ZAGREB, 1. listopada (Hina) - Radni dio sedamnaestih Zagrebačkih
književnih razgovora počeo je izlaganjem hrvatskog pisca i predsjednika
Društva hrvatskih književnika Nedjeljka Fabrija.
Katastrofičnost rata protiv Hrvatske Fabrio je stranim gostima dočarao
pretpostavkom po kojoj je mjesto zbivanja glasovitih europskih nacionalnih
opernih ostvarenja okupirano, kao što je okupirano mjesto radnje hrvatske
nacionalne i duhovne svetinje, opere "Ero s onoga svijeta". "To se ni
zamisliti ne može", ustvrdio je Fabrio, te nastavio usporedbom sadašnjega
povijesnog trenutka s vremenom Hitlera, Mussolinnija i Lenjina. Podsjetio
je na neodlučnost Zapada onda i sada, te njegovu sklonost samoobmanama i
zabludama o agresorovim namjerama. Sve dok Europa bude tako reagirala, za
nas Hrvate bit će tek majka koju smo prestali idealistički voljeti, rekao
je Fabrio. Hrvatski pisac izrazio je nerazumijevanje za one europske
intelektualce koji žaluju za SFRJ, te kazao kako Hrvati "ne mrze
neprijatelja, ali ga , što im je Bog dao, preziru". Fabrio je završio
mottom svoga nastupa, posebno ga uputivši , kako je rekao, europskim
prijateljima: "Ako zatreperi list, zadrhti cijelo stablo".
Talijanski stručnjak za Istočnu Europu i autor eseja o Marinu Držiću
Roberto Valle govorio je "novom tribalizmu" podrazumijevajući pod tim
erupciju nasilja u zemljama postkomunizma. Novi tribalizam, prema Valleu,
"slijedi neuspjeh internacionalizma", a prijeti i europskoj Dvanaestorici.
"Samo ako srušimo zid tribalizma mali će narodi doživjeti renesansu", rekao
je Valle i iznio viziju "organičkoga društva koje će poštovati druge i
uvažavati ponos nove različitosti". Ipak, zaključio je, "stoljeće završava
u mučnim enigmama". Na njegovo se izlaganje nadovezao Slovak Peter Zajac,
kniževni stručnjak, izloživši ideju supsidijarnosti malih naroda u okviru
velikih država te stanovitog oblika "federalizma nacija slobodnih
individua". Zajac naciju poima kao "pluralistički egzistirajuću naciju
građana", a kao njezin osnovni problem odrađuje pitanje "kao opstati, a ne
kliznuti u nacionalizam"?
Stručnjak međunarodnog prava iz Pariza Marc Gjidara započeo je
Mitterandovom izjavom iz 1978. prema kojoj Jugoslavija, u sukobu
totalitarne ideologije Istoka i one liberalne Zapada, "nije nigdje, a u
Europi za tu prazninu nema mjesta", te izložio " vašarske argumente i čudnu
matematiku" kojom Francuska, neravnopravnim tretmanom manjina sustavno
favorizira Srbiju u postojećoj krizi. "To se kosi i s načelima francuskoga
javnog prava", tvrdi Gjidara. Budući da nema objektivne definicije
nacionalne manjine, problem manjina rješiv je na proceduralnoj razini, a po
načelu da je odsuće demokracije mjerljivo pravom na samoopredjeljenje, a
njezina nazočnost očuvanjem državnih granica.
Kontradikciju suvremene europske povijesti koja se očituje u istovremenom
integriranju na zapadu Europe te dezintegriranju na njezinom Istoku
razložio je hrvatski književnik Dražen Katunarić. On je zamijetio sklonost
Europe da borbu malih naroda za nezavisnost ocjenjuje "povijesno
infantilnom", te upozorio na paradoks susreta totalitarne komunističke
ideologije s mišlju liberalne demokracije koje obje, svaka na svoj način,
osuđuju nacionalizam. Katunarić, pak, nacionalizam i naciju drži
posljednjim utočištem razdomljena modernog čovjeka.
Makedonski književnik Mate Matevski koji je, kako je rekao, "šest država
preletio kako bi sudjelovao na ovom skupu", potvrdio je postojanje
suprotnosti između zapadne i istočne Europe, te izrazio razočaranje stavom
Europe glede makedonske neovisnosti i uskraćivanja njezina imena. "Zar sam
ja nepostojeći književnik koji piše nepostojećim jezikom", upitao se
Matevski, te ustvrdio da uskraćivati narodu ime znači uskraćivati mu
povijest, memoriju, čak i fizički opstanak. "Europa ne bi smjela na taj
način kršiti vlastite principe", zaključio je Matevski.
Prva današnja sesija završila je izlaganjem Petera Paula Wiplingera,
austrijskog pjesnika koji poeziju piše na više jezika. Njegov je stav
glede europske integracije jednoznačan: "Srušen je san o Europi", rekao je
Wiplinger, čemu su uzrok užasi u bivšoj Jugoslaviji, provale ksenofobije u
Njemačkoj, te "politička nesposobnost i moralna nedoraslost europskih
vlada". Wiplinger je svoje izlaganje ostavio otvorenim pitajući: "Što
činiti, gdje je izlaz?"
Diskusija je iznjedrila Katunarićevo objašnjenje povijesne činjenice da je
jugoslavenska ideja prvobitno hrvatska, a preuzeta od Herdera i
romantičara,a koji su, tumači Katunarić, Rusima i Hrvatima namijenili
povijesnu misiju "slaveniziranja čovječanstva". No, bio je to "kulturni
nesporazum", jer su kasnije, pod utjecajem te kulturološke ideje, politički
spojeni narodi sasvim različitih tradicija.
Tijekom rada sesije u predvorju zagrebačkog Muzeja Mimara otvorena je
izložba tiskovina DHK i hrvatskog centra PEN-a, uz izbor iz zbirke
Biškupić, te hrvatskoga tiska u domovinskom ratu.
(Hina)
011419 MET oct 92
(Hina)