Nadnaslov:Šokantan muzej u Los Angelesu, jedinstven u svijetu
Naslov: Muzej tolerancije pobjeđuje predrasude
Podnaslov:Netipični muzej, potpomognut visokom kompjuterskom tehnologijom,
nasrće na svijest posjetitelja sileći ih da se suoče s vlastitim
predrasudama
Piše: Michael MILLER, Reuter
LOS ANGELES - Naziva se Muzejem tolerancije, a u stvari je nasrtaj na svijest,
mentalni izazov posjetiocima koji trebaju prosuditi da li su tolerantni i
bez predrasuda onoliko koliko misle da su bili prije ulaska u zgradu.
To je prvi muzej takve vrste u svijetu, kako po sadržaju tako i po svom
agresivnom pristupu publici. On predstavlja realizaciju ideje rabina
Marvina Hiera i njegovih kolega iz Centra Simon Wiesental za proučavanje
holokausta, koji se nalazi u susjedstvu.
Njegova namjera je drska i napadna: napasti ljudske osjećaje i šokirati ih
spoznajom da licemjerje, mržnja i predrasude mogu biti pobijeđene jedino
tolerancijom.
Riječ "muzej" možda nije odgovarajuća, navodi u interviewu Reutersu Hier,
dekan i osnivač Centra Simon Wiesental u Los Angelesu. "To definitivno
nije tipični muzej. Ali je svakako muzej sadašnjice koji govori o
prošlosti", kaže Hier.
Svojom čarolijom visoke tehnologije i snažnim oslanjanjem na kompjutersku
tehnologiju, od strane kritičara opisan je kao nešto između Sveučilišta
Yeshiva i Disneylanda.
Hiera to puno ne smeta. "Želimo dovesti što je više moguće ljudi,
posebice mladih",navodi on. "Pogledajte prosječni muzej u kojem ljudi samo
prolaze mimo izložaka u stvari ih ne proučavajući. To su interesantni
predmeti i ništa više. Mi ovdje nastojimo reći: 'gledaj, stani, slušaj,
uči i misli'", objašnjava.
Međunaslov: Oči u oči sa samim sobom
Obilazak "Tolerancentera", kako se zove glavna postava muzeja, počinje
nizom od 10 televizijskih ekrana postavljenih tako da formiraju oblik
čovjeka koji predstavlja "Domaćeg provokatora".
"Zašto nitko nije tako slobodouman kao mi?", pitaju posjetitelja. "Ali,
naravno, svi mi imamo svoja ograničenja. Kao ti u javnom zahodu, zar ne? A
čovjek iza blagajne ne govori engleski. Ti misliš: 'Za Boga miloga, daj
nauči jezik, 'oćeš?".
A tada, televizijska prikaza kaže: "Ja volim strance. Svi ih volimo".
Sa sumnjom već usađenom u vlastiti um,posjetitelji se suočavaju s izborom
između dvoja vrata, jednima označenim natpisom "S predrasudama", a drugima
"Bez predrasuda". Ova druga su zaključana, onemogućujući ulazak, što je
svojevrsni podsjetnik da gotovo svaki posjetitelj ulazi s barem malo
predrasuda.
Slijedi putovanje kroz audio-vizualne prikaze Holokausta, zatim događaja u
Los Angelesu kada je 1991. godine crnog motoristu Rodneya Kinga pretukla
policija te nemire u proljeće 1992. godine zbog oslobađajuće presude od
strane suda koji ih nije okrivio za napad.
Posjetitelji također moraju proći kroz "Galeriju šapata", uski kameni
prolaz u kojem ih rasistički i seksualni iskazi napadaju sa svih strana.
Potom su pozvani da provjere svoju rasnu i etničku toleranciju u
svojevrsnom kompjuterskom kvizu koji im postavlja mnoštvo pitanja
uključujući njihove godine, rasu i vjeru kao i njihovo mišljenje o ljudima
druge rase. Naposlijetku se na ekranu pojavljuje sažetak elektronske
ankete stajališta sudionika.
Muzej također nazivaju i Beit Hashoah ili "Kuća Holokausta" i jedan je
njegov dio posvećen isključivo dokazima koji potkrepljuju istrebljenje
Židova pod Hitlerovom nacističkom Njemačkom.
Obilazak završava prolaskom kroz kopiju ulaza u Auschwitz koji vodi do
drugih dvaju vrata označenih s natpisom "žene i djeca" i "muškarci".
Izabravši bilo koja od njih, ušli ste u kopiju zloglasne plinske komore
logora.
(Hina) br
121226 MET feb 93
(Hina) br