JNA OPET PRIJETI (komentar Vjekoslava Krsnika)

ZAGREB, 1. travnja (Hina) - Izvanredna sjednica Predsjedništva SFRJ u povodu oružanog sukoba na Plitvicama i njezini zaključci još jedanput su potvrdili žilavost jugoslavenskog sustava u raspadu koji svim silama, taktiziranjem i sitnim stjecanjem bodova u sadašnjoj državnoj i političkoj krizi, nastoji zaustaviti neizbježan hod promjena, i bez obzira na žrtve odgoditi miroljubiv izlaz iz krize. Ako je dosad ikome još uvijek bilo nejasno da je Predsjedništvo SFRJ pod diktatom i ucjenom velikosrpske politike Slobodana Miloševića postalo svojim odlukama urotnički dio te politike, onda je to jučer još jedanput razotkriveno. Deklararirani velikosrbin dr. Borisav Jović, koji je odavno prekršio ovlasti kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, koristeći tijelo isključivo kao sredstvo za promicanje politike Slobodana Miloševića, a ne kao primus inter pares svih jugoslavenskih naroda i narodnosti, nije sazvao sjednicu onog trenutka kad su teroristi tzv. Martićeve policije iz Knina upali u objekte hotelskog naselja na Plitvičkim jezerima. To je pravo iskoristio tek kad je jobovskom strpljenju hrvatske vlade, zdušno potpomognute od demokratske javnosti došao konac, tako flagrantnim ugrožavanjem suvereniteta na jednom dijelu svog teritorija. Sjednica Predsjedništva SFRJ je, dakle, opet jedan od pokušaja da se provocira intervencija Armije, pa se zato na sjednici Predsjedništva SFRJ našao i savezni ministar obrane Veljko Kadijević. Ni dr. Borisav Jović, ni Veljko Kadijević, ni savezni ministar unutrašnjih poslova Petar Gračanin, prema svemu onome što su dosad učinili kršeći još uvijek de iure postojeći Ustav iz 1974. u interesu velikosrpske politike Slobodana Miloševića, nemaju nikakvog političkog legitimiteta da se miješaju u unutrašnje stvari Republike Hrvatske. Oni nemaju čak ni praktičnog ustavnog legaliteta, jer predstavljaju raspadajuće institucije države koja je počivala na komunističkom režimu bez temeljnih demokratskih sloboda. Konačno, nemaju ni moralno pravo, jer na sjednici Predsjedništva bezočno prelaze preko svih poznatih činjenica i opredjeljujući se navijački sudjeluju u općoj zavjeri ne samo protiv demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj, nego uopće protiv demokratskih procesa u cijeloj Jugoslaviji. Cijela epizoda s Plitvicama, koja očito još nije završila, jer vojska, iako je izjavila da se neće miješati u političke procese, šutke prelazi preko terorizma, a intervenira kad legalni organi vlasti nastoje uspostaviti pravni red i mir, ukazuje najmanje na dva bitna polazišta na kojima trebaju inzistirati sve demokratske snage u ovim danima kad je sama bit demokracije ugrožena. To su prvo, da nikakvi pregovori o rješenju jugoslavenske krize nisu mogući dok Slobodan Milošević inzistira na promjeni unutrašnjih granica na čemu je arogantno inzistirao u Splitu i drugo, Jugoslavenska narodna armija, koja zbog velikosrpske politike dijela komandnog kadra definitivno više nije ni jugoslavenska, a još manje narodna, mora definitivno sići s političke scene, jer nije njena stvar da se miješa u uspostavljanje reda i mira u republikama, nego je to stvar regularnih organa tih republika. To se jednako odnosi i na Beograd i na Plitvice. Armija bi trebala povesti računa da zbog hajdučije i otvorenog terorizma, koji već osam mjeseci vlada na području samozvane srpske autonomne oblasti Krajina, na teritoriju još uvijek postojeće Jugoslavije, postoji prekid prometnih veza između vitalnih dijelova Hrvatske kao ravnopravne republike unutar te de iure federalne države. A uspostava reda i mira na cijelom teritoriju Hrvatske spada u nadležnost organa Republike Hrvatske na temelju legaliteta i legitimiteta dobijenog na slobodnim i demokratskim izborima