Nadnaslov: Djeca Sjeverne Irske suočavaju se svakodnevno s užasom i
agresijom
Naslov: Odrastanje u Sjevernoj Irskoj
Podnaslov: "Sektaštvo je produkt našega društva, pa tako utječe na svakoga
od nas. Ono će se prenositi s koljena na koljeno, dok se ne
suočimo sa činjenicom da je to problem kojemu se želimo
suprostaviti".
Piše: Paul MAJENDIE, Reuter
BELFAST - Djeca Sjeverne Irske imala su prilike gledati kako im u vlastitim
domovima ubijaju očeve, a učitelje u školama, dok je vozače metak pogađao
za volanom školskih autobusa. U protestantskim i katoličkim zajednicama na
tisuće ljudi nose tjelesne i psihičke ožiljke zadobivene u jednom od
najdužih gerilskih sukoba u povijesti svijeta.
Istraživanja u pokrajini u kojoj se Irska republikanska armija (IRA) bori
da izbaci Britance iz zemlje, pokazala su da se gotovo svako peto
desetogodišnje dijete našlo blizu eksplozije izazvane bombom.
Dvadeset posto njih reklo je kako im je u sukobu ubijen član porodice ili
prijatelj, dok ih je 12 posto izjavilo kako se u predjelu u kojem žive ne
osjećaju sigurnima.
Gotovo svaka obitelj pogođena je tragedijom otkako je godine 1969. buknuo
sukob koji je već odnio 3.000 ljudi, dok ih je 30.000 teško ranjeno. Ni
djeca nisu pošteđena. Fotografije dječaka koji bacaju kamenje na britanske
vojnike, najčešći su prizori kojim mediji ilustriraju rat u Belfastu.
"Mnoga su djeca sjeverne Irske bila svjedoci nasilja, bilo da su
prisustvovala umorstvu vlastitog oca, učitelja ili pak vozača školskog
autobusa", rekao je Ed Cairns, doktor psihologije sa sveučilišta Ulster.
Međunaslov: Velika potrošnja sredstava za smirenje
Cairns je s kolegom Ronniem Wilsonom upravo završio studiju o psihološkim
traumama koje se mogu pojaviti dugo vremena nakon prvotnog šoka i straha
izazvanog ratom.
Liječnici prepisuju znatno veće količine sredstava za smirenje u Sjevernoj
Irskoj, nego u Engleskoj. Mnogo je veći i broj pacijenata s psihološkim i
neurotskim smetnjama u bolnicama.
U jednom su getu devetoro od desetoro djece bili svjedoci požara
automobila, više od polovine njih bilo je prisutno za vrijeme pucnjave, a
37 posto našlo se u blizini eksplozije bombe, pokazala su istraživanja
Cairnsa i Wilsona.
Kakve su posljedice svega toga na osjetljivu psihu djeteta?
Psiholozi tvrde kako stalna izloženost nasilju uzrokuje neurotično i
asocijalno ponašanje. Tome pridonosi siromaštvo, visok postotak
nezaposlenosti i bijeda u getima.
"Mladić koji je odrastao u getu gdje paravojnih aktivnosti ima napretek,
možda neće završiti kao neurotičar, no vrlo je vjerojatno da će postati
terorist", navedeno je u izvještaju Cairnsa i Wilsona.
Istraživanje na dječjem igralištu pokazalo je kako se sektaška mržnja
javlja i u petogodišnje djece. Policija mora biti prisutna kada djeca
izlaze iz škole. Tankom linijom dijele ratničke skupine, onih koji polaze
protestantsku od onih koji polaze katoličku školu.
Dječje se svađe na igralištima lako pretvaraju u tuče, a nakon toga i u
oružane obračune roditelja koji jedni druge smatraju smrtnim
neprijateljima.
"Djeca ne samo da su svjesna nasilja i sektaške mržnje već i tako mala
djeca poput petogodišnjaka koriste se njima u svojim igrama", rekla je
sudionica istraživanja, Sandra Menary, dodajući kako se takvoj djeci valja
posvetiti prije nego dođe do ispoljavanja agresije.
"Sektaštvo je produkt našega društva, pa tako utječe na svakog od nas",
tvrdi Sandra Menary. "Ono će se prenositi s koljena na koljeno, dok
konačno ne shvatimo da je to problem s kojim se želimo uhvatiti ukoštac."
(Hina) mh
301646 MET sep 92
(Hina) mh