DOGOVOREN IZMEĐU SUPREDSJEDATELJA KONFERENCIJE I STRANA U SUKOBU
ZAGREB, 7. rujna (Hina) - (Ovaj dokument potpisali su 27. kolovoza 1992.
godine u Londonu Alija Izetbegović, predsjednik predsjedništva BiH, Mate
Boban kao predstavnik hrvatske zajednice i Radovan Karadžić kao predstavnik
bosansko-hercegovačkih Srba).
Potvrđujući da djelotvorna humanitarna pomoć uz suradnju svih strana u
sukobu može znatno doprinijeti naporima za pronalaženje cjelovitog
političkog rješenja i dovesti do prekida neprijateljstava, supredsjedatelji
Konferencije, visoki komesar UN za izbjeglice i predstavnici strana u
sukobu suglasili su se o slijedećem programu aktivnosti:
1. Strane u sukobu obvezuju se na punu suradnju kako bi se osigurala
isporuka humanitarne pomoći kopnenim putem u cijeloj BiH.
2. Kako bi se unaprijedio sustav kopnenih konvoja za dopremu humanitarne
pomoći na temelju dogovorenih sigurnih prolaza potrebno je učiniti
slijedeće korake:
a) Popravak cesta i željezničke pruge između Ploča, Mostara i Sarajeva ima
prvenstvo.
b) Strane u sukobu će najkasnije do 3. rujna predstavnike UNHCR-a u
Sarajevu (ili u Beogradu, Splitu ili Zagrebu - gdje im bude povoljnije)
obavijestiti o tome koji su predstavnici lokalnih vlasti (vojnih,
policijskih i političkih), na određenim lokacijama, sa kojima se mogu
dogovarati praktične mjere za proširenje cestovnih konvoja u korist svih
žrtava sukoba.
c) Predstavnici UN i UNHCR redovito će se sastajati s tako određenim
predstavnicima svih strana kako bi dogovarali buduće humanitarne misije i
cestovne konvoje iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore prema Sarajevu, a također
i prema Banja Luci, Bihaću, Bileći, Doboju, Foči, Goraždu, Mostaru, Tuzli,
Vitezu i Vlasenici. Ovakvi će se dogovori proširiti na sva područja BiH
gdje je potrebna humanitarna pomoć.
d) Uočen je akutni problem protupravnog zarobljavanja civila i
nedopustivih uvjeta u kojima se oni drže. Prvenstvena zadaća je osigurati
njihovo puštanje i povratak kućama. Ako to nije odmah moguće zabilježene
su slijedeće mogućnosti koje bi udovoljile željama zarobljenih osoba, a
bile bi u skladu s odredbom članka 3. ovog programa:
- repatrijacija na područja koja kontroliraju vlasti njihove etničke
zajednice,
- slobodni izbor da privremeno ostanu na području gdje su u
zarobljeništvu,
- premještaj u područja izvan sukoba pod međunarodnim nadzorom,
- privremeno izbjeglištvo u trećim zemljama.
e) Međunarodne humanitarne organdizacije hitno će sa svim stranama
istražiti sve moguće načine kojima bi se osiguralo sigurno puštanje na
slobodu zarobljenih.
f) U međuvremenu, strane u sukobu obvezuju se da osiguraju mjere kojima bi
se zarobljenici zaštitili i o njima se brinulo, sve do vremena kada njihovo
sigurno puštanje na slobodu bude moguće, te prihvaćaju da međunarodna
zajednica strogo nadzire sigurnost i dobrobit zarobljenika. Stoga se oni
obvezuju da dopuste slobodan pristup predstavnicima međunarodne zajednice
uključujući UN, Međunarodni komitet Crvenog križa (CICR), EZ i KESS.
g) Uočavajući potrebu neodložne evakuacije kritičnih medicinskih slučajeva
pod nadzorom CICR strane u sukobu su suglasne da za to osiguraju korištenje
aerodroma u Banja Luci. Evakuacija će biti izvršena u najkraćem roku.
Strane u sukobu se obvezuju da imenuju lokalne zapovjednike ili
predstavnike vlasti ovlaštene da o tome dogovaraju s predstavnicima CICR.
Oni će usko surađivati s UN i bit će pojedinačno odgovorni za sigurnost
prolaska i opću sigurnost osoba koje budu evakuirane.
3. U ostvarivanju ovog programa aktivnosti strane u sukobu obvezuju se
poštivati slijedeće odredbe:
a) Sve strane u sukobu moraju se pridržavati svojih obveza prema
međunarodnom humanitarnom pravu, a posebno ženevskih konvencija iz 1949.
godine i njihovih dopunskih protokola da će osobe koje izravno počine ili
narede izvršenje djela kojima se teško krše te norme biti pojedinačno
odgovorne.
b) Sve strane u sukobu odgovorne su da uspostave punu vlast nad
nediscipliniranim jedinicama na njihovom području kako bi izbjegle
anarhiju, kršenje međunarodnih humanitarnih zakona i zloupotrebu ljudskih
prava.
c) Izbjeglicama i raseljenim osobama treba biti dopušteno da se
svojevoljno i sigurno vrate u mjesta svog stalnog boravka.
d) Nedopustiva je i ubuduće mora prestati svaka praksa koja uključuje
nasilno raseljavanje, sve oblike maltretiranja, ponižavanja ili
zastrašivanja, konfiskacije ili razaranja imovine, kao i sva djela
uključena u praksu etničkog čišćenja.
e) Svi civili koji su sada u zarobljeništvu trebaju biti bezuvjetno i
jednostrano oslobođeni pod međunarodnim nadzorom.
f) Strane u sukobu su odgovorne za poduzimanje mjera sigurnosti i zaštitu
osoba koje su sada zarobljene dok ne bude moguće njihovo oslobađanje pod
međunarodnim nadzorom.
g) Sve aktivnosti s tim u vezi moraju biti u skaldu sa sporazumom što su
ga strane u sukobu postigle u Ženevi 22. svibnja 1992. pod okriljem CICR.
h) Pružanje humanitarne pomoći bit će obavljano nepristrano bez političkih
pobuda, u korist svih osoba pogođenih sukobom.
Predstavnici supredsjedatelja također bilježe slijedeća stajališta strana
u sukobu:
a) Da humanitarna pomoć treba biti dostavljana nepristrano u korist svih
koji je trebaju.
b) Da nijedna strana ne može očekivati da dobije jamstva vlastite
sigurnosti na štetu drugih strana u sukobu.
c) Da u jamčenju sigurnog pristupa međunarodnim humanitarnim
organizacijama mora biti posve jasno da niti jedna strana ne može steći
vojnu prednost.
(Hina) fp
081740 MET sep 92
(Hina) fp