko miješanje u unutarnje poslove Iraka
samo će uzbuniti susjedne zemlje, a možda ih natjerati da i
same interveniraju.
Osim toga, za Amerikance je rat završen, američki vojnici se
moraju vratiti kućama, ne uplićući se u građanski rat, ističe
se u vodećim dnevnicima "New York Times" i "Washington Post".
Ipak, Bush je 13. ožujka odlučno zaprijetio Iraku, u slučaju
da ovaj upotrijebi helikoptere protiv pobunjenika, a nakon
deset dana promijenio mišljenje. On otkriva osjetljivost spram
kritike, iako ju je od demokrata, protivnika rata, primio s
porugom.
Prema jetkim člancima velikih američkih izdavača znak te
ranjivosti je činjenica što je State departement u ponedjeljak
konačno objavio kako će možda primiti kurdske predstavnike
"vjerojatno idućeg tjedna". Do sada je izbjegavao susret,
službeno stoga što su Kurdi bili separatisti.
Za američku vladu je sada od prvotne važnosti da provede u
djelo nove dogovore glede sigurnosti u Zaljevu. Bijela kuća
zatajila je ciljeve prošlotjedne posjete Rijadu predsjednikovog
savjetnika za poslove nacionalne sigurnosti Brenta Scowcrofta.
Ipak se čini kako je ta posjeta bila bar djelomično usmjerena
na okončanje dogovora.
Na kraju, ako je suditi po javnim objašnjenjima, izgleda kako
Washington uopće ne napreduje u svojim naporima za smanjivanjem
napetosti između Izraelaca, Palestinaca i Arapa.
Sirijski ministar vanjskih poslova Farouk al Chareh prošlog je
mjeseca izjavio kako bi govoriti o mjerama povjerenja između
arapskih zemalja i Izraela, prije nego što se Izrael povuče
s okupiranih teritorija, značilo "ići pred rudo". Kairo i
Damask još uvijek govore o međunarodnoj mirovnoj konferenciji,
koju Izrael ne želi.
Izrael je pak, čim mu je američki državni sekretar James Baker
iznio svoje ideje za uspostavljanje mira, umnogostručio svoje
odluke koje se suprotstavljaju Washingtonu. Odbio je ideju
teritorijalnog kompromisa sa Sirijom o Golanskoj visoravni,
najavio ubrzavanje kolonizacije okupiranih područja, odlučio se
za nova deportiranja Palestinaca i usvojio nove represivne
mjere protiv njih. Svaka kritika State Departementa izaziva
burne reakcije u Izraelu, dok sa svoje strane američki čelnici
ne kriju svoje sve veće negodovanje.
(Hina)
(Hina)