Nadnaslov: Robert Altman i Pavel Lungin: Kanski veterani
Naslov: Moskovski "Luna park" i holivudski cirkus
Podnaslov: Altmanov "Igrač", djelo pirandelovske orijentacije dobio
izvrsne ocjene kritike.
Ruski film "Luna park" je "bajka uronjena u okrutnu
stvarnost".
Piše: Maire-Therese DELBOULBES, AFP
CANNES - Pogled na moskovska podzemlja i holivudske filmske studije.
Gledatelji su proteklog vikenda mogli uživati u djelima dvojice borbenih
sineasta, već nagrađivanih u Cannesu.
Briljantna satira "Igrač" (The Player) Roberta Altmana, djelo je
pirandelovske orijentacije. Od samog početka festivala u četvrtak niti
jedno ostvarenje nije se moglo pohvaliti boljim prijemom kritike. U
glumačkoj se ekipi ističu imena o kojima mnogi režiseri mogu samo sanjati:
od Julie Roberts do Nicka Noltea, preko Anjelice Huston, Burta Reyndolsa,
Susan Sarandon, Scotta Glenna i desetaka drugih. Slavni glumci igraju sami
sebe.
Za često vrlo kratka pojavljivanja u filmu prihatili su honorar u iznosu
sindikalnog minimuma, a u korist dobrotvrnih institucija. Altman, dobitnik
Zlatne palme za "Mash" godine 1970. raspreda ironično i zanosno, mada
mjestimično suviše nadugačko, priču o usponu jednog muškarca iz holivudskog
harema.
Griffin Mill zadužen je za biranje filmskih scenarija. Njegov se život
odjednom poremeti kada mu anonimnim porukama počinje zanovijetati jedan
zanemareni pisac scenarija. U nastupu bijesa, Mill ubija scenarista a
potom se zaljubljuje u njegovu životnu družicu.
Međunaslov: Propisana holivudska formula
No kako smo u Hollywoodu gdje svaki scenario mora sadržavati svoju
propisanu količinu "nasilja, napetosti, umjetnosti, seksa i sretnog
svršetka", naš će se ubojica sretno izvući i imati puno djece.
Parodija je to puna citata i namigivanja, s nekoliko narcisoidnih
ustupaka, često i smiješnih, poput scene u kojoj se pojavljuje Whoopi
Goldberg kao policajka.
Čini se da su u modi filmovi o filmskim miljeima, kakav je na primjer
klasik među njima, "Bulevar sumraka" Billya Wildera. Takav je i "Barton
Fink", lanjski dobitnik Zlatne palme. "Hollywood Mistress" koji se nedavno
počeo prikazivati, pa čak i "Adorables mentiras" (Neodoljive laži),
kubanski film predstavljen u sekciji Tjedan kritike također se bave tom
temom.
U konkurenciji je na čuvenoj kanskoj Croisette prikazan i ruski film "Luna
Park", drugi film iz ZND koji se prikazuje na ovogodišnjem kanskom
festivalu. I "Luna Park" je "bajka", tvrdi režiser Pavel Lungin, no bajka
"uronjena u okrutnu stvarnost".
Prvi su kadrovi poput udarca pesnicom. Gledatelji će na trenutak
pomisliti da se nalaze sred obračuna bandi iz Los Angelesa.
Međunaslov: Ruska poruka nade
Kao i u njegovu prethodnom filmu "Taxi blues", koji je prije dvije godine
u Cannesu nagrađen za režiju, i u "Luna Parku" se javljaju dvojica junaka
koji predstavljaju "animalnu i duhovnu" stranu što postoji u svakome od
nas. Andrej i žena klaun Aliona vođe su jedne bande "čistača" koji žele
Rusiju očistiti od Židova, od svog neruskog stanovništva i intelektualaca.
Njihova jedina religija jest tjelesna snaga.
Aliona, koja se želi osvetiti starom, pomalo ludom, židovskom glazbeniku,
potvrđuje Andreju kako je to njezin otac. Mladi mangup odlučuje ga ubiti
no ljubav će pobijediti i ta dvojica muškaraca koji ništa zajedničko nemaju
odlaze u nepoznato, "nikamo, u neku daleku pustoš Sibira".
Montaža i ritam filma, krajnje brzih otkucaja, čine katkad tu priču pomalo
nejasnom. No "Luna-Park" i valovite cirkuske brdske željeznice u kojima se
kreću moskovski "skinheadsi", zrači krajnjom vitalnošću a poruka što je
režiser priopćava jest poruka nade. Što nije slučaj s pesimističnom i
crnom slikom filma "Samostalni život", realizacije njegova sunarodnjaka
Vitalija Kanevskog.
"Nesreća je kolektivna", kaže Pavel Lungin, a izbavljenje pojedinačno.
Svijet ne možeš promijeniti ali možeš mijenjati sebe".
(Hina)
121539 MET may 92
(Hina)