ZAGREB, 21 veljače, (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman govorio je danas poslijepodne u nastavku
rada Hrvatskog sabora zastupnicima koji su zasjedali na skupnoj
sjednici. Govor donosimo u cijelosti:
"Štovani predsjedniče, gospođe i gospodo zastupnici Sabora
Republike Hrvatske, predmet i pitanja o kojima mi je govoriti
vjerojatno bi zasluživali da se pomnije,obrazlažu i pismenom
obliku, međutim, s obzirom na okolnosti, nisam bio u stanju
da to pripremim, kao što znate bili smo prekjučer u Makedoniji,
bili su jučer kod nas predsjednik Bosne i Hercegovine, zasjedala
je Skupština Slovenije, danas zasjeda Savezna skupština,
nalazimo se na svoj način u vrtlogu zbivanja, i zbog toga mi
dopustite da vam svoje izlaganje iznesem u usmenom obliku, ali
bit će dovoljno dokumentirano onim mjestima gdje je potrebno
da znadete izvorno o samom predmetu.
Prije svega, potrebno je da nešto kažem o začetku pregovora
o izlasku iz državno-političke krize, odnosno iz krize, koja je
nastala iz sloma socijalističkog društvenog sustava, i raspada
avnojevske Jugoslavije.
U 1989. godini jugoslavenski samoupravni socijalizam doživio je
slom, kao i real-socijalizam u svim srednjeevropskim i istočno-
-evropskim zemljama od Madžarske do Poljske, Rumunjske, pa i
do samog Sovjetskog Saveza.
U stvarnosti višenacionalnih država kakve su SFRJ i Sovjetski
(Hina - nastavlja se)
57. DR.FRANJO...(2)
Savez kriza je produbljena i zaoštrena do krajnjih granica, zbog
unutarnjih državno-političkih odnosa, odnosno zbog krize
medunacionalnih odnosa.
U tim i takvim okolnostima vođeni su razgovori kako iz te i
takve krize u Jugoslaviji. Kriza je bila toliko duboka da
se pred sve zemlje koje su imale tu nesreću da proživljavaju
socijalistički raj na zemlji, postavljalo pitanje hoće li iz
te krize izaći demokratskim putem ili na nedemokratski način.
Uzor - od Madžarske do Poljske, ili od Poljske do Madžarske
i do Rumunjske - bio je tako očit da se tadašnje vodstvo
Jugoslavije, sastavljeno još u okviru jednostranačkog sustava,
opredijelilo za reformski put, za demokratski preobražaj i
jugoslavenskog društva i državne zajednice. Taj reformski put,
znači put k demokraciji i višestranačkom sustavu prihvatile su
tada u 1989. godini sve strukture, ali, razumije se, ne sve
podjednako voljko, nego neke tek da bi izbjegle ono najgore.
No, ipak, to što je u onom razdoblju prihvaćen taj reformski
put, omogućilo je najprije višestranačke izbore u Sloveniji,
zatim u Hrvatskoj, pa do kraja i u ostalim republikama sa
poznatim rezultatima.
Ta i takva orijentacija i takav demokratski preobražaj
koji je započeo i uzeo maha, obvezivao je Predsjedništvo
Jugoslavije da predloži razgovore za izlazak iz društvene,
državne i političke krize, polazeći najvećim dijelom od
prihvatljivih demokratskih gledišta, stanovišta, ali se u
samom početku ocrtalo i nešto što će se kasnije razviti u
veći spor.
(Hina - nastavlja se)
57. DR. FRANJO...(3)
U Nacrtu što ga je Predsjedništvo Jugoslavije dalo u rujnu
1990. godine, koji je nosio naslov "Projekt sprovođenja
promjena ustavnih odnosa u SFRJ radi razrješenja ustavne
krize Jugoslavije" rečeno je, Predsjedništvo SFRJ ostvarilo
je u proteklom periodu neposredne kontakte s Predsjedništvima
republika i autonomnih pokrajina, radi iznalaženja mogućih
pravaca razrješavanja aktualne krize ustavnog sistema
Jugoslavije.
U okviru te aktivnosti utvrđeni su slijedeći stavovi:
1. Ustavni sistem SFRJ nalazi se u stanju krize koja je
takvog karaktera i stepena intenziteta da se njegovo
funkcionisanje sve teže održava, i da je sasvim izvjesna
opasnost njegove potpune blokade, pa i otkazivanja sa svim
implikacijama koje odatle mogu proizaći.
2. Takva situacija zahtjeva neodložno preduzimanje mera
u cilju razrješavanja spomenute ustavne krize.
3. Postojeći Ustav SFRJ ne može biti institucionalni okvir
za razrešavanje krize.
Molim da zapamtite tu rečenicu, jer ćete vidjeti kako će
se kasnije to gledište mijenjati.
Također ni modaliteti za ostvarivanje eventualne ustavne
reforme koju ovaj Ustav predviđa, ne čine se podobnim za
kompleksno razrješavanje krize.
4. Razrješavanje krize u političkom smislu pretpostavlja
iznalaženje nove formule zajedničkog življena u teritorijalnim
okvirima sadašnje Jugoslavije, do koje se može doći isključivo
demokratskim putem.
(Hina - nastavlja se)
57. DR. FRANJOo..(4)
Iako se do ovog,trenutka nitko nije izjasnio protiv ostajanja
u Jugoslaviji, ipak to podrazumjeva eventualno i djelimičan, a
možda i potpun prekid zajedničkog življena u navedenim okvirima,
ako ne bude mogućno da se dođe do nove i opće prihvatljive
formule zajedničkog života.
To sasvim jasno ukazuje za neophodnost da se u predstojećim
aktivnostima usmjeri na razrješavanje i konstatovanje ustavne
krize, moraju se podjednakom pažnjom tretirati sve demokratski
izražene opcije.
U svemu tome polazni politički postulat treba da bude pravo
naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje.
Veoma brzo će se odstupiti i od ovoga pa se opciji
konfederalnoj neče priznati pravo pred Skupštinom.
5. Definisani uslovi i okviri razrešavanja krize moraju imati
legalnu podlogu kako bi se izbegla svaka opasnost
vaninstitucionalnog rešavanja, što bi bez sumnje kompromitovalo
političke ciljeve kojima se teži i demokratski metod u svemu
ovome ne može biti sporan.
To nameču potrebu usvajanja od strane Skupština SFRJ
odgovarajućeg akta konstitucionalnog karaktera, koji bi za ovu
specifičnu kriznu situaciju obezbedio legalan način izlaza, itd.
U ovome se već krije polazna osnova budućih razmimoilaženja,
jer se želi staviti u nadležnost Saveznoj skupštini ono što
pripada suverenosti Republika.
Postoji potpuna suglasnost da se aktualna ustavna kriza
jugoslavenske federacije može razriješiti isključivo putem
postizanja novog historijskog dogovora naroda jugoslavenske
(Hina - nastavlja se)
57o DR. FRANJO...(5)
zajednice oko dva ključna pitanja.
Prvo, da li žele da nastave zajednički život u jugoslavenskoj
zajednici i u slučaju pozitivnog odgovora na ovo pitanje kakvog
karaktera bi bila ta zajednica.
U odnosu na navedena pitanja u ovom času može se konstatovati
da su na političkoj sceni u manje ili više određenom obliku
izražene sledeće inicijative:
a) Donošenje novog Ustava jugoslavenske federacije, kojim bi
se na nov način uredili zajednički interesi jugoslavenskih
naroda i način ostvarivanja ovih interesa,
b) Dekompozicija jugoslavenske federacije i njena transformacija
u konfederaciju na bazi posebnog ugovora koji bi sadašnje
federalne jedinice kao suverene i samostalne države međusobno
zaključivale,
c) podvarijanta prethodno izložene solucije koja se sastoji
asimetričnom modelu zajednice, a što praktično znači da bi u
sklopu šire federativne zajednice određena republika mogla imati
konfederalni status.
To je u rujnu prošle godine još pod dojmom krize iz koje treba
izaći na demokratski način sve su opcije, kako se kaže,
otvorene, medutim, veoma brzo će se od toga odstupati.
U čemu su bitne razlike u traženju rješenja državno-političke
krize, i prije svega, pitanje u čijim je rukama i kome
pripada suverenitet: da li republikama ili federaciji?
Da li rješavati demokratski način, višestranačkim
parlamentarnim sustavom, to nije dolazilo u pitanje, nije
(Hina - nastavlja se)
57. DR. FRANJO...(6)
dolazilo u pitanje opredjeljenje za slobodno tržište, ali se
kod toga odmah u početku nije prilazilo sasvim iskreno i
otvoreno, imali smo različite rezerve koje će se kasnije
iskristalizirati u posebnim stanovištima u samim ustavima
pojedinih republika.
Oni koji su bili za poznato stanovište odbacivanja starog
avnojevskog uređenja argumentirali su time da živimo u
razdoblju kada se svijet integrira, pa da je onda potpuno
protupovijesno i protudruštveno da se Jugoslavija dezintegrira.
Takvi su ostajali gluhi za svu argumentaciju da se svijet
civilizacijski prometno, kulturno integrira, ali da se
nacionalno individualizira.
U tim okvirima nacrt federativnog uredenja jugoslavenske
zajednice pod firmom moderne federacije zastupali su
predstavnici Republike Srbije i Crne Gore. Oni su Ustav od
1974. nazivali federativno-konfederativnim hibridom, u čemu
su imali dijelom pravo, ali razumije se, bili su potpuno
pogrešni u interpretaciji da je taj Ustav baš zbog njegovih
federativnih i konfederativnih značajki bio uzrok sveukupne
i društvene i političke krize koje preživljava Jugoslavija.
Prijedlog moderne demokratske federacije ide za tim da se
na saveznoj razini centralˇziraju svi poslovi, svi zajednički
poslovi u većoj mjeri nego li što je to ikad bilo u svim
poslijeratnim ustavima. Kod toga je bilo zanimljivo da su
tražili veća ovlašćenja savezne vlade, ali uz istovremene
zahtjeve i sve veću akciju za rušenje savezne vlade.
Kakva su ta gledišta koja su zastupali predstavnici
(Hina - nastavlja se)
57. DR. FRANJO...(7)
moderne federacije dopustite da vam pročitam, da vidite
mišljenje gospode Miloševića, Jovića, Bučina.
Na sjednici Predsjedništva od 10. siječnja, svi su oni
polazili od toga da je Jugoslavija jedna država, a
da bi svako produbljivanje konfederalnog nacrta značilo
raspad Jugoslavije, i na to ne mogu pristati.
Ovo što kaže Slobodan Milošević: Za nas nije prihvatljiv
prilaz da Jugoslavija ne postoji odnosno da postoje samo
republike i da se moguća rješenja nalaze samo u bilateralnim
ili multilateralnim pregovorima republika. Naprotiv, Jugoslavija
postoji, ona ima svoje institucije i promjene treba da se
izvedu na legalan način kroz jugoslavenske institucije u
kojima su republike slobodne da djeluju u skladu sa svojim
stavovima što nitko razuman ne dovodi u pitanje.
Drugo, o sudbini Jugoslavije mogu odlučviati samo narodi
Jugoslavije, jer su narodi Jugoslavije stvarali Jugoslaviju,
nisu je stvarale republike, ni 1918. ni 1943. republike nisu
postojale. Administrativne granice republika ne mogu se
jednostavno proglasiti za državne granice, niti su one
okviri u kojima žive pojedini narodi Jugoslavije.
Treće, smatramo da svaki narod ima jednako pravo da
slobodno odlučuje o svojoj sudbini, to pravo ne može biti
ograničeno osim istim takvim jednakim pravom drugih naroda.
Što se srpskog naroda tiče, on želi da živi u jednoj državi,
zato i bilo kakva podjela na više država koja razdvaja
dijelove srpskog naroda i smješta ih u okvire različtih
suverenih država ne može s našeg stanovišta biti
(Hina - nastavlja se)
57.DR. TUĐMAN ...(8)
prihvatljiva, odnosno da budem precizniji, uopće ne bi
mogla doći u obzir. Srpski narod će živjeti u jednoj
državi i svaki narod koji želi da sa srpskim narodom
ravnopravno živi u istoj državi je dobrodošao.
Za nas moram da kažem, konfederacija nije država. U
postojećim okolnostima smatramo da je pravo rješenje
jedna demokratska federacija. Mi se naravno slažemo da
treba razgovarati i o funkcijama takve države, odnosno
takve federacije, ali što se srpskog naroda tiče, ne
može se razgovarati o soluciji da on živi podijeljen u
više država.
Nenad Bučin u tom pogledu dijeli potpuno istovjetna gledišta,
pa će reči u tom smislu da organi i tijela federacije, a među
njima i Predsjedništvo SFRJ najkompetentnija su mjesta za
susrete i razgovore ove vrste, sada su to organi, tijela
ili će to uskoro biti poštedeni mogućih prigovora da nisu
višestranački izabrani na višestranačkim izborima.
Dalje, za očekivati je da će tzv. nacionalne
homogenizacije, sve više splašnjavati pred narastajućim
socijalnim nezadovoljstvom i krahom ekonomije što bi još
stvorilo nova pitanja i stvorilo pretpostavke za federaciju,
njihovog tipa.
Stoga je historijska odgovornost jugoslavenskih državnih
institucija koje sada imamo, a u koje naglašeno ubrajam
i Jugoslavensku narodnu armiju, utoliko veća. Jugoslavenskom
političkom scenom vedre i oblače različite centrifugalne
političke sile koje ne samo da ne skrivaju svoje istinsko
(Hina - nastavlja se)
210000 MET feb 91
(Hina - nastavlja se)