Nadnaslov:Turska preuzima sve značajniju ulogu u problematičnoj regiji
Naslov: Ključna uloga Turske
Podnaslov:U prošlosti ignorirana, Turska u izmijenjenoj geopolitičkoj situaciji
postaje nezaobilazan sigurnosni faktor na širokom području
nestabilnosti, nastalom nakon pada komunizma
Piše: Alistair LYON, Reuter
ANKARA - Uskoro će turski general preuzeti komandu nad mirovnim snagama UN
koje se nalaze u Somaliji, ističući tako značajniju uloge koju Turska zadobiva
u današnjoj nestabilnoj svjetskoj situaciji.
Prvi puta nakon 1950. godine kada su se turske snage borile pod stijegom
UN-a, 300 turskih vojnika pridružit će se u Mogadishuu snagama UN-a, dok će
general Cevik Bir obnašati prilično neubičajenu dužnost komandiranja
američkim trupama koje se nalaze u okviru snaga UN-a. Odabir turskog
generala samo je jedan od izazova jedinoj muslimanskoj članici NATO-a.
Kriza u Perzijskom zaljevu i raspad SSSR-a natjerale su Tursku da se na
međunarodnoj političkoj sceni angažira više nego ikad do sada u svojoj
sedamdesetogodišnjoj povijesti.
S gledišta Ankare situacija je često alarmantna, ali Turska, sa
svojih 57 milijuna stanovnika nastanjenih u zemlji koja se prostire na
prostorima Azije i Europe, vjeruje da može imati ključnu ulogu na
tom nestabilnom području.
Neke su zapadne zemlje u prošlosti ignorirale Tursku smatrajući je
perifernim saveznikom. Sada su mišljenja da bi ta zemlja mogla imati
vitalnu ulogu na području koje je sasvim promijenilo svoja geopolitička
obilježja.
"Kriza u Zaljevu pokazala je da u tom području nije moguće ništa napraviti
bez dobrih odnosa s Turskom", izjavio je jedan stariji europski diplomat.
"Raspad sovjetskog imperija otvorio je široko područje nestabilnosti koje
se proteže od Jadranskog mora sve do granica Kine. Između se nalazi samo
jedna zemlja na koju se možemo osloniti - Turska"
Klasična funkcija Turske za vrijeme Hladnog rata bila je da brani
jugoistočni bok NATO-a od sada nepostojeće sovjetske prijetnje.
Novi spektar odnosa u kojem se našla Turska predstavljaju etnički, vjerski i
politički sukobi pred njezinim vratima, kao što su oni zametnuti na Balkanu
i Kavkazu.
Međunaslov: Bojazan od širenja balkanskog rata
Dok običan Turčin suosjeća sa patnjama bosanskih Muslimana, tursku vladu u
puno većoj mjeri brine perspektiva jugoslavenskog krvoprolića koje bi se
moglo proširiti na Kosovo i Makedoniju. To pojačava bojazan od šireg
balkanskog rata u koji bi veoma lako mogla biti uvučena i Turska.
Turska strahuje da sukob podgrijava nacionalne slavenske simpatije Rusa prema
Srbima, što bi moglo poljuljati tradicionalno dobre odnose Ankare i Moskve.
Bilo kakav ruski izraz neprijateljstva prema Turskoj predstavljao bi
golemu smetnju turskim nastojanjima da ojača veze s bivšim sovjetskim
republikama, osobito s Muslimanima centralne Azije i Kavkaza.
Brinući o svojim međunarodnim obvezama, Turska nastoji održati ravnotežu
na Kavkazu, trudeći se da ne prevagnu njezine tradicionalne simpatije prema
Azerima na račun Armenaca.
Ankara je izjavila da će dopustiti dopremu humanitarne pomoći za Armence
preko svoga teritorija, unatoč azerskom protivljenju.
Turska je mišljenja da umjereni leaderi susjednih zemlja, kao što su
Ševernadze u Gruziji, Levon Ter-Petrosjan u Armeniji i Abulfaz Elčibej
u Azerbejdžanu zaslužuju punu podršku za razliku od njihovih suparnika
nacionalista.
Stabilnost Kavkaza vitalna je za Tursku ukoliko želi razviti trgovinu te
se povezati cjevovodom sa svojim turskim rođacima na istoku.
Ona se nada da će im njezina sekularna demokracija slobodnog tržišta
biti model privlačniji od iranskog fundamentalizma.
Odnosi Turske sa njezinim južnim susjedima, Iranom, Irakom i Sirijom
prilično su zaoštreni ako ne i sasvim neprijateljski.
Ankara zahtijeva da Teheran objasni navodne iranske veze sa islamskim
radikalnim skupinama koje su sudjelovale u ubistvu nekolicine turskih
intelektualaca i stranaca proteklih nekoliko godina.
Blizina Iraka a posebno bijeg iračkih Kurda preko granice u Tursku, u
travnju 1991. godine, stavili su Tursku u fokus pažnje zapadnih zemalja
nakon krize u Zaljevu.
Međunarodni napori predvođeni SAD-om da se izvrši pritisak na iračkog vođu
Sadama Huseina te zaštite Kurdi u sjevernom Iraku u mnogome ovise o
praktičnoj suradnji Ankare.
Raspad Sovjetskog Saveza otvorio je nove perspektive za Tursku koja bi na
tom području mogla postati uticajna, iako je utjecaj zapada još veoma jak.
Turska još uvijek pokušava postati članicom EZ-a, iako je većini Turaka
postalo jasno da će do toga teško doći u ovom stoljeću.
Ankara se u znatnoj mjeri utješila time što je kao punopravni član
primljena u Zapadno-europsku uniju.
Prije godinu dana, u prvom naletu entuzijazma nakon oslobođenja turskih
govornih područja od komunizma, govorilo se o tome kako bi dvadeset i prvo
stoljeće moglo biti "stoljeće Turaka".
Danas se čini da će se Turci morati dobrano namučiti kako bi se
održali na nogama nakon posljedica koje je na tom području prouzročio
pad komunizma.
(Hina)br
202319 MET feb 93
(Hina)br