Nadnaslov: "Don't cry for me Argentina"
Naslov: Desetogodišnjica rata za Falkandske otoke
Podnaslov: Mali rat na kraju svijeta, dragocijena
autotransfuzija bivšeg imperija Piše: Annie THOMAS, AFP
LONDON - Dan ranije, 800 argentinskih vojnika iskrcalo se na Malvinima
(Falklandima). Zastavu svoje zemlje podigli su umjesto Union Jacka.
Okupljen na hitnom zasjedanju u subotu 3. travnja 1982. Donji dom,
prevladavši sva politička razmimoilaženja, odobrava hitno upućivanje
oružanih snaga u južni Atlantik.
Odluku je dva dana ranije donijela premijerka Margaret Thatcher, koja će
je kasnije opisati kao jednu od najtežih u svome životu. Za "oslobođenje
otoka od argentinske okupacije i ponovu uspostavu britanske administracije
što je prije moguće", rekla je Thatcherova zastupnicima, Ujedinjeno
kraljevstvo spremno je, ako je potrebno, upotrijebiti i silu.
Njezini su argumenti jednostavni: 2.000 stanovnika Malvina želi ostati pod
vlašću Londona, koja je uspostavljena 1833. godine. London neće podnijeti
da jedna strana sila, čije protudemokratsko ustrojstvo samo još više
pojačava britansku odlučnost, "vrši invaziju na suvereni teritorij".
Deset godina kasnije još se uvijek ne osporava gotovo jednoglasno
patriotsko osjećanje Britanaca u tom trenutku a niti dominacija Margaret
Thathcer. Ti su događaji omogućili reizbor konzervativaca plebiscitom
1983. godine.
Međunaslov: Bilanca rata - tisuću mrtvih
Međutim, ne računajući neuspjehe mirovnih napora, posebno Amerikanaca,
tijekom krize, razdoblje koje je prethodilo invaziji vrlo je kritički
analizirano.
Krajem 70-tih godina, glavna briga Velike Britanija bila je Rodezija, te
alarmantne poruke Londonu koje su ukazivale na mogućnost argentinske vojne
intervencije na Malvinima nisu primljene s potrebnom pažnjom.
Ministarstvo obrane je sa svoje strane provodilo program smanjenja
budžeta, čime se predviđalo i povlačenje broda Kraljevske mornarice
'Endurance' koji je patrolirao u Južnom Atlantiku. Foreign Office bio je
međutim svjestan važnosti tog broda no Obrana nije slušala njegova
uzpozorenja. Odluka o povlačenju 'Endurancea' protumačena je u Buenos
Airesu kao znak da London nije spreman "potući" se za "Malvine".
U sljedeći ponedjeljak sastanak u parlamentu. Dotadašnji sekretar Foreign
Officea Lord Carrington dao je ostavku a zamijenio ga je Francis Pym.
Ministar obrane John Nott ponudio je također svoju ostavku, ali je gospođa
Thatcher nije prihvatila.
Dva i po mjeseca kasnije, 15. lipnja, nakon rata koji je odnio oko tisuću
života, a među njima i 255 Britanaca, britanska se zastava nanovo vije na
Malvinima.
Međunaslov: 1 posto neriješenih odnosa
Trebati će čekati veljaču 1990. pa da London i Buenos Aires ponovo
uspostave diplomatske odnose "u ime političke i trgovačke budućnosti", kako
je rekao argentinski predsjednik Carlos Menem. No pitanje suverenosti
Malvina i dalje stoji po strani.
Odnosi između dviju zemalja "su 99 posto normalni", kaže se u Foreign
Officeu. Onaj 1 posto odnosi se na suverenost Malvina. "Mi smo se
dogovorili da se o tome ne dogovorimo".
Pokretat će se tek "periferne" diskusije, o pokretima brodova i ribarstvu.
Ali glede suverenosti, London ne posustaje, nikakav se razgovor ne može
načimati o tom pitanju sve dok stanovnici Malvina žele ostati Britancima.
Traženje "svima prihvatljivog rješenja" je međutim upisano od prije
nekoliko godina u program laburističke stranke, koja to pitanje ipak ne
spominje u svojoj predizbornoj kampanji. Predsjendik Menem sa svoje strane
redovno ističe kao je uvjeren da će Malvini kad tad biti argentinski. No
isključuje novi oružani sukob.
Nakon povratka prijestolnice Port Stanley, britanski general koji je vodio
odlučnu ofenzivu naglasio je kako je "temeljna razlika" između dviju
zaraćenih strana bila ova: "Oni se bore za otoke, a mi za stanovnike".
KRONOLOGIJA
- Sukob oko Malvina trajao je 74 dana, od 2. travnja do 15. lipnja 1982.
i odnio je oko 1.000 života, od kojih 255 u redovima britanske vojske. Rat
je stajao oko 700 milijuna funti (1,2 milijardi dolara).
- 19. ožujka 1982: argentinski radnici iskrcavaju se na otočiću u
jugoistočnom dijelu Malvina, South Georgia, kako bi srušili postrojenja za
preradu kitova, nemajući dozvolu Britanaca.
- 24. ožujka: brod 'Endurance' Kraljevske mornarice kreće prema otoku.
Argentinski vojnici zamijenjuju radnike.
- 28. ožujka: argentinska flota kreće prema Malvinima.
- 31. ožujka: London saznaje da je invazija predviđena za 2. travnja te
odlučuje uputiti oružane snage.
- 2. travnja: 800 argentinskih vojnika iskrcava se na Malvinima. Predaje
se 79 britanskih vojnika koliko ih je bilo na otoku.
- 3. travnja: Ujedinjeni Narodi usvajaju rezoluciju 502 zahtijevajući
povlačenje argentinskih snaga i traženje diplomatskog rješenja.
- 5. travnja: prvi brodovi kreću iz velike Britanije
- 20. travnja: britanski brodovi stižu na otok Ascencion.
- 25. travnja: nanovo je osvojen otok South Georgia
- 1. svibnja: britanska avijacija bombardira prijestolnicu Port Stanley
- 2. svibnja: potopljena je argentinska krstarica General Belgrano. Tada
je poginulo više od 300 argentinskih vojnika. Razmatra se mirovni plan što
ga je predložio Peru.
- 4. svibnja: britanska fregata Sheffield potopljena je raketom Exocet.
- 14. svibnja: jedinice SAS napadaju Pebble Island.
- 21. svibnja: 5000 britanskih vojnika iskrcava se na San Carlosu.
- 23-25. svibnja i početak lipnja: Kraljevska mornarica trpi teške
gubitke (Antelope, Coventry, Atlantic Conveyor...)
- 25 svibnja do 14. lipnja: Britnaci progresivno ponovo osvajaju
argentinske pozicije u smjeru Port Stanley (Darwin, Goose Green...)
- 6.-8 lipnja: Britanci se iskrcavaju na Fotzroy, 50 vojnika je ubijeno,
dva broda uništava argentinska avijacija.
- Noć od 14. na 15. lipnja: ponovo je osvojen Port Stanley. Argentinci
se predaju.
(Hina)
011418 MET apr 92
(Hina)