ZAGREB, 19. ožujka (Hina) - U sukcesiji bivših jugoslavenskih
republika u interesu Hrvatske pravedna je raspodjela arhivske građe,
odnosno svih pisanih, crtanih, tiskanih, fotografiranih, filmovanih,
fonografiranih ili na drugi način zabilježenih dokumentarnih materijala
trajne vrijednosti i važnosti za zemlju, koji su od 1918. i 1945.
godine do danas bili pohranjeni u saveznim arhivama.
Po riječima ravnatelja Arhiva Hrvatske, dr. Josipa Kolanovića, Hrvatska
je do sada sudjelovala u radu svim međunarodnih tijela koja su se bavila
pitanjima sukcesije državnih arhiva bivše Jugoslavije u Bruxellesu i
Ženevi, inzistirajući pritom na načelima Bečke konvencije o sukcesiji
država s obzirom na imovinu, arhive i dugove, donijete od Međunarodnog
arhivskog vijeća 1983. godine. "Ova konvencija nije ratificirana na
međunarodnoj razini, ali predstanici većine republika bivše Jugoslavije i
međunarodni stručnjaci prihvaćaju je kao osnovu za rasprave o sukcesiji
državnih arhiva bivše SFRJ", istaknuo je Kolanović.
Za Hrvatsku je, po Kolanovićevim riječima, od posebnog značenja članak 31.
Bečke konvencije koji raspravlja o sukcesiji arhiva u slučaju 'raspada
države'. Iako se srpska strana ranije protivila prihvaćanju toga članka
kao polazišta u razgovorima, nijekajući da je u pitanju 'raspad države',
Kolanović drži da je na posljednjoj sjednici Grupe za sukcesiju održane u
ožujku u Ženevi, postignut vidni napredak. "Tom prilikom prihvaćen je
tekst 'Nacrta Radne grupe za sukcesiju bivše Jugoslavije u pogledu
sukcesije državnih arhiva bivše SFRJ' u kojem je kao osnova za raspravu
prihvaćen upravo Članak 31. Bečke konvencije. Sjednici nisu prisustvovale
delegacije BiH, te Srbije i Crne Gore (SRJ) koja se ispričala nedobivanjem
mandata od svoje nove vlade, dok su hrvatska delegacija na čelu s
stručnjakom za arhive mr. Miljenkom Pandžićem i delegacije Slovenije i
Makedonije prihvatile ponuđena rješenja", rekao je Kolanović.
'Nacrt' sadrži deset pravila koja detaljno određuju što se sve, na osnovu
principa podrijetla i pripadnosti, iz državnih arhiva u Beogradu treba
predati zemljama sljednicama u izvorniku, a što u kopijama. Kako navodi
Kolanović, 'Nacrt' uključuje povrat sve arhivske građe koja je odnesena s
teritorija Hrvatske nakon 1. prosinca 1918. godine, zatim raspodjelu one
arhivske građe koja je nastala u Beogradu, a odnosi se na Republiku
Hrvatsku i potrebna je za njeno normalno djelovanje. Također, u 'Nacrt' su
uključeni i dijelovi saveznih arhiva koji se u svojem većem dijelu odnose
isključivo na Hrvatsku ili druge države sljednice, kao i pravo preuzimanje
arhivske građe iz Austrije i Italije. Po Kolanovićevim riječima, za
dijelove arhiva koji neće biti predani državama sljednicama, Bečka
konvencija predviđa 'pravičnu raspodjelu', odnosno osnivanje instituta
'zajedničke baštine'. U tom slučaju, država koja čuva 'zajedničku baštinu'
obavezna je snositi sve troškove za njezinu zaštitu i obradu, i dozvoliti
ostalim državama da se njome koriste i da je kopiraju.
Hrvatska je već u Bruxellesu ponudila djelomične popise za povrat dijelova
saveznih arhiva. Prvi popis izrađen je na temelju anketa provedenih u
pojednim ministarstvima, a riječ je o materijalima koji su nastali u
Beogradu i koji su potrebni za normalno funkcioniranje uprave Hrvatske.
Primjerice, u ovu grupu uvrštene su trigonometrijske mreže, elaborati
uređenja granica Hrvatske s Italijom i Mađarskom,
katrografsko-reproduktivni materijali za pojedina mjerila, originalni
materijali Filmskih novosti, dokumentacija INTERPOL-a o hrvatskim građanima
itd.
Drugi popis sastavljen je na prijedlog Europske komisije i sadrži
materijale za koje Hrvatska drži da su od osobitog značenja za opću
kulturu, kao na primjer zaštita građe Dubrovačke republike koja je danas
pohranjena u Beogradu. Na trećoj listi zastupljeni su materijali odnijeti
iz Hrvatske, odnosno, različiti originali, kao primjerice materijali Ureda
za osiguranje radnika u Zagrebu za razdoblje od 1926. do 1944., građa NDH
koja se odnosi na partizanske vojne postrojbe, nacionalni filmski fond u
razdoblju od 1903. do 1945. godine koja sadrži 734 tisuća metara filmske
trake posuđene saveznim organima i sl.
Budući da su sporovi oko vraćanja i raspodjele arhivske građe redovito
dugotrajni, pa tako ni do danas, primjerice, nije završena sukcesija
Austro-Ugarske, Hrvatskoj predstoji da pitanja povrata arhivske građe
rješava ili na međunarodnoj razini, kroz organe i institucije međunarodne
zajednice, ili kroz bilateralne razgovore s pojedinim državama bivše
Jugoslavije. "U svakom slučaju", napomenuo je Kolanović, "Hrvatska mora
dosljedno inzistirati na povratu arhivske građe jer je to dio njezine
baštine i svedočanstvo njezine prošlosti". Zasad, hrvatska očekivanja
okrenuta su prema novoj sjednici Radne grupe za sukcesiju državnih arhiva
bivše Jugoslavije koja će se održati sredinom travnja u Ženevi.
(Hina) žb
191555 MET mar 93
(Hina) žb