ZAGREB, 23. studenoga (Hina)
BRITANSKI RADIO - BBC
(Pregled britanskoga tiska)
"THE OBSERVER" piše o izbjeglicama iz BiH i o njihovu tešku položaju.
Komentirajući odnos Britanije prema njima, konstatira se da je Njemačka,
dok je Britanija cijeloga tjedna razmatrala dopuštaju li njeni novi propisi
izdavanje viza šestorici Bosanaca, u Hrvatsku poslala četrdeset posebno
opremljenih vagona u akciji s ciljem da se tijekom zime osigura smještaj
oko deset tisuća izbjeglica. Do kraja godine bit će poslano tristodvadeset
i pet takvih vagona, opremljenih dodatnim grijanjem, krevetima na kat i
medicinskom tehnikom. Sve to stoji oko tri milijuna i sedam stotina i
pedeset tisuća funti, što se britanskoj Vladi može činiti nezamislivom
svotom, ali je za Njemačku, koja je za brigu o dvije stotine i pedeset
tisuća izbjeglica iz bivše Jugoslavije već utrošila milijune, gotovo
beznačajna svota. Izbjeglice iz bivše Jugoslavije sada su druga po
veličini skupina stranaca u Njemačkoj, ali unatoč tome što je Bonn sve
nezadovoljniji činjenicom da njegovi partneri u EZ ne žele ravnomjernije
dijeliti izbjeglički teret, Njemačka je dala do znanja kako neće dopustiti
da problemi s vizama onemoguće da se idućih tjedana zbrine još ljudi koji
budu oslobođeni zatočeničkih logora. Njemačka, dakle, najviše čini na
zbrinjavanju izbjeglica, ali je u tome slijede i druge zemlje, što bi, drži
list, moralo posramiti vladu britanskoga premijera Johna Majora, posebice
kada je riječ o slučaju sa stosedamdeset i pet bosansko-hercegovačkih
izbjeglica na slovensko-austrijskoj granici. Nije ni čudno, tvrdi list,
što su austrijski dužnosnici opravdano bili ljuti zbog makinacija britanske
Vlade kojima je spriječeno da ih više od šest iz te skupine dobije
dopuštenje za dolazak u Britaniju. List navodi da je nakon takvog postupka
britanske Vlade bečki gradonačelnik napomenuo: "Možda bi sve bilo bolje da
se radilo o kraljičinim psićima".
U drugom komentaru novinar piše kako "nepopustljivost prema
bosansko-hercegovačkim izbjeglicama, koju britanska Vlada primjenjuje ove
1992. godine, podsjeća na postupak prema Židovima u tridesetim godinama
ovoga stoljeća, posebice kada je riječ o dvoje siročadi bolesnih bubrega
kojima je potrebna dijaliza i koje je jedna humanitarna organizacija
željela dovesti na liječenje u Britaniju. Vlada je rekla da će im ulazak u
zemlju biti dopušten tek kada bude zajamčeno da njihovo liječenje neće
pasti na trošak države. Jedan od uvjeta koji se tridesetih godina
postavljao za prihvat židovskih izbjeglica iz Njemačke", podsjeća list,
"bio je također da troškovi njihova smještaja ne padnu na teret države. Pa
ipak, tih je godina, zahvaljujući ponajviše Pokretu za izbjegličku djecu
koji im je osigurao smještaj i školovanje, u ovu zemlju došlo oko deset
tisuća židovske djece, pa je sasvim opravdano zapitati zašto se sada ne
može pomoći djeci iz BiH. Recesija u kojoj se Britanija danas nalazi nije
tako velika kao ona u kojoj je bila tridesetih godina. Javno mnijenje je
raspoloženo za pružanje veće pomoći i Vlada bi morala shvatiti da su
Britanci spremni pomoći pravim izbjeglicama prije nego to bude prekasno,
odnosno prije nego oni koje mi našom okrutnom i kratkovidnom politikom
ostavljamo 'na cjedilu' ne budu etnički očišćeni i ubijeni baš kao Židovi
koji tridesetih godina nisu uspjeli stići do Britanije", zaključuje "The
Observer".
Norman Stone u "THE SUNDAY TIMES" piše da su "britanske vlasti svojoj
zemlji nepotrebno pokvarile ugled na pitanju izbjeglica" i prenosi ogorčene
reakcije austrijskih sredstava informiranja. Komentator napominje da su
Britanci pokazali iznimnu plemenitost, kako organizacija, tako i
pojedinaca, ali da su vlasti ozbiljno naškodile ugledu zemlje u inozemstvu.
Premda su mnoge države, u prvom redu Njemačka, pa i Hrvatska, koja i sama
ima tolike probleme, primile golem broj izbjeglica, činjenica je da i za
njih ima granica te da će sve veći broj kucati i na britanska vrata. "Kako
se ponijeti u takvoj situaciji?", pita komentator. "Pogrešna politika
donijet će vrlo loše reakcije tiska, i domaćeg i svjetskog. Britanci su
tek g. 1938., kada je postao jasan Hitlerov antisemitizam, otvorili vrata
proganjanim Židovima. To iskustvo treba imati na umu", podsjeća
komentator. "Problem oko bivše Jugoslavije nije toliko u tome što se
Britanci žele ponašati nehumano, koliko u tome što jednostavno nemaju
nikakvu određenu politiku. Britanija kao predsjedatelj EZ trebala je već
sazvati sastanak na kojem bi se raspravljalo o izbjeglicama. Trebala bi
koordinirati pojedinačne operacije i otvoriti konzulat u Zagrebu",
zaključuje se u komentaru lista.
DIE PRESSE, Austrija, (23. XI. 1992.)
List je objavio razgovor s grčkim ministrom vanjskih poslova Michalisom
Papakonstantinouom, koji je doputovao u službeni posjet Beču. S obzirom na
to da će se u Beču najvjerojatnije razgovarati o priznavanju bivše
jugoslavenske republike Makedonije, novinarka je grčkog ministra vanjskih
poslova zamolila da pojasni zašto Grčka vidi opasnost u upotrebi toga imena
od strane susjedne republike. "Tito je 1945. osnovao tadašnju
socijalističku federativnu republiku Makedoniju. On je zemljopisnom pojmu
i području koje se proteže i na Bugarsku i Grčku dao nacionalni i etnološki
sadržaj. Tako se sada pojavio fenomen da to područje traži međunarodno
priznanje - pod imenom koje je dio grčke povijesti i kulture, a koje je
istodobno i ime najsjevernije grčke provincije. U jednom je interviewu
predsjednik Gligorov govorio o 'dijelovima makedonskoga naroda u Srbiji,
Grčkoj i Bugarskoj' koji su poslije balkanskih ratova potčinjeni. Osim
toga primijetio je da velike nacionalističke stranke žele nove granice
prema Grčkoj i Srbiji. Kao što vidite, priznanje pod imenom Makedonije na
tom bi osjetljivom području značilo stalni izvor opasnosti za sigurnost i
stabilnost", odgovorio je Michalis Papakonstantinou. Na pitanje novinarke
"postoji li određeno nepovjerenje zbog prijateljskih odnosa Grčke prema
Srbiji" i ne šteti li to grčkoj vanjskoj politici, grčki je ministar
vanjskih poslova odgovorio kako je "Grčka uvijek imala prijateljske odnose
sa Srbijom. Ali ona slijedi politiku Europske zajednice i odluke UN,
primjerice u primjeni embarga. Grčki brodovi nadziru pridržavanje embarga
u Jadranu". Govoreći o odnosima Grčke i Albanije, Papakonstantinou je
naglasio da grčka politika "slijedi poboljšanje odnosa prema načelima
KESS-a. Važan je faktor grčko-albanskih odnosa i sve što se tiče brojčano
velike grčke manjine u Albaniji. Očekujemo da će se nova demokratska vlada
u Tirani truditi da se prava te manjine poštuju. (...) Osim toga naša je
zemlja davala veliku pomoć Albaniji: živežne namirnice, lijekove, školski
pribor i slično".
NEUE ZUERCHER ZEITUNG, Švicarska, (22/23. XI. 1992.)
"Nekoliko desetaka tisuća poginulih i više od tri milijuna izbjeglica
tužna je bilanca građanskoga rata na Balkanu. Same brojke ne mogu izraziti
strahote tog podmuklog srednjovjekovnog nastojanja protjerivanja ljudi zbog
nekakvih principa. Suočene s ovolikom humanitarnom katastrofom i očito
nemoćne, države i njihove vlade, bojeći se rizika, iznose pogrešne
prijedloge o novim konferencijama, pooštrivanju gospodarskih sankcija i
blago pojačavanje uporabe vojnih sredstava za provođenje embarga UN, ali ne
potiču nadu. U međuvremenu, posrijedi je jedino svladavanje izravnih
posljedica: ublažavanje velike ljudske nevolje i prihvaćanje bezborjnih
prognanika. Već prema tom racionalnom ograničenju na bitno i potrebno vidi
se da zajednička europska politika ne postoji: svatko se bavi vlastitim
problemima. Europska se solidarnost glasno razglašava, ali se minimalno
primjenjuje. Švicarsko-austrijska inicijativa da se preuzimanje žrtava
ratnog vihora koordinira sa zemljama EZ, još nema konkretnih rezultata.
Ipak se ne može samo reći da je svijet okrenuo leđa ubijanju u Jugoslaviji.
Razmješteni su brojni promatrači i humanitarne organizacije. Više od 20
tisuća plavih kaciga UN nadzire prekid vatre u Hrvatskoj i štiti
humanitarne transporte u Bosni. Crveni križ i Visoki komesarijat UN za
izbjeglice prihvaćaju prognane i mnoge od njih odvode na sigurno. Bez te
bi pomoći ratne strahote bile još veće. (...) Tragedija u Bosni i
Hercegovini stavlja preoprezne i nejedinstvene zapadne vlade pred
otrežnjavajuće perspekitve: prihvatiti ili brutalno odbiti vojsku
izbjeglica, sve veće napetosti unutarnje političkih problema, sve veće
napetosti između zapadnoeuropskih države, novi val antieuropskih emocija u
muslimanskom svijetu, prijeteće oponašanje 'etničkoga čišćenja' u srednjoj
i istočnoj Europi i na području bivšega SSSR-a vidljive su posljedice takve
strategije. Ne bi li pravodobna vojna intervencija s jasnim političkim
ciljevima u usporedbi s tim bila opterećena s manje rizika u budućnosti".
VREME, Srbija, (23. XI 1992.)
Podsjećajući na godišnjicu pada Vukovara, Stojan Cerović piše: "Oni koji
su najgore prošli najprije će dati svoj glas Miloševiću i Šešelju. Njihov
izborni rizik i trajni izvor slabosti predstavljaju oni koji se u Srbiji
tek plaše sankcija, kojima nije sasvim loše i koji se još nadaju boljem.
Zbog njih se ovaj rat mora naknadno osmisliti i proglasiti pobjedom,
oslobođenjem i ujedinjenjem. Ako zbog toga bude trebalo još ratovati,
makar protiv međunarodnih snaga, utoliko bolje. Najlakše je vladati
ruševinama". Tvrdi kako je Vukovar zapravo "simbolični izvor legitimiteta
režima. Ovdje gdje nema nikakvih nezavisnih institucija društva, gdje
postoji samo vlast i narod, onaj tko je u stanju da tako preuredi cijeli
jedan grad, ne mora pobijediti u ratu. Dovoljno je samo da ne bude sasvim
poražen i učvrstit će vlast. Jer, ovdje je ipak riječ o novom režimu, koji
je zadržao kontinuitet na starom, ali traži novi legitimitet, a to se
najbrže osigurava upečatljivim nasiljem".
"Za sada, sve se po Miloševića i Šešelja dobro odvija. Rat još traje, a
poraz prijeti samo na ženevskim papirima, u raznim diplomatskim izjavama i
rezolucijama, što su oni odavno prestali uzimati ozbiljno. Njihov argument
su vukovarske i ostale razvaline", razmatra Cerović, ali i upozorava da će
se problem besmisla rata pojaviti, doduše, "tek kada se dovrši i kad se sve
ohladi, jer dok rat traje, on je smisao sam sebi. Ali ovakav rat koji se
vodi zato što se ne može živjeti zajedno s Hrvatima i Muslimanima, što
nitko ne može ni s kim, dakle u ime samoće, možda sadrži golemu silu
inercije i teško se zaustavlja, jer do samoće e nikad ne stiže. Načelo
nesnošljivosti nema razloga da se ograniči samo na druge nacije ili vjere,
zapravo se, tijekom mnogih međunarodnih ratova, paralelno odvijao i mali
građanski rat s unutrašnjim protivnicima. U Hrvatskoj toga već ima, u
Srbiji tek u nagovještajima", ocjenjuje Cerović.
"Za godinu dana Vukovar se već prilično ohladio, za razliku od Sarajeva ili
Jajca, na njega se ni sa srpske strane više ne može gledati s divljenjem i
bez gađenja. Godinu dana poslije rata u tom gradu najbolje se razumije
kakav je to rat koji na drugim mjestima još traje, i u tom smislu Vukovar
je dobra slika poratne budućnosti. Po svoj prilici, i u Bosni će prestati
pucati mnogo prije nego što se svi slože oko toga što je čije i tko se u
čijoj budućoj državi zatekao. Oni koji su izbjegli neće biti sigurni gdje
bi se vratili, ako se i budu mogli vratiti", predviđa komentator, a na
kraju dodaje kako se "naša najveća nada zove korov i trava. Ljudi će se
ponovno pokrenuti kada se zgarišta zazelene, kada bršljan pokrije zidine
nekadašnjih crkava i hotela, a vojnička groblja zarastu u koprivu".
POLITIKA, Srbija, (22. XI. 1992.)
"Dobrica Ćosić: Normalizacija odnosa s Hrvatskom - životni
interes"
"Smatram životnim interesom i demokratskim imperativom što potpuniju i
svestraniju normalizaciju odnosa između SRJ i Hrvatske. Pod tom
normalizacijom podrazumijevam oživljavanje ekonomskih i komunikacijskih
odnosa, reguliranje isplate mirovine i dugova, zaštitu privatnog vlasništva
građana, informativne i kulturne veze itd. Takva normalizacija nikako ne
smije biti na štetu Srba, ne smije omesti ili poslužiti kao zamjena
političkim rješenjima o položaju srpskog naroda u Hrvatskoj koja se jamče
Vanceovim planom", izjavio je predsjednik SRJ Dobrica Ćosić u interviewu
listu.
Upitan što misli o sve učestalijim raspravama o odnosu prema Srbima izvan
SRJ, Ćosić kaže: "Naša je demokratska i nacionalna dužnost da svim
političkim sredstvima pomažemo borbu Srba izvan SRJ za njihova nacionalna,
politička i ljudska prava. Naravno, SRJ ne može riskirati svoj opstanak
apsolutnom potporom svih i svačijih politika, osobito onih ekstremističkih
i ratobornih". Govoreći o svojim odnosima s predsjednikom Slobodanom
Miloševićem, Ćosić naglašava: "Po političkim shvaćanjima i historijskom
iskustvu, nas dvojica smo vrlo različiti ljudi. U nekim pitanjima te
razlike dovode nas i do ozbiljnih neslaganja, pa i nemogućnosti suradnje.
Milošević i ja nismo istomišljenici u shvaćanjima demokracije, karaktera
nove države, nekih ciljeva i metoda vođenja vanjske politike, osobito u
procjeni posljedica sankcija na stanje i budućnost zemlje".
Odnose s premijerom Milanom Panićem, predsjednik Ćosić ocjenjuje kao
korektne i suradničke, "i pored nesumnjivih razlika među nama u političkim
shvaćanjima i metodama ostvarivanja državne politike. Sve što je
racionalno i moderno u Panićevoj djelatnosti, sve što služi miru i
bogaćenju komunikacija sa svijetom - svesrdno podržavam. Njegovi osobni
propusti, naglašena samouvjerenost, jednosmjernost i neki improvizirani
potezi, mane su koje ne dovode u pitanje njegove ozbiljne uspjehe u
svijetu", drži Ćosić. On je ponovio da se neće kandidirati za funkciju
predsjednika Srbije, i to "iz osobnih razloga, ali i zato što bih u tom
slučaju morao podnijeti ostavku na dužnost predsjednika SRJ. Neću sebe
unaprijed lišiti mogućnosti da učinim neko dobro Srbiji i Crnoj Gori... A
sasvim je izvjesno: ako u novoj Skupštini ne bude spremnosti da se odmah
pristupi temeljnoj ustavnoj reformi i izgradnji nove demokratske države
ujedinjene Srbije i Crne Gore, ako na čelo tih republika ne dođu ljudi
spremni da vode novu i demokratsku politiku, ja ću se brzo povući s
dužnosti predsjednika SRJ". Ćosić je također rekao da ne namjerava pružiti
podršku bilo kojoj listi ili kandidatu. "Dužnost na kojoj se nalazim,
želja da budem predsjednik svih građana Srbije i Crne Gore ne dijeleći ih
po strankama, spriječava me da u ovim danima imenujem stranku i ljude koji
su najbliži mojim uvjerenjima", rekao je među inim Dobrica Ćosić.
(Hina) dh
230141 MET nov 92
(Hina) dh