Nadnaslov:Nasljednici Envera Hoxhe na putu ka tržišnoj privredi
Naslov: "Prazna obećanja" vlade u Tirani?
Podnaslov:Gospodarska situacija u Albaniji obilježena je slomom industrije,
nezaposlenošću te vrlo ograničenim procesom privatizacije. Demokratsku
vladu optužuju da se bitno ne razlikuje od Hoxhine.
SKADAR (APA) - "Sve su nade uništene. Nema radnih mjesta ni životnih
sredstava. Tiranom upravljaju sinovi Envera Hoxhe", žali se skadarski
biskup Simon Jubani, jedan od začetnika mlade albanske demokracije. Nekoć
prvi svećenik koji je u glavnom središtu albanskih katolika Skadru služio
misu još u doba komunističkog režima, biskup Jubani jedna je od
najneomiljenijih osoba u Albaniji zbog svoje beskompromisne kritike
demokratske vlade predsjednika Salija Berishe.
Jubani, koji je 26 godina proveo po Hoxhinim staljinističkim logorima, zna
o čemu govori. U skadarskoj diocezi caruje veliko siromaštvo: više od 60%
Albanaca sposobnih za rad nezaposleno je, a oni koji imaju tu sreću da su u
stalnom radnom odnosu moraju izići na kraj s prihodom u iznosu od 150 do
200 šilinga. Nakon odmrzavanja cijena ta je svota premala za izdržavanje
mnogočlanih obitelji.
Područje Skadra sa svojih 210.000 stanovnika primjer je gospodarske
situacije u Albaniji: industrija je doživjela slom, struje i vode ima samo
u određene sate, privatna inicijativa svodi se na ulično trgovanje. Jedine
nove investicije su dva sitna zajednička projekta u proizvodnji cipela i
tekstila s Italijom i Njemačkom, ako se izuzme to da je skadarska katedrala
obnovljena na trošak Vatikana. Tomu se kao poseban problem mora pridodati
zatvorena granica prema Crnoj Gori, što je prouzročilo i otpadanje nekad
vrlo važne privredne razmjene s tom zemljom.
Jedino je u poljoprivredi zabilježen "napredak": zahvaljujući agrarnoj
reformi poljoprivredna je proizvodnja u proteklih godinu dana porasla za 16
posto. "Do sada je 90 posto obradivih površina vraćeno njihovim
pretkomunističkim vlasnicima", ponosno ističe predsjednik skadarskog
ogranka Demokratske stranke Ali Kazazi, no pritom prešućuje da su mnogi
Albanci zbog komplikacija s tiranskim vlastima do zemlje došli nasilnim
putem.
Međunaslov: Deprimirajući rezultati "reformske politike"
U jednom od najsiromašnijih dijelova Albanije, sjeveroistočnoj općini
grada Kukeša, većina stanovnika i dalje podržava socijaliste. Općinski
čelnik Quemal Perllaku tuži se na "prazna obećanja" vlade u Tirani. Njemu
su vezane ruke - sve se diktira "odozgo": mjesni su policajci tek
izvršitelji naloga, jer nemaju kompetencije ni novca. Od 38 poduzeća na
tom području 30 ih je pod izravnom kontrolom vlade u Tirani.
Prošlogodišnjim zakonom propisana decentralizacija onemogućava se na razne
načine, kako bi se lakše moglo upravljati komunalnom vlašću te kako bi se
albanskom ministarstvu gospodarstva osiguralo 2,5 milijuna šilinga od
inozemnih investicija.
Stav socijalista Perllakua dijeli i Fatos Nano, bivši premijer koji je
sada vođa socijalističke opozicije u Tirani. Po njegovu mišljenju
privatizacija nije dovoljno dalekosežna. On se zalaže za "akontirano
povjerenje" u obliku kredita i potpune nezavisnosti postojećih poduzeća.
No takvim se idejama suprotstavljaju demokrati, neki skeptično, neki
žestoko. S jedne strane zemlji nedostaje kapital za novi početak, dok s
druge strane najprije žele očistiti državna poduzeća od komunističkih
struktura vlasti, što je bezuvjetno povezano s isključivanjem
visokokvalificiranih ekonomista, tehničara i činovnika, kako navodi Nano.
Oni koji su ih zamijenili su diletanti: nesposobni da sami vode poduzeće,
no vični političkoj taktici i korupciji.
Rezultat takve "reformske politike" je deprimirajući. Na stotine ljudi
koji na ulicama čekaju posao, tvornice koje uglavnom ne rade: nema
prostorije u kojoj se primjećuje neka aktivnost, prozori su razbijeni, hale
ispražnjene. U predvorjima se gomila smeće. Svi su zainteresirani da u
svoj rodni grad odvuku upotrebljiv materijal, bilo za gradnju, bilo za
ogrjev.
"Zajednička dobrobit Albanije nikome nije pred očima", kaže zastupnik
jedne inozemne tvrtke."Svatko misli samo na sebe."
Predsjednik Berisha, na vlasti već godinu dana od pada komunizma, i dalje
širi nadu. "Moraju se ukloniti postojeće zapreke", kaže on. "Moglo bi se
i brže, no u sadašnjim uvjetima to je vrlo teško".
Berisha računa prvenstveno na inozemstvo, sa svih strana očekujući
gospodarsku pomoć. Ključ za izlazak iz bijede nalazi se međutim u rukama
samih Albanaca. Sada nije vrijeme za rasprodaju, već za preuzimanje
inicijative, tvrde stručnjaci. No biskup Jubani ima drukčiji pogled na
situaciju: "Dokle god su na djelu Hoxhini sinovi, ne možemo se nadati
poboljšanju."
(Hina) br
151328 MET mar 93
(Hina) br