- ŽIVOTOPIS
BONN, 9. listopada (Reuter/Hina) - Willy Brandt (Vili Brant), bivši
zapadnonjemački kancelar, koji je sinoć umro u 78. godini, počeo je
politički put kao izbjeglica pred nacistima, a završio kao jedan od prvaka
detanta u Europi.
Dobitnik Nobelove nagrade za mir godine 1971., koji se u poraženu Njemačku
vratio u norveškoj vojničkoj uniformi, stekao je slavu svojom Ostpolitik -
politikom detanta prema komunističkim zemljama europskog istoka.
Bio je poduzetan gradonačelnik Zapadnog Berlina u vrijeme hladnog rata,
kad je godine 1961. sagrađen Berlinski zid, i očinski simbol nade za
Istočne Nijemce koji su srušili zid 1989.
Socijaldemokrat ozbiljna glasa bio je ujedno i nepokolebljiv zagovornik
razoružanja i gospodarskog razvoja u siromašnim zemljama trećeg svijeta.
U posljednjim godinama života, nezakonit sin trgovkinje iz Luebecka
(Libek), bio je najpoštovaniji njemački državnik.
Godine 1969. u trećem je pokušaju izabran, kao prvi socijaldemokrat, za
kancelara Savezne Republike Njemačke. Kad je otkriveno da je njegov blizak
pomoćnik istočnonjemački špijun, odlazi s tog položaja 1974.
Brandt je rođen 18. prosinca 1913. u baltičkoj luci Luebeck. U mladosti
militantni socijalist, pred usponom nacizma 1933. bježi u Norvešku.
Pravo ime Herbert Karl Frahm mijenja u Willy Brandt i radi kao novinar, a
izvješćuje iz redova republikanaca za španjolskoga građanskog rata.
Kad ga je novinar upitao zašto je izabrao izbjeglištvo umjesto da se
protiv nacista bori kod kuće, odgovorio je: "Nisam nikad mislio da nam je
dužnost dopustiti da nas zatvore".
Brandt se vratio u porušen i okupiran bivši glavni grad 1945. i postao
gradonačelnikom Zapadnog Berlina godine 1957.
Kad je imenovan ministrom vanjskih poslova u "velikoj koaliciji"
socijaldemokrata i kršćanskih demokrata godine 1966., Brandt je počeo s
prvim malim pomacima od hladnoratovske politike Bonna uspostavom
diplomatskih odnosa s Rumunjskom i Jugoslavijom.
Ali pravi zaokret dolazi godine 1969., kad je postao kancelarom u
koaliciji s liberalima i potaknuo sporazume kojima se prvi put službeno
priznaju granice što su ih dvije Njemačke odredile nakon rata.
U kolovozu 1970. potpisao je veoma važan sporazum sa SSSR-om o
nenapadanju, a godinu dana zatim normalizira odnose s Poljskom, zemljom
koju je tiranija nacizma najviše opustošila.
U Varšavi je nakon potpisivanja sporazuma o priznavanju poljskih granica
kleknuo pred memorijalnim spomenikom Židovima, žrtvama nacista,
simbolizirajući tako želju Njemačke da se pokaje za zvjerstva počinjena u
prošlosti.
Istočnonjemački špijun u njegovu kabinetu, Guenter Guillame (Ginter
Gijom), u veoma bolnu obratu prisilio je ogorčena kancelara da se povuče 6.
svibnja 1974., "poštujući nepisana pravila demokracije".
Brandt je nastavio jačati svoj međunarodni ugled vodeći Komisiju
Sjever-Jug, koja je imala zadaću smanjiti raskol između bogatih i
siromašnih naroda.
Od 1964. do 1987. bio je predsjednik stranke SPD, a od 1976. do 1992.
predsjednik Socijalističke internacionale koja okuplja sve ljevičarske
partije.
Bivši se kancelar, čija su raspoloženja u javnosti bila u rasponu od mučne
neodlučnosti do britke i inteligentne duhovitosti, ženio tri puta.
Njegova prva dva braka s Norvežankama završila su rastavom. Kći iz prvog
braka živi u Oslu, a tri sina iz drugog žive u Njemačkoj.
Godine 1983. oženio se svojom bivšom tajnicom i novinarkom Brigitte
Seebacher (Brigite Zebaher), mlađom punih 35 godina.
(Hina) fp
090811 MET oct 92
(Hina) fp