ZAGREB, 19. ožujka (Hina)
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
Politička klasa
"Već pet dana traje srpska blokada konvoja s pošiljkama
pomoći na granici s Bosnom. Njihove vođe najavljuju da će
konvoj uskoro moći prijeći granicu, no pokazalo se da su te
izjave bile tek prazna obećanja. U međuvremenu, srpsko
topništvo nastavlja svoju razaračku akciju. Nitko ne broji
muslimanske žrtve; svijet će tek naknadno doznati za masakre
- bude li preživjelih. Po nalogu UN i EZ, Vance i lord Owen
s vođom bosanskih Srba Karadžićem vode pregovore, koji se
sve više otežu. Istodobno, srpsko vodstvo sve je bliže
ostvarenju svojih ciljeva: čišćenju istočne Bosne od
nesrpskog stanovništva; potpunom razaranju države Bosne i
Hercegovine; aneksiji golemoga dijela njezina teritorija.
Vlade zapadnih država komentiraju taj razvoj događaja
izjavama koje glase otprilike ovako: to što se tamo dolje
događa, naravno, nije lijepo. No, mi činimo sve što možemo.
Vance i lord Owen neumorno rade na novom ustavu Bosne i
Hercegovine. Osim toga, tu su i naše pošiljke živežnih
namirnica. Ne treba zaboraviti ni hrabrog generala
Morillona! - Vladajući slojevi zapadnih zemalja nisu došli
na vlast svojom voljom, već je njihov položaj rezultat
izbora naroda. Možda bi narodi trebali preispitati svoj
stav o takvoj političkoj klasi", upozorava Johann Georg
Reissmueller.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
NATO ubrzava pripreme za slanje pedeset tisuća vojnika u
Bosnu
Michael R. Gordon piše o pripremama NATO-a za slanje svojih
vojnika u Bosnu kao i o otvorenim pitanjima te akcije.
"Dok se zaraćene strane u Bosni pripremaju za novi krug
mirovnih pregovora, danas su dužnosnici zapadnih zemalja
rekli da je NATO ubrzao izradu vojnih planova za slanje
najmanje pedeset tisuća vojnika u Bosnu čim se postigne
odgovarajući sporazum. Dužnosnici SAD založili su se za
početak preliminarnih priprema, a na današnjem sastanku u
glavnom sjedištu NATO-a u Bruxellesu vojni stručnjaci
navodno sastavljaju planove za slanje vojnih snaga kako bi
silom poduprli provedbu mirovnog sporazuma čim bude
postignut.
Iako je ministar obrane Les Aspin rekao da ta operacija nije
opasna, dužnosnici NATO-a upozorili su vojne planere na
činjenicu da će se vojne snage - koje bi trebale brojiti
najmanje pedeset tisuća vojnika - suočiti s određenim
teškoćama pri provedbi svojih dužnosti. SAD su
nagovijestile da će se jednom divizijom priključiti
međunarodnim mirovnim snagama, no to nisu formalno
potvrdile.
No, dužnosnici NATO-a nisu odgovorili na ključno pitanje tko
će zapovijedati tim snagama. Posrijedi je naime činjenica
da SAD i većina njihovih saveznika nastoji da te snage
nadzire NATO, dok Francuska i Kanada žele da mirovnjaci budu
pod zapovjedništvom UN. Odluka da se počne s davanjem
naputaka vojnim planerima NATO-a mogla bi značiti da
dužnosnici NATO-a smatraju kako će sporazum vjerojatno biti
postignut, a oni ga ne žele dočekati nespremni. (...)
Nekoliko je dužnosnika u glavnom sjedištu NATO-a izreklo
pretpostavku da će bosanski Muslimani uz manje izmjene
prihvatiti mirovni plan, dok će Srbi neko vrijeme odbijati
njegovo prihvaćanje. Nastavljajući kampanju javnog pritiska
na Srbe, danas je Clintonova uprava optužila srpsku vojsku
za kršenje zabrane vojnih letova zbog triju zračnih pohoda u
subotu. (...) Clintonova uprava zagovara primjenu vojne
sile radi nadzora zabrane vojnih letova, no dosad joj nije
pošlo za rukom da svoje saveznike uvjeri u nužnost takovoga
nadzora.
Premda Zapad odbija primijeniti silu da bi zaustavio srpske
napade, a u Bijeloj kući tvrde da neće slati vojsku u Bosnu
sve dok sve tri strane ne potpišu mirovni sporazum, postupci
NATO-a pokazuju da ta organizacija računa s time da će
mirovne snage vjerojatno naići na otpor. 'Planovi koji
uzimaju u obzir prijelazni scenarij uključuju mogućnost
ograničena lokalnog otpora, ali ne i potpuni neuspjeh
sporazuma', rekao je jedan visoki dužnosnik sa Zapada.
Računajući s takvim ograničenim otporom, dužnosnici NATO-a
izjavili su da ne isključuju mogućnost izbijanja velikih
borbi nakon potpisivanja sporazuma. No, kako kažu, NATO još
nije odlučio hoće li u slučaju eskalacije sukoba povećati
svoje snage ili će ih povući, pokaže li se da se međunarodne
snage koje su već u Bosni brojčano ne mogu nositi s novom
situacijom. Dužnosnici su rekli da svoje planove temelje na
pretpostavci kako će se snage NATO-a angažirati u najbržem
mogućem roku kako bi se spriječio neuspjeh sporazuma. (...)
Prema Vance-Owenovu planu koji je danas podržao NATO,
primirje se treba uspostaviti sedamdeset i dva sata nakon
potpisivanja sporazuma. Odmah sljedeći dan trebale bi u
Bosnu stići mirovne snage i početi s nadzorom linija sukoba
i teškoga naoružanja svih strana.
U izjavama za koje se čini da se kose s planovima NATO,
Aspin je u nedjeljnoj emisiji NBC-a 'Susret s
novinarima' ustvrdio kako će SAD pričekati da vide hoće li
se primirje i sporazum održati, a tek onda odlučiti o slanju
svojih vojnika kao dijela mirovnih snaga. Zapadni su
dužnosnici rekli da Washington svojim saveznicima nije
predočio takav plan, a predstavnici za javnost u Pentagonu
izjavili su da ne znaju objasniti Aspinove tvrdnje.
Dužnosnici NATO rekli su da je Les Aspin možda pred
američkom javnošću htio umanjiti zntne rizike mirovne
operacije. Isto tako može biti da Pentagon želi da
Europljani povedu operaciju, a da im se vojnici SAD pridruže
na terenu tek kada se ustale početne snage. Međutim, takav
bi plan mogao izazvati prigovore Zapadnoeuropljana. Za
razliku od zapadnoeuropskih zemalja, SAD neće svoje vojnike
uključiti u zaštitne snage UN koje pokušavaju dostaviti
humanitarnu pomoć u Bosnu."
VELIKA BRITANIJA
THE INDEPENDENT
Pokajnički izlet s prilikom za slikanje
Johnatan Eyal komentira američki doprinos neuspjehu
međunarodne zajednice prema krizi na Balkanu.
"Balkanski je rulet napokon ponovno postao zanimljiv:
zapovjednik zaštitnih snaga UN u Bosni, general Philippe
Morillon, zabio se u Srebrenici i pokušava nagovoriti
lokalne vođe da dopuste prolaz konvojima s humanitarnom
pomoći. Drugdje pak granate se miješaju s pošiljkama hrane,
koje su ispuštene s velikih visina padobranima i u kojima se
nalaze obroci svinjetine namijenjeni bosanskim Muslimanima.
A u New Yorku, europskim posredovateljima, redovito
unovačenim iz vojske umirovljenih političara, pridružili su
se mladi američki diplomati odlučni da uspiju.
Nakon više od godinu dana ravnodušja, SAD su se vratile
Balkanu. Ta vječno mlada republika koja ne dopušta etnička
čišćenja (kao što to može potvrditi svaki domaći američki
Indijanac), ta supersila koja nikada nije prihvatila nasilno
mijenjanje granica ( kao što se sjećaju svi građani
sovjetskoga carstva) - spremna je upregnuti vlastitu moć
kako bi očuvala svoje vrijednosti u Bosni.
Zapravo, SAD samo uskaču u europsku igru stvarne
nestvarnosti. Umjesto korjenite misli, SAD nudi istu gomilu
'načela'. A umjesto akcije, SAD izmišlja nove prizore za
snimanje na Balkanu. Držeći se tradicije da svaki zaokret u
vanjskoj politici umota u celofan, kao američki dar
čovječanstvu, uprava predsjednika Clintona na sva usta
očituje pravedno gnušanje. Što se tiče Washingtona,
Europljani ne samo da se nisu uspjeli pobrinuti za sigurnost
u vlastitome dvorištu, nego su bili na rubu prihvaćanja pada
Bosne u srpske ruke. Činjenica je ta da se odgovornost za
debakl na Balkanu proteže i preko Atlantika te da razlozi
europskoga neuspjeha jednako tako važe i za SAD.
EZ se u početku hitro počela baviti jugoslavenskim ratom ne
zato što je imala potrebne instrumente za tako što ili bilo
kakvu zamisao koju je kanila ostvariti, nego uglavnom zato
što je to oboje mislila steći u hodu. Nije nikakvo čudo što
je rezultat toga bio katastrofalan, no Washington je gotovo
na svakom koraku pratio glupe poteze Europljana. Ruku na
srce, upravo je bivši državni tajnik James Baker, u nadi da
će postati novi Abraham Lincoln, slijep za stvarnost,
propovijedao jedinstvenu Jugoslaviju u predvečerje budućega
rata. A SAD su dijelile nadu Europe da će puki čin
priznavanja bosanske neovisnosti spasiti tu republiku od
razaranja.
Balkanska katastrofa nije posljedica samo loše primijenjenih
političkih odluka ili nedostatna vizionarstva, kako to
vjeruje Clintova uprava. Naprotiv, ona je samo izraz
temeljnih pitanja o svijetu nakon hladnoga rata, na koje
nisu spremni odgovoriti ni Amerikanci ni Europljani. Jer,
stvarnost je jednostavna; oni koji propovijedaju vrline
svojih načela moraju na kraju krajeva biti spremni na borbu
za njihovo ostvarenje.
U razdoblju hladnoga rata razmjerno se lako moglo sugerirati
da bilo koji sukob, ma kako daleko, može imati utjecaja na
svjetski mir pa ga je trebalo rješavati zajedničkim snagama.
No, jadno srpsko topništvo ne može pogoditi ni London ni
Washington, a želi li se smanjiti nasilje, države treba
uvjeriti da ih se rat u Jugoslaviji tiče. Međutim, one su
daleko od takvoga uvjerenja.
Političari Zapada uživljeni su u ezoterične raspre oko
europske 'arhitekture' i relativnih zasluga EZ ili NATO, a
ne shvaćaju da bi ponovno trebalo razmisliti o samom
konceptu kolektivne sigurnosti. Zapad je pohitao ograničiti
'mirovni dividend' smanjujući proračune za obranu, no
nastavio je trubiti o svojim vječno veličanstvenim načelima.
Tričavi balkanski diktatori shvatili su proturječje i počeli
se boriti.
Za većinu prosječnih Europljana i Amerikanaca, Jugoslavija
je ostala mjesto gdje se ljudi, čija se imena ne mogu
izgovoriti, bore za svoje 'Slavonije' (...). Europljani i
Amerikanci užasavali su se nad slikama strahovitih pokolja i
razaranja, no još uvijek nisu vidjeli razloga zašto bi
njihove sinove i kćeri trebalo poslati da zaustave
ratovanje. Opći osjećaj očaja izazvao je neobičnu zamjenu
uloga. Oni isti ljudi koji su još za rata u Zaljevu tvrdili
da se u međunarodnim odnosima ništa ne rješava silom, sada
zahtijevaju u Jugoslaviji vojnu intervenciju. Generali pak,
koji su utrošili milijarde pod pretpostavkom da samo sila
dokida agresiju, sada tvrde da nisu sposobni zaustaviti
borbe.
Umjesto da objasni svoja načela o politici prema Balkanu,
većina političara Zapada nastavlja sa svojom podvojenošću i
balansira na sredini između činjenja svega i postizanja
ničega. Jugoslavija je imala četiri mirotvorne operacije,
ali nema mira koji bi se provodio. Jugoslavija ima i
mnoštvo stranih vojnika koji se ne smiju boriti, a tu su i
humanitarne organizacije koje brinu da oni koji odlaze s
ovoga svijeta čine to punih želudaca.
Clintonova je uprava mogla pronaći put iz slijepe ulice. Na
raspolaganju su joj bile dvije opcije: ili se sučiti sa
stanjem na terenu prihvaćajući mirovni plan Vancea i Owena,
ili angažirati svoje snage u borbi za očuvanje vlastitih
načela. No umjesto da se otvoreno suoči s izazovima,
Washington je dodao novi skup varavih argumenata. Prihvatio
je da bi Srbi trebali vratiti neka okupirana područja, no
prosvjedovao je protiv toga da to bude onako kako su
predložili Vance i Owen. Washington je zaprijetio da će
odgovorni za zvjerstva odgovarati pred sudom za ratne
zločine, no ne prije nego ih se nježno nagovori da potpišu
mirovni sporazum.
Američki dužnosnici tvrde da je njihov angažman riješio
barem nekoliko drugih pitanja. Ako se zapadne snage
angažiraju u Bosni, njima će koordinirati NATO, a ne
Zapadnoeuropski savez ili EZ (...) Washingtonu je pošlo za
rukom da u međunarodna nastojanja uključi Rusiju radi jačeg
pritiska na Srbiju. No i dalje je opasna glupost tvrditi da
će mnoštvena vojna nazočnost Zapada u provedbi mirovnoga
plana za Bosnu učiniti Balkan stabilnim područjem.
Glavni izazov u bivšoj Jugoslaviji nije samo postizanje
dogovora o Bosni već i zaustavljanje natjecanja među
državama, kao što su Hrvatska i Srbija, koje su u isti mah i
branitelji i neprijatelji teritorijalnoga statusa quo.
Zapad nema strategiju da bi se uhvatio ukoštac s tim širim
problemom. Njegova trenutačna politika zahtijevanja veće
autonomije za Kosovo, ali i protivljenja stvarnoj
neovisnosti Albanaca na tom području, ne može uspjeti.
Zapravo, dolazak snaga Zapada u Bosnu mogao bi biti popraćen
albanskim ustankom na Kosovu i daljim teškoćama u srpskim
enklavama u Hrvatskoj. Tako dugo dok se rat bude rješavao
malo-pomalo, i dalje će čitavim područjem vladati nasilje.
Slučaj Jugoslavije poučava da se na sukobe treba brzo
reagirati, prije nego se izrode u nasilje, a u to treba biti
uključen čitav niz međunarodnih ustanova. Nadalje, Zapad
mora prihvatiti činjenicu da propovijedanje sadrži i
odgovornost: ako se očitovana načela nikada ne provode,
uskoro nitko neće mariti za one što laju a ne pokazuju zube.
FRANCUSKA
LE MONDE
Nemoguća misija generala Morillona
Yves Heller piše kako "Srbi već osmi dan blokiraju
humanitarnu pomoć namijenjenu Srebrenici u kojoj još boravi
general Morillon, zapovjednik plavih kaciga u BiH", i
komentira zadaću generala Morillona.
"Srbi su u dvije godine već mnogo puta pokazali da su
dosljedni u provođenju svojih zamisli, da ih ništa ne može
zaustaviti dok imaju čvrsto zadane ciljeve. Ali taj dokaz
nije uvijek bio tako spektakularan kao u posljednjih tjedan
dana. Iako general Philippe Morillon nije uspio slomiti
Srbe i obvezati ih da dopuste opskrbu muslimanske enklave
koju su namjeravali likvidirati, njegova je gesta barem
pojasnila situaciju. Zapovjednik plavih kaciga u BiH
general Morillon 'zatvorio se' u Srebrenici, u središtu
istočne Bosne koja graniči sa Srbijom i koju Srbi žele
osvojiti. Već tjedan dana pokušava osigurati slobodan
prolaz humanitarnoj pomoći za tu enklavu, što su do sada
sprečavale srpske snage. Prijetnje, pregovori puni načelnih
dogovora, molbi: ništa nije koristilo, ništa nije moglo
pokoriti srpsku odlučnost", piše Heller.
Navodeći zatim Morillonov apel srpskim snagama, Heller
ističe da je "danas sve jasno. Misija generala Morillona
potpuno je humanitarnog karaktera, ali on predstavlja i UN,
a njegov bi neuspjeh bio ujedno i neuspjeh cijele
međunarodne zajednice; bio bi to novi dokaz da je - zbog
sljepila ili cinizma - ta zajednica 'gola' pred silom,
razoružana pred barbarstvom. Francuski je časnik već
dokazao da njegova plava beretka, simbol novoga 'svjetskog
poretka' koji tapka u mraku, ne znači ništa lokalnim ili
drugim ratnim vođama koji su odlučili do kraja provesti
svoju zadaću. Čak ako danas ili sutra popuste, Srbi su
cijeli tjedan prkosili svijetu, isto onako kako su gotovo
dvije godine prkosili svim izopćenjima. Sada nije jasno
kako će neki diplomati ili političari, osobito u Europi,
opravdati to što su njihova osuda bile jedino stidljive
sankcije - to je nedavno ponovilo i Vijeće sigurnosti; to
što su imenovali krivce, ali i dalje s njima pregovaraju.
Istodobno dok, kako kaže general Morillon, djeca umiru od
gladi pred očima UN, u New Yorku će ljubazno zamoliti Srbe
da prihvate plan o podjeli Bosne i Hercegovine koji su na
terenu već modificirali. Cyrus Vance, supredsjedatelj
međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji na kojoj
predstavlja UN, mogao je jasno i glasno tvrditi da neće
tolerirati nikakve velike promjene svog nacrta zemljovida.
Ali zašto prihvatiti potez olovkom kad se sve može
nekažnjeno promijeniti topovima? Srbi su već odavno shvatili
da više vrijedi znati služiti se tenkom nego olovkom",
zaključuje Yves Heller.
SRBIJA
VEČERNJE NOVOSTI
Autobus nije stao...
Dopisnici lista izvješćuju o uhićenju trinaestorice srpskih
dobrovoljaca kod Karlovca, svih porijeklom iz Srbije, i
napominju da im je ta vijest potvđena u ličkom korpusu
vojske RSK, te da se poduzimaju sve mjere da se zarobljenici
razmijene. Pukovnik Milan Šuput, zapovjednik ličkog
korpusa, opisuje uhićenje doborovoljaca: "Na granici, na
upozorenje naše granične milicije i UNPROFOR-a, vozač
Slobodan Jovanović nije zaustavio autobus. Tko zna iz kojih
razloga, možda su u pitanju bile kočnice ili nešto drugo.
Na hrvatskoj strani jedva su ih dočekali da ih proglase
teroristima i diverzantima, što nema veze s istinom, jer
među njima ima i invalida i teško bolesnih koje smo
najhitnije uputili kući na liječenje". List navodi i imena
svih uhićenika, te dodaje kako su na ratište došli preko
Udruženja boraca i invalida rata iz Beograda.
U manjem uokvirenom članku pod naslovom "Onemogućena
razmjena", između ostalog se napominje kako je na zahtjev za
razmjenu srpskih dobrovoljaca za zarobljene Hrvate u RSK,
hrvatska strana odgovorila da to "ne dolazi u obzir zato što
su uhićeni dobrovoljci građani SRJ i da će njihova sudbina
biti rješavana pregovorima između Hrvatske i Jugoslavije".
Pod naslovom "Nemar s više strana" i Politika (18.
ožujka) izvješćuje o uhićenju, a uz ostalo piše:
"Nije jasno ni o kakvim se dobrovoljcima zapravo radi. Iz
Like, odakle oni dolaze, stižu informacije da se radi o
skupini protiv čijih se pojedinih članova vodi kazneni
postupak zbog nedozvoljene trgovine, te da se ovi baš nisu
dokazali u borbama, kojih u vrijeme njihova boravka u tom
dijelu Like praktično nije ni bilo. Simptomatično je i to
da su dobrovoljci, da bi došli u navedeno vrijeme do
Karlovca, morali iz Vrhovina, gdje su boravili, krenuti u
neko doba noći. Kako se pretpostavlja, njima je bilo u
intersu da krenu noću, jer su navodno s tog položaja
bježali, a i putovali bez znanja bilo kojeg vojnog
zapovjedništva u Lici ili na Kordunu. Da je bilo drukčije,
smatra se, oni bi imali vodiča. Ovdje nitko ozbiljno ne
uzima hrvatske tvrdnje da se radi o grupi specijalnih
diverzanata, koji su imali namjere da po Hrvatskoj čine
diverzije. (...) Na osnovi dosadašnjih informacija u vezi s
tim događajem, nije teško procijeniti da su dobrovoljci
prešli na hrvatsku stranu, ponajprije zbog nemarnosti, ali
ne samo svoje".
(Hina) mh
190304 MET mar 93
(Hina) mh