PATRIOT PROTIV SCUD - A

PARIZ, 21. siječnja (AFP-Hina) - Američka raketa zemlja-zrak Patriot i iračka raketa zemlja-zemlja SCUD-B, koje se sukobljavaju iznad Saudijske Arabije i Izraela, protivnici su dviju različitih generacija i dvaju različitih tipova. Kad bi se radilo o sportu, a ne o ratu, moglo bi se reći da ne igraju u istoj kategoriji i da sovjetski SCUD-B, čiji su domet inženjeri iračke armije povećali, nema mnogo izgleda. Pitanje je kakve bi posljedice imalo razaranje SCUD-om s bojevom glavom, koja sadrži otrovne plinove? Budući da je SCUD balistička raketa, koja se ispaljuje sa zemlje, da bi opet pala na zemlju nakon što je bila visoko u zraku, brojni stručnjaci smatraju da bi toplina izazvana vraćanjem u atmosferu ionako uništila plinove. Zbog svojstava bojeve glave, razaranje SCUD-a bi moglo prouzročiti ono što inženjeri i vojnici zovu "aktiviranje" naboja. Patriot bi takvu raketu presreo vjerojatno na velikoj visini između 15.000 i 30.000 m, na četrdesetak kilometara od predviđene dodirne točke. Stručnjaci smatraju da bi se plinovi raspršili, a da ne bi prije toga pali na zemlju. SCUD je zastarjela raketa, koja se "ispaljuje" vertikalno, i tehnologije s kraja pedesetih godina. Nešto sasvim drugačije, dakle, od krstareće rakete koja leti uz samu zemlju, provlačeći se između izbočina na terenu. Kao modernizirana verzija SS-1 SCUD-A kaji se u Crvenoj armiji upotrebljava od 1957., SS-1 SCUD-B ima krajnji domet od 280 km, konvencionalno vojno punjenje od maksimalno 880 kg i "koeficijent moguće pogreške" (KMP) od 400 m, šta znači da može pasti na 400 m od cilja. Promijenjen u Al Husein od strane iračkih inženjera, domet mu je 600 km, eksplozivno punjenje varira od 150 do 380 kg, a KMP mu zapadni izvori procjenjuju na 2000 m. Pretvoren u Al Abbas, domet mu je 900 km, eksplozivno punjenje od 80 do 100 kg, a KMP 3000 m. Patriot MIM-104 je nešto sasvim drugo. To je jedina proturaketa na svijetu, koja je trenutno u upotrebi. Pragram Patriot je lansiran 1974. godine. Nakon probnog razdoblja (12 od 14 uspjelih ispaljivanja), Pentagon je naredio njegavu proizvodnju 1976. godine. Usprkos brzini većoj od 3 maha (to jest. više od 3.600 km/h), vrlo je "pokretljiv", može da cilja stizati kroz uske zavoje, pa makar to bila i krstareća raketa. S nekolika načina upravljanja, stopa uspješnosti mu se procjenjuje na 80 posto. Može se, dakako, koristiti i u obrani protiv aviona.