Nadnaslov: Bejrut nakon rata
Naslov: U cafe de la Paix dolazimo u potrazi za uspomenama
Podnaslov: Politika je uništila ovu zemlju
Piše: Michel MOUTOT
BEJRUT - Svijetle drvene stolice u poslijeratnom ambijentu. "Le cafe de la
paix" ( Kavana mira) ponovo je otvorena u razrušenom Bejrutu, a stalni
gosti, muslimani kao i kršćani, nalaze se opet, u potrazi za uspomenama.
Na ničijoj zemlji, što je centar grada bio tijekom posljednjih šesnaest
godina, ovo je jedina kavana koja je otvorila svoja vrata. Nekada su se
terase kafića "prelijevale" na kolnik, to su bila mjesta gdje su se
nalazili pripadnici raznih zajednica.
Danas, jedini stanovnici tog razrušenog kvarta tišine, koji se prema nekim
ambicioznim planovima treba sravnati sa zemljom i ponovo izgraditi, jesu
bespravno useljeni stanari.
" Ovo je bilo srce Bejruta: na dva koraka od bazara zlatarnica i tržnice
povrćem. Ulice su bile danonoćno prepune, prisjeća se Ahmad Azime (45),
pokazujući na prerovane uličice, omeđene zgradama " izvađenih utroba".
"Po cijele smo dane raspravljali o politici. Danas je s tim gotovo,
politika je uništila ovu zemlju. Dolazimo ne bi li se susreli sa svojom
prošlošću," nastavlja Azime i polako "pućka" nargilu.
" Moje su mušterije bili mali ljudi", prisjeća se Ahmad Singer, dok sjedi
u sjeni divlje smokve koja je izrasla među ruševinama. " Mnogo je Egipćana
stanovalo u hotelčićima ovog kvarta. U prvim mjesecima rata, 1975,
provlačili su se nekako do tuda, s tranzistorima u rukama.
Međunaslov: Nostalgija
" Već 1976 nije bilo moguće nastaviti s radom. Zatvorio sam i povukao se
na selo, u brda. Živio sam od ušteđevine, a zadnje sam novce uložio u
stolove i stolice.", dodaje.
Velika staklena vrata nisu zamijenjena. Unutra ispod portreta Singerova
oca, stoje tri stola za kartanje. U kutu, nargile i akumulator koji, kada
padne mrak napaja nesonske lampe.
" Ovdje su se sretali muslimani i kršćani, prije rata, bez ijednog
problema", tvrdi jedan musliman, na čijoj je ruci istetoviran cedar. " Bio
sam na barikadama na početku rata. Danas se opet nalazimo uz kavu i karte,
prebiremo po uspomenama."
Georges Maalouf (52), električar, svake večeri dolazi iz kršćanske četvrti
Achrafiye ne bi li malo posjedio u Cafeu de la Paix. " Moj je otac dolazio
ovdje prije mene,"priča. " Ponovo susrećem stare prijatelje muslimane,
koje sam zbog demarkacijskih linija izgubio iz vida. Te susrete koristim
ponekad i za sklapanje sitnih poslova."
" Ovaj plan rekonstrukcije središta grada malo me brine," povjerio nam je
Singer. "No osigurao sam se, pa će moja dozvola i tom slučaju vrijediti.
Ako srce Beiruta oživi, svi će opet navraćati u Cafe de la Paix."
(Hina) mh
181958 MET sep 92
(Hina) mh