Nadnaslov:Političko-medicinska podijeljenost Europe
Naslov: Eutanazija - da ili ne?
Podnaslov:Dok Nozozemska ozakonjuje eutanaziju, već dugogodišnju
uobičajenu praksu, u drugim europskim zemljama postoje velike
rezerve po tom pitanju
Piše: Jacques LHUILLERY, AFP
DEN HAAG - Eutanazija, ozakonjena u Nizozemskoj i ponovo prošlog tjedna osuđena
od strane Vatikana, drugdje u Europi ostaje nezakonita metoda, tabu
prikriven sudskim velom.
Prihvaćajući proteklog tjedna prijedlog zakona koji dopušta eutanaziju pod
određenim uvjetima i djelomično otvara vrata za smrt bez suglasnosti
nesvjesnih bolesnika, Nizozemska ostaje vjerna svom ugledu "društva
laboratorija".
Službeno će eutanazija u Nizozemskoj do 1994. godine ostati krivično
djelo podložno kazni od 12 godina zatvora, osim u slučaju kada liječnici
poštuju iznimno preciznu "primjenu". U stvarnosti, niti jedan liječnik
nije sudski progonjen ako je pustio bolesnika da umre ili mu je pomogao da
umre.
Pasivna i aktivna eutanazija već je dugo uobičajena u Nizozemskoj.
Pripisuje joj se dva posto godišnjih smrti (2.700 slučajeva prosječno prema
službenom izviješću). Do te mjere da je prijedlog zakona jedva izazvao
pažnju visoko tiražnih nacionalnih listova.
Ali Vatikan je žestoko osudio korak Nizozemske, ocjenjujući da je ta
zemlja krenula "vrlo opasnim putem" prihvaćajući zakon o eutanaziji koji
"krši ili čak razara osnovne principe".
U ostalim europskim zemljama "liječnička smrt" je i dalje tema polemika.
Ako je,kao što je slučaj u Švedskoj, Belgiji i Poljskoj, krivični zakon
nijem pred tim pitanjem, praksa nije manje kažnjiva i suci u sudskom
arsenalu uspoređuju eutanaziju s ubojstvom.
U Portugalu je eutanazija strogo zabranjena, dok u Grčkoj nema govora o
raspravi, posebno radi suprostavljanja moćnog pravoslavnog svećenstva.
Isto je tako odbijaju u Italiji. "To je riječ koju treba izgnati iz
rječnika" ocijenjuje ministar vanjskih poslova Adriano Bompiani. Zakon
liječničkog profesionalnog morala je jasan: "Svako djelo koje smjera
hotimično izazvati smrt, u suprotnosti je s liječničkom etikom".
U vrlo katoličkoj Španjolskoj, aktivna eutanazija je zabranjena ali
određeni oblik pasivne je izgleda dopustiv. O krivičnom zakoniku se stalno
raspravlja u Paralmentu ali ne sadržava nijedan članak posvećen eutanaziji.
Međunaslov: Pravo na dostojnu smrt?
Njemački slučaj teži je zbog bremena nacizma: u ime "čiste rase"
Hitlerov režim je uništio 80.000 duševnih bolesnika. Radije se govori o
olakšavanju umiranja nego o eutanaziji. Davanje smrtosnosnog lijeka se
poistovjećuje s ubojstvom i kažnjivo je sa 6 mjeseci do pet godina zatvora.
Neke afere često spominjane u medijima ponovo su pokrenule raspravu
posljednjih godina, ali vlasti se ipak nisu usudile istupiti.
U Austriji je vođen 1989. godine proces protiv četiri bolničarke koje su
skraćivale život nekolicini staraca bez njihovog pristanka. Bile su
osuđene na kazne od 12 godina zatvora do doživotnog zatvora.
U Velikoj Britaniji slučaj mlade žene koja je u komi tri i pol godine nije
smekšao službeni nazor protiv eutanazije: prema riječima odvjetnika
"isključenje" Tony Bland kao što traže njeni roditelji, bilo bi
istovjetno ubojstvu.
U Francuskoj je medicinski svijet prihvatio fleksibilan stav koji dopušta neke
slobode: jedan liječnik ne može "hotimice izazvati smrt", ali mora sve
učiniti kako bi izbjegao ustrajnost terapije. Tako nisu daleko od blage
smrti "uz pratnju" liječnika. "Vijeće reda" ne želi ni u kom slučaju zakon o
eutanaziji, ocijenjujući da "je svaki slučaj zaseban".
U Švedskoj je vrlo slična situacija: u krajnjim slučajevima liječnik može
odlučiti o isključivanju aparata za disanje.
Preostaje originalni primjer Danske. Eutanazija je službeno zabranjena,
ali od 1. listopada prošle godine, Danci mogu napraviti "liječnički
testament" koji liječnici moraju poštivati: u slučaju neizlječivih bolesti
ili teške nesreće, pacijenti imaju pravo da ne budu umjetno održavani na
životu.
To osiguranje protiv mogućeg terapeutskog ustrajanja stvorilo je
pristalice u Belgiji u okrilju udruženja koje se u Bruxellesu bori za prava
na dostojanstvenu smrt.
(Hina) br
142313 MET feb 93
(Hina) br