ZAGREB, 1. ožujka (Hina)
ITALIJA, CORRIERE DELLA SERA
"Novi Nuernberg? UN riskiraju da ispadnu smiješni"
Novinar Riccardo Orizio razgovarao je s lordom Shawcrossom, jedinim živim
od dvanaestorice sudaca Nuernberškoga suda, o odluci UN da osnuje
međunarodni sud za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.
Lord Shawcross ističe da je nemoguće usporediti Nuernberški i ovu novu
inicijativu UN, jer "tada je sud bio sastavljen od četiri pobjedničke sile
koje su već imale u rukama optuženike, a dokazi o njihovim krivnjama
osnivali su se na službenim njemačkim dokumentima otkrivenima u arhivima
nacističke vlasti. Bili su to dokumenti koji su optuživali okrivljene
precizno i izravno način".
Lord Shawcross izrazio je veliku sumnju glede ove inicijative UN, što je i
obrazložio činjenicom da "UN još ni preventivno nema niti jednog optuženika
za zločine u Bosni, a može se dogoditi i da ih nikada niti nemaju. (...)
Veoma je teško zamisliti koje bi istražne vlasti, i kako, mogle sakupiti
dokaze protiv određenih individua. Nevjerojatno je da bi se mogla sakupiti
čitava ona hrpa službene dokumentacije na osnovu koje su bili osuđivani
nacistički kriminalci. Sve to znači da bi sud, bude li zaista osnovan,
mogao ostati bez optuženika za suđenje i završiti kao teorijska vježba, bez
ikakve stvarne koristi".
Na pitanje mogu li se zločini počinjeni u Bosni usporediti s onima
nacističkima, Lord Shawcross je odgovorio negativno, jer "istrebljenje
židova bilo je... jedan od glavnih predmeta kriminalnog nacrta za koji su
bili osuđeni njemački čelnici. 'Etničko čišćenje' koje je, izgleda, bilo
pokrenuto u bivšoj Jugoslaviji... nije, čini se, iz jednoga središta, pa
bi moglo postati teško dokazivo da su ga naredili politički vođe. Ukratko,
moguće je da je 'etničko čišćenje' lokalnoga značaja i da time postaje
teško nametnuti odgovornost bilo kome posebno".
SRBIJA, NIN
Beogradski tjednik NIN pod naslovom "Martić protiv Arkna", autora Srđana
Radulovića piše o podjelama u vrhu krajinske vlasti.
Radulović u uvodu članka napominje kako je sve počelo sa smjenjivanjem
ministra obrane pukovnika Španovića. Piše kako se sve do dolaska
dobrovoljaca u krajinu nije govorilo o propustima u organiziranju obrane, a
"problema u sustavu obrane je očito bilo. (...) Ostalo je, međutim,
pitanje zbog čega je Španovićevo smjenjivanje iniciralo podjele i dovelo do
međusobnih optužbi krajinskih funkcionera, koje 'tematski' nisu vezane za
vojnu problematiku". Radulović podsjeća kako su neki predstavnici 'tzv.
tvrde linije' i prije tražili Španovićevo smjenjivanje, jer su "njemu i
bišem zapovjedniku TO krajine generalu Milanu Torbici zamjerali da pod
utjecajem SK - Pokreta za Jugoslaviju žele obnoviti Jugoslaviju. U sličnom
kontekstu spominjan je Martić, a Arkan čak tvrdi da se Martić okružio
klikom iz SK - Pokret za Jugoslaviju, te da njihova politika predstavlja
smetnju realizaciji ideje o ujedinjenju svih srpskih zemalja".
Radulović zatim piše o zbivanjima u krajini: "Raniji sukobi u krajini
pokazali su, da gubi ona struja koja nema potporu vojske i milicije (i
Beograda). U početku najnovijeg sukoba činilo se da sadašnja garnitura
vlasti gubi tu potporu, dok je Martić političko zaleđe pokušao osigurati
pozivanjem na Babića i akumuliranjem dijela njegove popularnosti u krajini.
Ostao je, međutim, osamljen. Vojni vrh se nije uključio... Nije
beznačajna činjenica da je zapovjednik srpske vojske RSK general Mile
Novaković došao na taj položaj na traženje i uz potporu političkog vrha
krajine. (...) Zaista, zašto je došlo do ovih podjela, ako je netko morao,
a izgleda da jest snositi odgovornost zbog propusta u obrani RSK? S obzirom
na svojevrsni politički konsenzus u vezi sa statusom krajine, teško je
povjerovati da je do razmimoilaženja došlo zbog zalaganja za različite
političke opcije, niti je uvjerljivo povremeno ubacivanje u 'optjecaj'
uloge SK-PJ..." - zaključuje Srđan Radulović.
BRITANSKI RADIO - BBC
Pregled tiska
"The Sunday Telegraph" u komentaru Chrisa Campbella kaže da je jednoglasna
odluka o osnivanju suda za ratne zločine ponešto maglovita, budući da su
mogući ratni zločinci, poput Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića,
potrebni za pregovaračkim stolom, na kojemu se traga za mirom, koji bi
trebao prethoditi tjeranju pravde. Osim toga, u rezoluciji Vijeća
sigurnosti se kao moguća kazna ne spominje smrt, već se tek usput spominju
mogućnosti da osuđeni kazne zatvora izdržavaju u neutralnim zemljama. I
sama nadležnost suda, kojemu se daje pravo da sudi osobama odgovornim za
ozbiljna kršenja međunarodnih humanitarnih zakona na području bivše
Jugoslavije, mnogo je uža od onih kojima je raspolagao nuernberški sud, na
kojemu se sudilo za zločine protiv mira i protiv čovječnosti, u što se
ubrajalo i vođenje napadačkog rata i genocid. Zbog svega toga, piše
Campbell, na Balkanu će se možda u odsustnosti suditi običnim koljačima i
silovateljima, ali će viši politički čelnici i zapovjednici ostati
nekažnjeni.
Richard Casby u "The Sunday Timesu", pišući o istoj temi podsjeća da je
zapovjednik srpskih paravojnih jedinica i arhitekt etničkog čišćenja
Vojislav Šešelj, čim se njegovo ime našlo na listi osumnjičenih za ratne
zločine, u Srbiji postao herojem, te da je na vijest o osnivanju suda
prezirno rekao kako njega nikada neće uhvatiti. On se doista i može
prezrivo ponašati, piše list, jer komisija za ratne zločine, koju su UN
utemeljili prije pet mjeseci, uzalud pokušava učiniti nešto više od
slušanja optužbi o počinjenim zlodjelima. Njezinu nedjelotvornost, Casby
analizira točku po točku, pa kaže da komisija nema sredstava kojima bi
platila odvjetnike, koji bi od žrtava ratnih zločina uzimali izjave pod
zakletvom. Njezin proračun od 1 200 000 dolara dostatan je za putne
troškove njezinih pet članova, plaćanje prijevoda i plaće njezina
predsjednika i dvojice službenika, tako da ništa ne preostaje za istražne
aktivnosti. Novac za ono što je dosad učinjeno za istraživanje masovnog
pokolja pacijenata vukovarske bolnice, npr., dala je Organizacija liječnici
za ljudska prava, a da bi se provela operacija suđenja ratnim zločincima u
bivšoj Jugoslaviji, trebalo bi oko 50 milijuna dolara. Još su nejasne i
ovlasti komisije, piše dalje list, budući da se Ženevske konvencije
primjenjuju na rat između država, a onaj u bivšoj Jugoslaviji je proglašen
građanskim sukobom. U slučaju da do suđenja i dođe, tužitelj bi morao biti
vrlo hrabra osoba, a Vijeće sigurnosti bi moralo zajamčiti da ga se neće
ometati. No ono dosad nije pokazalo baš preveliku odlučnost da provede
svoje odluke o sankcijama i zabranama u djelo. Bude li djelovanje Komisije
zaprijetilo i ljudima poput Radovana Karadžića vjerojatno će se od njih
zatražiti da mu se da imunitet kako se ne bi ugrozio mirovni plan. Osim
toga, ako Srbi doista, kako to tvrde američki obavještajni izvori, još
imaju 130 zarobljeničkih logora, postoji bojazan da bi osnivanje suda
potaklo njihove zapovjednike da poubijaju zarobljenike, kako bi uklonili
svjedoke. Nitko još s počinjenim zlodjelima nije povezao visoke
dužnosnike, a problem suda će biti i u tome što neće biti mnogo dokumenata
na koje se može osloniti. Za razliku od nuernberškog suda kojemu je armija
pedantne nacističke Njemačke ostavila svaki dokument u tri primjerka,
postoje samo usmeni iskazi, a i s njima ima teškoća, budući da mnoge od
žrtava nisu spremne svjedočiti.
"The Observer" objavljuje izvješće iz Ženeve, u kojem stoji kako, na
temelju prije dva mjeseca tajno sklopljenog sporazuma, u Srbiju i područja
Hrvatske i BiH pod kontrolom srpskih snaga stiže naoružanje iz Rusije,
uključujući i sofisticirane projektile. Taj su sporazum, koji je očito u
suprotnosti s embargom UN koji je Rusija prihvatila, potpisali generali
ruske armije i obavještajne službe. List piše, kako se vjeruje da je
Rusija već poslala i tehničare, koji će upravljati raketnim postrojenjima,
od kojih su neka razmještena i u tzv. krajini u Hrvatskoj, a imaju domet
od 375 milja ili gotovo 600 kilometara. Srbi su od Rusa kupili oružja u
vrijednosti od 360 milijuna dolara, uključujući i male i pokretljive
tenkove T-55, te protuzračne i proturaketne projektile. Sporazum je
sklopljen na sastanku održanom u trenutku kada se u UN razmatrala mogućnost
da se pod vodstvom Amerikanaca izvedu zračni napadi na srpske ciljeve.
Drugi dio ugovora predviđa i nazočnost velikog broja ruskih vojnika, koji
bi navodno patrolirali granicama, linijama prekida vatre i mogućim kriznim
žarištima. Još nije jasno je li predsjednik Jeljcin bio konzultiran prije
potpisivanja tog ugovora, ali vojni analitičari drže da je gotovo nemoguće
da on ništa ne zna o isporukama oružja Srbiji.
(Hina) sk
010532 MET mar 93
(Hina) sk