FRANJE KUHARIĆA
ZAGREB, 8. travnja (Hina) - Prvi biskup Crkve u Hrvata, nadbiskup
zagrebački kardinal dr. Franjo Kuharić, uputio je prigodom Uskrsa čestitku
hrvatskom narodu pod naslovom "Krivo otpuženi Bog". Tekst čestitke
objavljene u uskrsnom broju Glasa Koncila donosimo u cijelosti:
"Tko to stoji pred Vijećem lažno optužen? Vlast je u žurbi da izreče
osudu. Pilat je u teškom procijepu savjesti. Jeruzalem je uzavrio. Isus
Krist je optužen kao varalica, hulitelj, zločinac. Lažno je optužen.
"Prošao je zemljom čineći dobro" (Dj 10,18). Obilazio je Galileju, Judeju,
Samariju kao svjetlost Istine. Oko njega su se okupljala mnoštva, a među
njima je bilo dobronamjernih tražitelja, otvorenih srdaca i raspoloženih da
čuju Božju riječ; bilo je i znatiželjnika koji nisu bili zlobni; bilo je
zlonamjernih da ga uhvate u riječi kako bi ga optužili.
Ali Isus Krist je prolazio zemljom kao svemoć koja liječi bolesne, otvara
oči slijepima, diže na noge uzete, zapovijeda mrtvima da ustaju: sinu
udovice iz Naima, kćeri Jairovoj, Lazaru u Betaniji. Prolazio je zemljom
kao Milosrđe koje oprašta svima koji se priznaju grešnicima i žele biti
novi u slobodi sinova i kćeri Božjih. Zato je bio izazov lažnim
pravednicima, licemjerima. I optužiše ga kao zločinca. Isus Krist je bio
objava Ljubavi Božje prema palom čovjeku, a protiv njega se digla mržnja
svijeta koja nije mirovala dok ga ne ubije. "Mrze me nizašto" (Iv 15,25).
Svojim će protivnicima kazati: "Ljubavi Božje nemate u sebi" (Iv 5,42).
Da bismo razumjeli tu strašnu dramu u svoj njezinoj napetosti, moramo
znati tko je Isus Krist! On je došao u ovaj ljudski svijet iz najdublje
Tajne Trojstva, Boga Živoga i vječnoga koji u svojoj jedinoj biti
neizrecivim svojim unutarnjim životom živi zajedništvo Oca i Sina i Duha
Svetoga. Isus Krist je Vječna Riječ, Druga božanska osoba Trojstva. On je
vječni Sin Očev. Usvojio je našu ljudsku narav u djevičanskom krilu
Djevice Marije moću Duha Svetoga i rodio se kao dijete.
Tako se Bog iz ljubavi prema grešnom čovjeku utjelovio da bude Spasitelj
čovjeka. Njegova ljudska narav pripada Božanskoj osobi i zato je pravi Bog
i pravi čovjek. Nazivao se Sinom Božjim i Sinom čovječjim! Iz ljudskog je
života kao svoju zemaljsku egzistenciju uzeo siromaštvo Betlehema,
jednostavnost skrovitog života u Nazaretu, napore i umore svog javnog
života, susretan s vjerom i ljubavlju ali i s mržnjom i progonom sve do
križa.
Bog je ljubav (1 Iv 4,16). Takav se objavio u Isusu Kristu. Prihvatio je
progon svijeta i podložio se nasilju mržnje. Nije svojom moću priječio
odluke ljudi koji ga osudiše na sramotnu smrt kao zločinca. Polazeći na
križ Isus Krist objavljuje najveću mjeru ljubavi Božje prema čovjeku
grešniku. Samo ta ljubav može osloboditi od grijeha; samo ta žrtva može
uništiti krivnju grešnika; samo ta bogočovječja smrt iz ljubavi može biti
izvor novoga života u čovjeku.
Mračna strana Velikoga petka je grijeh svijeta koji ubija Boga, koji
odbacuje Ljubav i sudi je na smrt, koji, zaveden Zlim, bira zlo kao svoj
"život", kao svoju "slobodu". To zlo svijeta sručilo se na Sina Božjega.
Svijetla strana Velikog petka upravo je ta Božja ljubav koja se dariva,
žrtvuje u predanju da oproštenje ponudi i nebo otvori grešnim ljudima.
Isus Krist je prihvatio svu patnju svijeta da bi je pretvorio u ljubav koja
spašava. Preuzeo je na sebe svu krivnju svijeta da bi čovjek opet mogao
postati prijatelj Božji, još više: sin Božji, kći Božja po božanskom
posinjenju u Sinu. Tako je Bog ljubio svijet!
Možemo li onda tu Ljubav optužiti za grijeh svijeta?
Nažalost, u ovom ratu, okrutnom bez mjere, suočeni s takvim zlom, mnogi se
pokolebaše u vjeri. Lažno optužuju Boga kako to dopušta, zašto to zlo ne
spriječi? Zaključuju: Boga nema! Najprije bismo mogli postaviti pitanje i
kršćanskim vjernicima: Kakav je vaš Bog? Kad bi nam kazali kako si oni Boga
predočuju u svojoj mašti, kako si Boga zamišljaju u njegovim postupcima i
odnosima s čovjekom, često bismo otkrili da to nije pravi Bog Objave. To
nije Bog - Ljubav. To je krivo shvaćeni Bog prema kojem se onda čovjek
grešnik postavlja kao tužitelj! Za sve zlo što ga čovjek čini, odbacujuć i
Istinu i Ljubav, Bog bi trebao biti kriv. Krivnja za zlo u svijetu nije u
Božjoj volji nego u pobuni slobode palih anđela i čovjekove slobode protiv
Božje ponude Ljubavi i Života! U tome leži strašna tajna i odgovornsot
stvorene slobode. I anđeli i ljudi su stvoreni slobodni da bi slobodno
mogli prihvatiti iz Božje Ljubavi svoje postojanje kao vječnu ljubav i
vječnu radost u Bogu. Dogodio se grijeh u svijetu duhova i u srcu čovjeka.
Stvorena je sloboda odbacila tu ponudu. To je grijeh, izvor poplave zla.
U tu poplavu zla ulijevaju se i srca čovjekova, kao iz nekog izvora, svi
grijesi ljudi, i poplava raste. Bog neopozivo poštuje čovjekov izbor i
onda kad ga čovjek odbacuje iz svoga života; iz svoje savjesti, iz
povijesti. U svojoj nedokučivoj providnosti on tu slobodu ne dokida ni
onda kad ga čovjek sudi na smrt i razapinje kao što je to učinio na Veliki
petak. Nalazimo se pred tim misterijem. Ali baš u tome jest objava
Ljubavi da je na grijeh čovjekov Bog odgovorio utjelovljenjem i
otkupljenjem da bi ponovno čovjekovoj slobodi ponudio pomirenje, oproštenje
i radost vječnoga života. Ako čovjek ustraje u svom zlu i s tim izborom
prijeđe u vječnost, tada će i njegova vječnost biti bez Boga, ali ne zato
što ga Bog nije želio spasiti nego zato što je čovjek - stvorenje odbacilo
svoga Stvoritelja i svoga Spasitelja. To je tajna čovjekove zloće.
Odgovornost za svoju zloću snosi čovjek a ne Bog; zloporabom svoje slobode
čovjek bira svoju propast. Odbija Raspetu Ljubav!
Grijeh nosi svoju kaznu sa sobom. Ako je svijet nečovječan, ako je
povijest puna mraka, razlog je u Zlom upropastitelju ljudi kojemu ljudi
povjerovaše, razlog je u odbačenju Boga iz ljudskog srca i savjesti. Ali i
pred tom čovjekovom odlukom Bog još uvijek stoji kao ljubav koja želi
spasiti. Oproštenje je ponuda Ljubavi.
Za konačno izravnanje "računa" i obračuna o dobru i zlu, o svjetlu i tami
Bog ima vječnost! Na tamu Velikog petka kad je zlo "slavilo" pobjedu nad
Nevinim, Bog odgovara svjetlom uskrsnuća. To je konačna Božja pobjeda.
Isus je uskrsnuo; njegovo izmučeno čovještvo je proslavljeno besmtnošću
slave i života. To je konačna pobjeda Ljubavi i Božje pravednosti! A za
svoje krvnike Isus je molio na križu: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!"
(Lk 23,34). Skrušenom zločincu kraj sebe govori: "Zaista, tebi kažem:
danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23,43).Zaista, Bog ne želi osudu nego
spasenje, jer je Ljubav!
Stoga nemojmo biti lažni svjedoci protiv Boga. Nemojmo biti njegovi
tužitelji, pa čak i suci, nego priznajmo da smo grešni i molimo za
oproštenje. Obratimo se i bit ćemo pomilovani. Imamo se zašto kajati. U
tu strašnu poplavu zla ulile su se tolike psovke najvećih svetinja, tolike
nepravde, toliki nemoral, preljubi, sablazni malenih i mladih kroz
pornografiju, peep-show, razorne filmove; u tu se poplavu slijevaju sva
obeščašćenja braka i obitelji, svađe, mržnje, a osobito prolivena nedužna
krv nevinih kojima su uskratili pravo da se rode. Unatoč svemu tome Bog
nudi oproštenje. Krv Kristova je Krv Ljubavi koja može oprati našu savjest
od zlih djela.
Sedam stoljeća prije Velikog petka prorok Izaija je navijestio Žrtvu
Ljubavi: "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše" (Iz
53,5).
Oni koji s punom vjerom ovog Uskrsa, pripravni za krštenje, svetim
krštenjem će ustati iz svoje grešnosti u svjetlosti i ljepoti Božjoj.
Grešnici pak, koji su ugasili u sebi krsnu nevinost i život Božji, u
skrušenoj ispovijedi, kojoj pristupe obraćenim srcem, zasjat će opet u
slobodi sinova Božjih, kćeri Božjih. Svjetlošću novoga života dogodit će
se u njima Uskrs. Dogodit će se Mir. Isus je na uskrsnu večer pozdravio
apostole: "Mir vama!" (Iv 20,19) i dao im je vlast opraštanja grijeha. Iz
ljudskih srdaca, pomirenih s Bogom, može se prelijevati mir u obitelji,
među ljude i narode! Uskrsnuli Gospodin neka bude naš Mir (usp. Ef.
2,14).
Sveti otac Ivan Pavao II. dao je biskupima iz Hrvatske, Bosne i
Hercegovine u Asizu 10. siječnja ove godine uskrsnu svijeću sa željom da
je zapalimo u svojim katedralama kao svijeću Mira i da nam Uskrs bude
blagdan Mira. Neka to bude i naša molitva Uskrsnulome! Tu molitvu
povjeravamo i najnevinijoj Supatnici pod križem, Presvetoj Bogorodici!
Svim kristovim vjernicima, svim ljudima dobre volje, svim čitateljima ove
poruke kao i urednicima i suradnicima "Glasa Koncila" u službi Istine i
Ljubavi, želim uistinu sretan Uskrs! Svim ranjenicima, prognanicima,
zarobljenima i poniženima, svim časnim braniteljima slobode i mira, svim
žalosnima zbog gubitka svojih dragih, svima koji trpe bilo koju nevolju
želim miran Uskrs kao blagdan sigurne nade da će pobijediti Dobro!
U velikom jubileju devetstote obljetnice Zagrebačke nadbiskupije neka
vjera u Uskrnuloga Gospodina našega Isusa Krista bude svjetlo i nadahnuće
naše duhovne obnove! "Uskrsnu kako reče!" (Mt 28,6). Blagoslov Božji
svima!, navodi se na svršetku uskrsne čestitke kardinala dr. Franje Kuharića.
(Hina) mb/žb
081224 MET apr 93
(Hina) mb/žb