BEOGRAD, 30. siječnja (Hina) - U Srbiji se i dalje u žestokoj
propagandnoj kampanji širi antihrvatsko raspoloženje, čemu je
kao glavni povod poslužio film SSNO-a o naoružavanju u
Hrvatskoj. Masovno se u najboljoj staljinističkoj maniri
objavljuju pisma i brzojavi podrške Predsjedništvu Jusoslavije
i JNA, i izražava zahvalnost što je armija na vrijeme
zaustavila navodnu zavjeru protiv Srba. Pozadina emitiranja
filma, koji je trebao poslužiti vojnom udaru ne samo u
Hrvatskoj nego i u Jugoslaviji, se sustavno prešućuje. U
srbijanskoj Narodnoj skupštini prošlih dana i poslanici SPS-a
nekih stranaka opozicije tražili su od Predsiedništva
Jugoslavije i od JNA da poduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu
Srba u Hrvatskoj. Na razne načine traži se vojna intervencija.
Predstavnici nekoliko stranaka desnog, nacionalnog bloka
- Svetosavska, SNO, Savez svih Srba sveta, Rojalistička i
Liberalna stranka izrazili su prosvjed zbog "nove zavjere
protiv srpskog naroda, kojem opet prijeti genocid."
Demokratska, jedna od sve utjecajnijih stranaka, nije još
izrazila svoje mišljenje. Jedan od njenih prvaka, dr.
Vojislav Koštunica, izjavio je za Hinu, da je teško
prihvatiti tezu da je sve u filmu SSNO-a montaža, a ono što
se vidjelo izazvalo je razočaranje "nad nečim što je teže i
mučnije od armijske rabote, i pitanje može li armija na taj
način raditi i skupljati snimke." Koštunica inače naglašava
da je nepromijenjen stav Demokratske stranke prema armiji,
traži se njena potpuna depolitizacija, ističe također, da
nakon svega što se dogodilo postoji "tračak nade da
dolazi otrežnjenje svih, da svi dolaze k razumu, što vodi
dijalogu.".
Jedan od glavnih problema u situaciji koju ocjenjuje kao
kulminaciju krize, predsjednik UJDI-a za Srbiju dr. Nebojša
Popov vidi u pretpostavci da su republike već suverene
države u međunarodno-pravnom smislu riječi, i u tome što
protagonisti tih nacionalnih država drže da su sva sredstva
dozvoljena da se ta pretpostavka potvrdi i da se ne libe svih
sredstava, pa i uporabe oružja protiv protivnika u
vlastitoj državi i protiv konkurentskih država. To po
mišljenju Popova onespokojava i građane Hrvatske i sve ostale,
a nespokojstvo je utoliko veće što procedura za utvrđivanje
rješenja spora o obliku Jugoslavije i suverenih država ostaje
prepuštena nacionalnim predvodnicima, dok parlamenti imaju
sporednu ulogu, što sadrži velike neizvjesnosti i potencijal
za zaoštravanje sukoba i za još veče nevolje. One će, po
riječima Popova bitl utoliko veće što tek predstoji snažan
socijalni bunt u svim dijelovima Jugoslavije, koji proizlazi
iz stagnirajuće privrede, iz privrede koja je izložena
destrukciji aparata vlasti. Popov ukazuje na opasnost da taj
bunt poprimi takve razmjere i takav intenzitet poput zbivanja
u Europi tridesetih godina, kad nacionalizam prelazi u
radikalni šovinizam, kojem je primarni cilj uništavanje
nacionalnih suparnika i tzv. izdajica u vlastitoj državi i
nacionalnih protivnika u drugim državama. Za njega je izlaz
u jačanju ideje o suverenitetu individue, građanina, ideje o
suverenitetu naroda, te ideje o autonomiji regija i raznih
oblika etničkih ili povijesnih pokrajina u Jugoslaviji, jer
se na tim idejama, kako kaže ostvaruje integracija u Europi.
Izlaz iz krize Popov vidi u traženju dodirnih točki s
procesima integracije u Europi i u jačanju parlamentarne
demokracije u svim dijelovima Jugoslavije. Posebno ističe
važnost parlamentarne kontrole aparata vlasti, pa i vojnog,
koji kod nas još ima političku ulogu, što je posljedica
neprevladanog antidemokratskog sustava kao oblika diktature.
Predsjednik SPO-a, najsnažnije stranke opozicije, Vuk
Drašković, na situaciju u zemlji gleda kroz prizmu srpskog
nacionalnog programa. Kad bi Hrvatska bila etnički čista,
SPO bi priznao njen suverenitet i pravo hrvatskog naroda da
odlučuje o svojoj sudbini, i osudio bi svaki pokušaj vojne
intervencije u Hrvatskoj. Kako u Hrvatskoj žive i Srbi,
Drašković, poput Slobodana Miloševića i vladajuće stranke,
drži da je za izlaz iz krize najvažnije rješavanje srpskog
nacionalnog pitanjag na način kakav oni žele. Ipak,
vjeruje u razum i u mogućnost postizanja dogovora mirnim
putem.
(Hina)
300000 MET jan 91
(Hina)