BONN, 11. ožujka (Hina) - Dopisnik "Die Welta" Carl Gustaf
Strohm o događajima u Beogradu u komentaru "Sada velikosrbijanac
udara na svoje vlastite sunarodnjake" piše da "prve smrtne žrtve
u unutarjugoslavenskom sukobu nisu pale između Srba i Hrvata,
nego između Srba i Srba", te navodi, kako se "nacionalno
-komunističko vodstvo Srbije pod Slobodanom Miloševićem, što
je tako glasno istupalo protiv navodnog ugrožavanja srpstva
od strane Hrvata, Albanaca i Muslimana, nije ustručavalo
udariti na vlastite srbijanske sunarodnjake." "Istodobno se
pokazalo, kako je fino istkani srbijanski plan - ispreplitanje
srbijanskih nacionalnih ciljeva sa strukturama vlasti komunističkog
aparata - na duži rok osuđen na propast. Jer, Milošević je svoj
prema vani 'reformirani' komunistički aparat zajedno s policijom
napravio predborcem srbijanske ideje", piše dopisnik "Die Welta"
Strohm i dodaje, kako je Milošević, nakon što njegova ljevica
više nije mogla profitirati od takve politike, pokušao
nekomunističke konkurente zaobići s desna.
"Milošević je počeo istupati kao branitelj srpstva: "Srbija
će svuda, gdje žive Srbi!". Miloševićeva taktika je bila
podržavati kontakte s armijom, organizirati masovne mitinge, na
kojima je 'srpski narod' tražio uporabu jugoslavenske armije
protiv navodnih slovenskih i hrvatskih separatista i stavljanje
na vješala 'izdajnike' i 'fašiste' poput hrvatskog predsjednika
Tuđmana i njegovog ministra obrane Špegelja. "No, dok je
srbijanski narod na taj način neprestano držan u pokretu, sve
više se pogoršavala gospodarska situacija. Ako je danas cijela
Jugoslavija pod stečajem, tada je bankrot Srbije triput veći
nego u ostalim dijelovima zemlje", naglašava dopisnik "Die
Welta" i dodaje: "Takva politika više nije moguća. Ljudi
osjećaju, da se od političkih parola ne može biti sit.
'Homogeniziranje' nacije pod parolom navodnog 'ugrožavanja
srpstva' dolazi do svojih granica. Srbi su počeli prozrijevati
prikriveni komunizam, čiji cilj je spasiti totalitarni sustav za
budućnost, ali pod drugim predznacima. A,račun za takvu politika
sada plaća srbijanski narod, koji nije niti bolji, ali niti lošiji,
nego što su druge nacije.'
Carl Gustaf Strom naglašava kako i Srbi imaju naravno pravo na
egzistenciju, ali podsjeća - kako danas više ni jedan narod za
sebe ne može reklamirati zahtjev, da ima ispuniti neku 'posebnu
misiju'. "Ako drugi narodi dosadašnje Jugoslavije više ne žele
živjeti u ovom savezu država, tada srbijanski narod ne može protiv
njihove volje nastupati kao neki "spasitelj' ili 'očuvatelj'
Jugoslavije." Njemački dopisnik također tvrdi da bi "Srbi danas
hitno trebali jednog Carlesa de Gaullea, čovjeka, koji bi im
rekao, da su važna nacija s junačkom povijesti, ali da oni isto
tako malo mogu zadržati hegemoniju nad Jugoslavijom i vlast
odlučivanja nad tim područjem, kao što Francuzi svojedobno
nisu smjeli zadržati Alžir.'"
(Hina)
(Hina)