ZAGREB, 29. veljače (Hina) - Komentator drži da će "idući potezi
Washingtona najznačajnije utjecati na tijek i brzinu daljnjeg raspleta na
prostoru bivše Jugoslavije".
"Novac-oko milijardu dolara na godinu-nije nevažna prepreka. To u nekoj
mjeri zabrinjava Zapad, a osobito srbijansku politiku, jer je očito da
mirovne snage neće ostati neograničeno kao što je pretpostavljala. To pak
odgovara Hrvatskoj. Njoj odgovara i što inozemstvo, shvativši koliko će
mnogo mirovna operacija stajati, požuruje rasplet. Carrington govori o
šest mjeseci", ističe autor dodajući: "U inozemnim glavama taj rasplet, što
se Hrvatske tiče, ima jasne obrise: Hrvatska u sadašnjim ustavnim
granicama, a Srbi u Hrvatskoj - u sklopu hrvatske države - sa specijalnim
statusom, jednom vrstom autonomije, kako je to predviđeno haaškim
prijedlogom. Prije toga, dakako, povlačenje srpske vojske i srpskih
paravojnih jedinica, te povratak prognanih." (...)
Komentator drži da bi "završni pregovori (i to inozemstvo zna) bili mučni
i teški, s unutarnjim lomovima u oba naroda: Hrvati će reći, zar poslije
bezočne agresije i razaranja mi njima moramo dati autonomiju, dok će se
Srbi neprestano pozivati na tobožnju ugroženost i kao manjina zahtijevati
nova jamstva", te da sad nije "teško zaključiti zašto Amerika čeka s
priznanjem Hrvatske i zašto uopće čeka. U Washingtonu su svjesni svih
otpora s hrvatske i srpske strane tome planu. Da bi svladali taj otpor,
oni sve više govore o obostranoj krivici za rat. A jedan od načina
'urazumljivanja' obiju strana po njihovu je mišljenju - gospodarsko
iscrpljivanje. Čak bi i odugovlačenje slanja mirovnih snaga trebalo
pripomoći iscrpljivanju. Kad ne budu imali što jesti, proći će ih volja za
ratovanje, zacijelo promišljaju u State Departmentu. Kalkulira se i s
političkim promjenama: u Hrvatskoj se traži snaga koja bi pristala na
podjelu krivice".
Autor ne isključuje mogućnost da Washington prizna Hrvatsku i prije
konačnoga dogovora (možda nakon referenduma u BiH) - da umiri Hrvatsku i
upozori Srbe - ali i da to priznanje bude formalno, bez diplomatskih
odnosa, dodajući da bez punog priznanja Hrvatska neće imati pristup u OUN i
međunarodne novčane institucije.
"Ne treba isključiti ni to da Bushova administracija ne prizna ni jednu
novu državu do sporazuma o nekom obliku zajednice među bivšim republikama",
ističe komentator "Večernjeg lista", dodajući da se do jučer činilo da u
toj strategiji Washington ima neograničeno vremena i strpljenja, a da je
danas jasno da stvari bitno požuruju troškovi mirovnih snaga.
"No što se ipak čini realnim jest da će Srbija i Crna Gora tvoriti neku
vrstu federacije i da će se vjerojatno izvući od obveze jamčenja manjinskih
prava Albancima jednakih pravima Srba u Hrvatskoj. Drugo su, naravno,
Muslimani i Hrvati. Razlog je, kažu, što Albanci, Mađari i Bugari nisu
bili konstitutivni narod bivše države. Zbog toga Milošević toliko i
inzistira na srbijansko-crnogorskom kontinuitetu Jugoslavije".
"Sve prethodno rečeno temeljne su konture inozemnih pogleda. Što će
stvarno biti, to još nitko ne zna. Postoje kratkoročno neizbrisivi
ožiljci: žrtve, prognanici i ruševine. A postoji i još nešto: Memorandum,
Osma sjednica CK SK Srbije i činjenica da 'antibirokratske' čete nisu
krenule iz Hrvatske nego iz Srbije", zaključuje komentator.
(Hina) mć
290130 MET feb 92
(Hina) mć