RADIO I TV POSTAJA
ZAGREB, 17. veljače (Hina)
BRITANSKI RADIO (BBC) - Steven Aschley u svom osvrtu promišlja hoće li
turski apel za uporabu sile u BiH naići na potporu, nakon što je
predsjednik Bill Clinton isključio mogućnost vojne intervencije SAD.
"Već mjesecima Turska se zalaže za politiku naoružavanja snaga bosanske
vlade te za ograničenu međunarodnu vojnu intervenciju. I premda je prošlog
tjedna postalo jasno da je predsjednik Clinton odustao od obje ove
mogućnosti, Turska, koja je najveći američki saveznik na Balkanu, nije
odustala od svojih gledišta. To je ponajviše došlo do izražaja u prošlu
subotu, kada je predsjednik Oezal govorio na jednom skupu u Istanbulu, kada
se založio za vojnu intervenciju u Bosni pod vodstvom UN. Turska je odmah
izrazila svoje neslaganje s odlukom predsjednika Clintona da ne upotrijebi
silu. Ministar vanjskih poslova Turske kritizirao je američki plan kada se
sastao s bosanskim ministrom vanjskih poslova Harisom Silajdžićem, jučer u
Ankari. Turski ministar je izjavio na televiziji 'da nikakav plan koji
nije potkrijepljen prijetnjom uporabe sile, ne može zaustaviti krvoproliće
u Sarajevu'. Turska će, navodno, na sastanku NATO-ova vijeća pod konac
mjeseca tražiti da se preispita politika Zapada prema Bosni. S druge
strane, Turska ipak odobrava Clintonovo implicitno podrivanje Vance-Owenova
plana, kao i njegovo traženje da se poduzme međunarodna akcija i da se
omogući slobodan prolaz konvoja pomoći. Turska očito drži da odluka o
vojnoj intervenciji nije napuštena, već samo odgođena. Donekle iznenađuje
što je i bugarski predsjednik Željo Želev podržao takvo gledište na
razgovorima s turskim Predsjednikom. Glavna razlika između Turske i
Bugarske je u tome što se Bugarska ne bi željela pridružiti zajedničkim
snagama UN za vojnu intervenciju u Bosni, a drži da bi i druge balkanske
zemlje, pa i Turska trebale stajati po strani".
THE NEW YORK TIMES - "Pitajte Dafinu Milanović što misli o ekonomskim
sankcijama UN pa će vam - nakon uobičajenih beogradskih žalopojki da su one
nepravedne - najvjerojatnije priznati da su te djelomično provedene mjere
za nju jako, jako dobre. Jurcajući Beogradom u svom mercedesu i reseći
naslovnice časopisa zavežljajima deviznih novčanica, gospođa Milanović ide
u red brojnih Jugoslavena koji su se očito uspjeli obogatiti, barem na neko
vrijeme, unatoč ekonomskome metežu i sankcijama." Pretpostavljajući da ova
banka vjerojatno daje kamate koje su među najvišima u svijetu, autor navodi
da za "jednogodišnji polog dolara ili druge jake valute, Dafiment Banka
obećava mjesečnu kamatu 14 posto.
Takva je ponuda privukla štediše iz Jugoslavije, Grčke, Cipra, Rumunjske,
Bugarske, pa čak i iz Švicarske, Hrvatske i Slovenije - tvrdi gospođa
Vujić, predstavnica banke za javnost. Mađarske agencije organiziraju
izlete autobusom radi posjeta banci. 'Dafiment ima 14 milijuna štediša i
tisuću službenika. To neće nestati preko noći', kaže ona. (...) Gospođa
Milanović, koja je odbila dati interview za naš list, nekoliko je puta
ponovila da ona jednostavno ima nos za otkrivanje zdravih investicija.
Međutim, ekonomisti i zapadni diplomati smatraju da njezin put prema
uspjehu nije bio utrt financijskom pronicavošću već da je posrijedi
kombinacija kontakata sa službenim srpskim vrhom, igre 'piramide',
financiranja visokoprofitabilnih poslova kojima se krše sankcije te
eventualno pranja novca i financiranja trgovine oružjem i drogom."
Jedan zapadni diplomat objašnjava da u "igri 'piramide' bankar uzima
pologe novih štediša i isplaćuje ih starima nadajući se da će moći
napustiti grad s profitom prije nego se prestane povećavati broj
klijenata". Isti diplomat nimalo ne sumnja u propast te banke, te
nastavlja: "Mislim da će reakcija među ljudima biti fatalistična. Oni su
se navikli da im netko uzima novac, a ovaj im put Milošević i vlada mogu
reći da ih je prevario 'privatni poduzetnik'."
GLAS AMERIKE (VOA) - Iz razgovora s dr. Mario Nobilom, hrvatskim
veleposlanikom u UN, koji je vodila Ivana Kuhar u povodu najavljenih
razgovora hrvatskih predstavnika s predstavnicima tzv.srpske republike
krajine iz Hrvatske, izdvajamo:
Na pitanje jesu li hrvatska traženja vezana uz neki određeni rok, dr.
Nobilo je kazao da su i u bosanskom i u hrvatskom slučaju pregovori došli u
fazu kad će se najvažniji akteri na međunarodnoj sceni pobrinuti da se u
idućim tjednima postignu rješenja, koja će se onda odlučnije provoditi. Tu
nema velike mogućnosti za taktiziranje, odgađanje i politiku kojom su se do
sada Srbi služili. Taj prostor se bitno smanjuje i oni će biti izvrgnuti
kombinaciji gospodarskih, diplomatskih i vojnih pritisaka, ne samo u
Hrvatskoj i u Bosni nego - ako je potrebno - i prema Beogradu. U takvoj
konstelaciji snaga treba optimistički gledati na mirovne pakete za Hrvatsku
i za Bosnu, koje će onda međunarodna zajednica odlučnije provoditi'.
'Trebalo se to održati još prije desetak dana, ali nije bilo sloge među
njima', kazao je Nobilo odgovarajući na pitanje 'kakvu reakciju očekuje od
srpske delegacije'. Dodao je: 'Tko da dođe na pregovore i o čemu
pregovarati, nisu se mogli dogovoriti, jer velika je podijeljenost među
njima samima, što samo pokazuje kakva je situacija u tim područjima.
Međutim, činjenica je da dolaze, što pokazuje da moraju razgovarati na tim
principima i vjerujem da se u tom pogledu može i postići dogovor, iako će
oni vjerojatno pokušati pregovarati s maksimalističkih pozicija za koje
neće imati razumijevanje pregovarači UN'".
(Hina) sb
170339 MET feb 93
(Hina) sb