ZAGREB, 23. ožujka (Hina) - Zbog nesporazuma koji su nastali u
dijelu javnosti ranije emitiranim tekstom Tanjuga o zajedničkom
prijedlogu o budućoj jugoslavenskoj zajednici, objavljujemo
integralni tekst ovog dokumenta, osim dijela koji se odnosi na
slobode i ljudska prava, odnosno sigurnost. Zajednički prijedlog
o budućoj jugoslavenskoj zajednici glasi:
"Na osnovu zaključaka Predsjedništva SFRJ od 1.3.1991, održan je,
11. ožujka 1991, sastanak međurepubličko-pokrajinske ekspertne
grupe na kojem je utvrđen zajednički prijedlog o funkcijama
jugoslavenske zajednice u oblastima gospodarstva, obrane i
ljudskih prava, vanjskoj politici, međunarodnim odnosima i
sigurnosti.
ZAJEDNIČKE GOSPODARSKE FUNKCIJE
1. Osnovni gospodarski interesi za stvaranje jugoslavenske
zajednice (konfederacije, federacije ili dr,) je osiguravanje
zajedničkog tržišta. Zajednički interes je i uključivanje u
europske integracione procese, zbog čega će republike kao članice
jugoslavenske zajednice postupno usklađivati elemente zajedničkog
tržišta sa normama i standardima Europske zajednice.
2. Područje jugoslavenske zajednice predstavlja zajedničko
tržište i na njemu je slobodan protok robe, usluga, kapitala i
radne snage. Zabranjena je diskriminacija među građanima republika
kao članica jugoslavenske zajednice u pogledu zapošljavanja,
nagrađivanja i drugih uslova rada.
3. Svi oblici vlasništva su ravnopravni i imaju isti položaj u
pogledu uvjeta privređivanja i pravne zaštite.
4. Slobodno je osnivanje poduzeća i podružnica i njihova djelatnost
pod jednakim uvjetima na području zajednice.
5. Između članica jugoslavenske zajednice nema carina, a prema
trećim državama postoji jednak, zajednički carinski režim.
6. Razvojna politika u pojedinim oblastima može biti zajednička.
Ona uključuje i politiku regionalnog razvoja, s posebnim naglaskom
na privredno nedovoljno razvijena područja na principima politike
Europske zajednice.
7. Posebno, s obzirom na današnje okolnosti, vodit će se zajednička,
ali vrlo stimulativna politika ulaganja stranog kapitala koje će
biti osigurano solidnim državnim garancijamaa (Alternativa Hrvatske
i Slovenije: umjesto riječi: "državnim garancijama" staviti riječi:
garancijama država članica).
8. U jugoslavenskoj zajednici usklađuje se politika u oblasti
saobraćaja, veza, energetike i poljoprivrede i usklađuju se
tehničko-tehnološki sistemi u oblasti saobraćaja, veza i energetike.
Prijedlog 1. Hrvatska i Slovenija
Svaka država članica ima svoju valutu, s tim da mogu imati i
zajedničku obračunsku valutu. Zajednička područja država članica
jugoslavenske zajednice predstavljala bi carinsku uniju, zajedničko
tržište, usklađivanje s europskim standardima i monetarnu uniju, u
skladu s predloženim varijantama u modelu konfederacije.
Prijedlog 2. Srbija, Crna Gora, Sosna i Hercegovina, Makedonija
1. Na području jugoslavenske zajednice vrijedi jedna zajednička
valuta i jedna centralna - emisiona banka. Tu zajedničku valutu
čvršće vezati za ECU (European currency unit). Suglasno tome i
današnjim mogućnostima, transakcije međunarodnog platnog prometa
vezati za tu novčanu jedinicu, a stabilnost dinara, dugoročno
gledano, održavati pravilima ponašanja Europskog monetarnog
sistema (EMS), odnosno pravilima ponašanja sutrašnje Europske
monetarne unije (EMU).
2. Za područje jugoslavenske zajednice utvrđuje se jedinstven
monetarni, bankarski, devizni, vanjsko-trgovinski, carinski i
sistem kreditnih odnosa s inozemstvom. Na zajedničkom području
vodi se jedinstvena monetarna, devizna, vanjsko-trgovinska,
carinska i politika kreditnih odnosa s inozemstvom. Poreski
sistem se bazira na jedinstvenim osnovama. O svim ovim pitanjima,
u principu, odlučuje se na osnovu suglasnosti članica jugoslavenske
zajednice.
OBRANA
a) Obrana
Prijedlog Hrvatske i Slovenije
Svaka država članica ima vlastite oružane snage.
Na razini Konfederacije postoji koordinacija i usklađivanje
obrambenih priprema: ovi se zadaci mogu organizirati u okviru Vijeća
ministara koje uskladuje strateška pitanja, te Savjeta ministara
obrane koji rješava konkretna pitanja.
Predsjednici država članica u slučaju agresije čine jedinstvenu
komandu svih konfederalnih snaga koje rukovodi obranom Konfederacije
ili jednog njenog dijela.
Svaka država članica osigurava u Konfederaciji dogovorenu veličinu
vlastitih oružanih snaga i osigurava najmanji utvrđeni iznos
sredstava za obrambene pripreme.
Svaka država članica samostalno odlučuje o prirodi vojne službe
(profesionalna ili obveznička armija), te samostalno sprovodi obuku
vojnika.
Države članice mogu se dogovoriti za jedinstvenu organizaciju
određenih vrsta ili rodova oružanih snaga (na primjer, zrakoplovstvo,
protuzračna obrana, mornarica), te za jedinstveno izvođenje
osposobljavanja pripadnika tih vrsta i rodova; u tu svrhu
proporcionalno osiguravaju za to potrebna sredstva.
Države članice Saveza financiraju održavanje onog dijela vlastitih
oružanih snaga koje stavljaju pod zajedničku komandu Saveza a i
troškove njihovog vojnog angažiranja.
1. alternativa za drugi koncept:
Osim oružanih snaga kojima raspolaže svaka država članica,
Konfederacija može imati u slučaju neposredne vojne opasnosti ili
rata, i zajedničke oružane snage u obliku kontingenata. Komandanta
imenuju članice Konfederacije, suglasno.
2. alternativa za drugi koncept:
Osim oružanih snaga kojima raspolaže svaka država članica,
Konfederacija može imati i zajedničke orušane snage u vidu
kontingenata. Komandanta imenuju članice Konfederacije, suglasno.
Ovaj koncept primjenjivao bi se u periodu do moguće
demilitarizacije.
Prijedlog Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije
Prema konceptu koji prihvaćaju Bosna i Hercegovina, Srbija,
Makedonija, Crna Gora i Vojvodina, obrana treba da se zasniva
na pripremi i učešću svih potencijala zemlje za očuvanje
nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalne cjelokupnosti i ustavnog
poretka jugoslavenske zajednice, kao cjeline, i svake članice
jugoslavenske zajednice.
Radi efikasnog ostvarivanja ovih ciljeva organiziraju se:
- oružane snage i
- sistem civilne obrane.
Oružane snage jugoslavenske zajednice su jedinstvene i sastavljene
od mirnodopskog dijela koji je brojno manji, ali mobilan, i na
visokom stupnju borbene gotovosti dijela koji se popunjava iz
rezerve; i teritorijalne obrane, kao partizansko-teritorijalnog
oblika vojnog organiziranja, namijenjenog za obavljanje vojno-
-teritorijalne funkcije u miru i ratu i za masovna borbena
djelovanja u pozadini neprijatelja, kada se za to stvore uslovi.
Sistem civilne obrane čini: organiziranje, osposobljavanje i
djelovanje građana i DPZ u obrani i zaštiti, civilna zaštita i
sistem promatranja i obavještavanja. U organiziranju,
osposobljavanju i upotrebi snage civilne obrane, republike, kao
članice jugoslavenske zajedice, imaju sva ovlaštenja.
Nadležnosti organa jugoslavenske zajednice u obrani su:
- utvrđivanje obrambene politike, doktrine i strategije:
- odluživanje o ratu i miru;
- utvrđivanje pitanja ratnog savezništva;
- organiziranje, opremanje, razvoj, osposobţjavanje, financiranje
i upotreba oružanih snaga.
Nadležnost članica jugoslavenske zajednice je: organiziranje i
opremanje teritorijalne obrane i organiziranje, opremanje i
angažiranje civilne obrane.
Vrhovni komandant oružanih snaga jugoslavenske zajednice u
miru i ratu je nominalni šef države.
Štabne i druge stručne poslove za potrebe ostvarivanja vrhovnog
komandiranja, te obavljanja upravnih poslova iz domena obrane, u
nadležnosti su ministarstva obrane jugoslavenske zajednice.
Komandiranje u miru i ratu ostvaruje šef države preko ministra
obrane, odnosno Štaba Vrhovne komande.
U oružanim snagama jugoslavenske zajednice osigurava se
odgovarajuća nacionalna zastupljenost rukovodećeg kadra i
departizacija oružanih snaga. Oružane snage treba da budu moderne
i racionalno koncipirane i depolitizirane.
Napomena: U Grupi je izraženo i mišţjenje da bi se općeprihvatljivo
rješenje moglo naži ako bi se koncept obrsne zasnivao na
slijedećem osnovnom opredjeljenju:
1. Jugoslavenska zajednica (konfederacija, federacija ili drugo)
ima zajedničke oružane snage. Osim zajedničkih oružanih snaga, svaka
država članica jugoslavenske zajednice ima svoje oružane snage.
2. Članice jugoslavenske zajednice uspostavljaju sustav uzajamne
sigurnosti pred vanjskim napadom, i sustav zajedničke obrane.
3. Oružane snage članica u miru su u nadležnosti Predsjednika ili
Predsjedništva članica, dok se u ratu potčinjavaju komandi
jugoslavenske zajednice (Hrvatska i Slovenija nisu za ovaj
prijedlog).
U cilju usklađivanja koncepcije obrane jugoslavenske zajednice i
utvrdivanja općeprihvatljivog rješenja, u Grupi je izraženo i
mišljene da bi, u razradi modela zajedničke obrane, trebalo
apsolvirati i slijedeća pitanja: struktura komandnog sastava;
upotreba jezika: mjesto obuke; funkcije obrane, način odlučivanja
o upotrebi oružanih snaga; depolitizacija i departizacija i
racionalizacija oružanih snaga.
MEĐUNARODNI ODNOSI
Prvi prijedlog: (Hrvatska, Slovenija, Makedonija)
U području međunarodnih odnosa i vanjske politike, svaka
država članica jugoslavenske zajednice (konfederacija, federacija
i dr,) je međunarodno-pravni subjekt, koji izravno preuzima
međunarodno-pravne obveze.
Podržava i Makedonija
Članice jugoslavenske zajednice neće sklapati ugovore koji su u
suprotnosti interesima jugoslavenske zajednice, ili na štetu
pojedinih članica.
Članice određuju načela i način ostvarivanja zajedničke politike
jugoslavenske zajednice u oblasti vanjskih poslova i međunarodnih
odnosa, međusobno suraduju na području vanjsko-političke djelatnosti,
te usklađuju svoje međunarodno djelovanje.
Drugi prijedlog (Bosna i Hercegovina, Grna Gora, Srbija, Vojvodina,
Kosovo, Makedonija)
Jugoslavenska zajednica ima međunarodno-pravni subjektivitet,
suglasno aktu kojim se uređuju odnosi u zajednici.
Članice zajednice imaju međunarodno pravni subjektivitet u
okviru dogovorene vanjske poliţtike i međunarodnih ugovora.
Članice jugoslavenske zajednice neće preuzimati međunarodno-pravne
i političke obveze koje su u suprotnosti s interesima ili na štetu
zajednice, ili pojedinih članica.
Glanice određuju načela i način ostvarivanja zajedničke politike
jugoslavenske zajednice u oblasti vanjskih poslova i međunarodnih
odnosa, međusobno suraduju na području vanjsko-političke djelatnosti,
te usklađuju svoje međunarodno djelovanje.
Dopuna prijedloga iz Makedonije:
Članice jugoslavenske zajednice mogu imati samostalna ili
zajednička predstavništva u trećim državama i međunarodnim
organizacijama.
(Hina)
(Hina)