ZAGREB, 9. veljače (Hina)
THE WASHINGTON TIMES (SAD) - 8. II. 1993.
Najizgledniji način za povratak mira u Bosnu
"Izgledi za širenje rata na cijeli Balkanski poluotok ove su godine dosegli
omjer od pedeset posto. Uspiju li kratkovidne i neodlučne vlade zemalja
zapadne Europe nametnuti plan Vancea i Owena o ustrojstvu Bosne - posrijedi
je varijanta 'mira' koja je na rubu propasti u Hrvatskoj - vjerojatnost
širenja rata postupno će prerasti u izvjesnost. (...) U slučaju provedbe
spomenutog plana, bosanski Srbi morat će se privremeno odreći legalnog
priključenja Srbiji, ali imat će dovoljno vremena za taj potez nakon što
Zapad usmjeri svoju pažnju na drugi problem; u međuvremenu, srpska strana
zadržat će osvojene teritorije pod zaštitom UN. (...) Uspije li srpski
predsjednik Slobodan Milošević prebaciti glavninu srpskih paravojnih snaga
južno od Bosne, 1993. mogla bi biti godina Kosova. (...) Sukobi na Kosovu
rezultirali bi sukobima u Makedoniji, budući da trećinu stanovništva te
zemlje sačinjavaju upravo Albanci. Osim toga, sukobi na Kosovu izazvali bi
rat između Srbije i Albanije, u kojoj će utočište potražiti izbjeglice. U
tom trenutku, bit ćemo suočeni s prijetnjom trećeg balkanskog rata. Turci
su obećali da će braniti Albaniju; Grci već izgaraju od želje da udare na
novog člana međunarodne zajednice Makedoniju; Bugari će intervenirati kako
bi zaustavili Grke, a Rusi bi mogli priskočiti u pomoć Srbima ili im bar
poslati teško oružje. Rezultat: zbogom novi svjetski poredak, dobrodošao
treći balkanski rat. 'Mir' u Bosni u tom bi slučaju uskoro rezultirao
ratom na cijelom Balkanu. Prošlo je vrijeme za nadu u ozbiljnu vojnu
intervenciju EZ ili UN. Prije 18 mjeseci 18.000 vojnika UN i ozbiljno
upozorenje mogli su zaustaviti srpski osvajački pohod; isti je rezultat čak
i prije 6 mjeseci moglo postići 100.000 vojnika i intervencija ograničenog
dosega. No, međunarodna zajednica ne namjerava čak ni pokušati riješiti
problem na taj način. Vlade europskih zemalja koje su 1991. g. izbjegle
platiti nižu cijenu nisu danas spremne platiti višu; čak ni svježa
potencijalna Clintonova injekcija političkog integriteta blokirana je
činjenicom da Rusi više ne podupiru politiku međunarodne zajednice prema
Srbiji. Dakle, usprkos nedavno iskrslim zaprekama, plan Vancea i Owena
(...) još predstavlja stvarnu prijetnju. Zapravo, upostavu mira po diktatu
pljačkaša, te novi srpski napad na Kosovo i sve ostale potencijalne
opasnosti mogla bi spriječiti samo uspješna hrvatska akcija nastavka rata,
budući da je hrvatska strana imala godinu dana vremena da obuči i naoruža
svoje vojnike. No, nastave li Hrvati svoje napade, usmjerene na povrat
izgubljenih teritorija, dogovor u režiji Vancea i Owena završit će
neuspjehom. Bosanci, donedavno u prilično beznadnom položaju, prikupit će
hrabrost i inzistirati na otporu mirovnom sporazumu koji srpskom agresoru
jednostavno poklanja 80 posto aktualnih srpskih teritorijalnih zahtjeva, uz
obećanje da će ostatak dobiti kasnije. To očigledno uključuje opasnost
izbijanja novih sukoba - ali i mogućnost preokreta. Prisjetimo se -
Bosanci su nedavno u istočnim područjima izvojevali nekoliko značajnih
pobjeda protiv Srba; osim toga, vrati li se i Hrvatska na bojno polje...
Zapad je propustio sve jednostavne metode dovršenja srpske agresije zbog
vlastitoga političkog kukavičluka. Propadne li plan Vancea i Owena, a
sukobi eskaliraju, Zapad će vjerojatno ostati vjeran formi i posegnuti za
simboličnom političkom gestom poput upostave zone zabrane leta nad Bosnom
(pet mjeseci nakon odluke), koja neće biti skupa ili stvarno djelotvorna.
Žrtve srpske agresije uspjet će preokrenuti tijek zbivanja u vlastitu
korist i izboriti pobjedu u ratu bez pomoći i u okviru granica bivše
Jugoslavije. Alternativa je treći balkanski rat, za koji nitko ne može
pouzdano reći gdje će završiti", piše Gwynne Dyer.
DIE WELT (Njemačka) - 8. II. 1993.
A gdje je koncept?
"Otkako je nova američka vlada jasno stavila na znanje da ne podupire
mirovni plan Vancea i Owena, projekt pregovarača UN i EZ, čije su
mogućnosti za osvarenje već ranije bile iluzorne, danas je i formalno
mrtav", piše Carl Gustav Stroem. "Protiv želje Washingtona, koji kritizira
plan zbog zapostavljanja Muslimana i toleriranja srpskih osvajanja, unutar
i izvan Vijeća sigurnosti ne može biti nikakvog praktičnog riješenja. Do
ovog trenutka doduše još ne postoji nikakav američki protuprijedlog. No
ako Washington nastoji na tome da se Muslimanima moraju vratiti područja
koja im pripadaju te da Srbe ne treba nagrađivati sankcioniranjem njihovih
osvajanja, postavlja se pitanje kako promijeniti odnos snaga u korist
Muslimana. Do sada se Srbe niti prijetnjama niti učinkovitim embargom nije
moglo odvratiti od daljeg ratovanja uključivši i 'etnička čišćenja'.
Mir se može uspostaviti jedino u tom slučaju da regularne i paravojne
srpske jedinice dožive potpuni poraz te da zbog doživljena neuspjeha izgube
volju za daljim vođenjem rata. Ako se Zapad, UN i Amerikanci boje
intervenirati u uzavrelom bosanskom kotlu preostaje jedino da se vojnim
protivnicima Srba, dakle Hrvatima i Muslimanima, dade mogućnost da problem
riješe kako znaju i umiju. Dakle, treba ukinuti embargo na uvoz oružja u
Bosnu, iako to ne raduje Hrvate jer se pribojavaju da bi iz srpske vatre
mogli dospijeti u islamsko-radikalni oganj. Zapadu je hitno potreban
strateški koncept kojim bi se odgovorilo na dva pitanja: Što bi trebalo
poduzeti na vojnom planu - i to što skorije (prije nego se sukob proširi)
te koje bi političke ciljeve trebalo uzeti u obzir pri budućem ustrojavanju
tog područja? Bez odgovora na ta pitanja, te bez djelotvornog srpskog
poraza nema mira na jugoistoku Europe", zaključuje Stroem.
VEČERNJE NOVOSTI (Srbija) 8. II. 1993.
Kninjani izbjegli klopku
"Uz ponižavanje srpskog naroda i njegove Republike Srpske Krajine,
pozivnica Kninu da sudjeluju u 'nastavku ženevskih pregovora u New Yorku, s
predstavnicima vlasti Republike Hrvatske' - imala je još jedan opak i krvav
naum: da rukovodstvo Krajišnika istovari Franji Tuđmanu pa da im ovaj kao
'ratnim zločincima, pobunjenicima, srbo-četnicima i sl.'- presuđuje", piše
K. Smiljić. Da je u pitanju veoma perfidna igra Zagreba, osmišljena s
ljudima iz UNPROFOR-a i američkog veleposlanstva u Beogradu i Zagrebu,
posumnjalo se još uvečer 5. ožujka. Tada je iz Zagreba... u Knin
prispjela faks-pozivnica s nejasnim i neubičajnim potpisom Vancea i Owena.
U njoj, uz ostalo, stoji: Kao što smo diskutirali, mi vas pozivamo da vrlo
hitno dođete na sastanak u sjedište UN. Razgovarat će se o trenutačnoj
situaciji na južnom ratištu - piše u pozivnici adresiranoj na ministra
obrane RSK, Stojana Španovića". Novinar spominje i gospođu Santu Anu, "v.
d. zamjenika šefa UNPROFOR-a u Beogradu za civilne poslove", koja je
"počela s ogromnim pritiscima na vladu RSK da hitno putuje". On navodi da
je ona obećala svu potrebnu pomoć. Novinar je razgovarao i s tzv.
ministrom za vanjske poslove vlade RSK Slobodanom Jarčevićem, koji je
istaknuo da su "u odgovoru na pozivnicu jasno istaknuli da od Vancea i
Owena traže da se najprije ukloni agresija Hrvatske na RSK, da se Hrvatska
međunarodno osudi, povuče svoje vojsku po rezoluciji 802... Osnovano se
vjeruje da je cijela 'operacija'-pozivnica na relaciji New York - Zagreb -
UNPROFOR u Beogradu imala za cilj da izruči rukovodstvo RSK Franji Tuđmanu.
U taj posao umiješano je i američko veleposlanstvo u Beogradu..., kažu naši
sugovornici".
DER STANDARD (Austrija) - 8. II. 1993.
Škrabalo: Strahujem od pravoslavog vojno-komunističkog
režima
List objavljuje sažetak interviewa Sama Kobentera s hrvatskim ministrom
vanjskih poslova Zdenkom Škrabalom. "Uzrok hrvatske vojne akcije u
dalmatinskom zaleđu bilo je nezadovoljstvo dosadašnjim slabim rezultatima
nastojanja Zapada da na Balkanu uspostavi mir", tumači ministar Škrabalo
nedavnu akciju hrvatskih snaga kod Masleničkog mosta. "Mi nećemo
prihvatiti produženje mandata UN ne bude li obuhvaćao jasno proširenje
kompetencija snaga stacioniranih na ovom području", naglašava Škrabalo,
podsjećajući da je UNPROFOR skrštenih ruku promatrao kako srpske
dobrovoljačke jedinice otvaraju arsenale oružja pod kontrolom plavih kaciga
i naoružavaju se. Ministar Škrabalo istaknuo je da bi njegova zemlja
oružanim sredstvima lako mogla riješiti sukob s krajiškim Srbima, ali ipak
prednost daje miroljubivim sredstvima: "Sigurni smo da je izvor pobune Srba
u Hrvatskoj tek nekoliko tisuća ekstremista. Izoliramo li ih i prekinemo
li njihovu pupčanu vezu s Beogradom, stvar će biti riješena". Škrabalo
upozorava da će najvažniji zadatak u budućnosti biti poticanje na suradnju
'šutljive tihe većine' Srba u Hrvatskoj, dodajući da su već stvorene
potrebne pravne pretpostavke - pobunjenicima je zajamčena puna autonomija
iz koje su isključeni samo ratni zločinci. "Srbi, naravno, i dalje mogu
živjeti u svojim autonomnim područjima", dodaje on, ističući da hrvatska
strana sasvim sigurno neće posegnuti za metodom 'etničkih čišćenja'.
Najnovije sukobe Hrvata i Muslimana u susjednoj Hercegovini Škrabalo ne
smatra pretjerano važnim, napominjući da su tek lokalnog dosega, te da su
'već gotovo' dokončani: "Imamo dokaze da je zapovijed o poticanju sukoba
između Hrvata i Muslimana izdala nekolicina lokalnih zapovjednika bosanske
vojske. U toj igri svoje je prste imala i srpska špijunska služba -
prisjetimo se da su mnogi muslimanski oficiri nekada bili pripadnici
jugoslavenske vojske. Cilj spomenute igre trebao je biti prekid ženevskih
pregovora." No, preduvjet uspostave mira u Bosni jest stacioniranje moćnih
međunarodnih mirovnih snaga, naglašava Škrabalo i dodaje da će ukidanje
embarga na uvoz oružja u Bosnu biti svrhovito jedino u kontekstu vojne
intervencije, upozoravajući da zemlji inače prijeti 'neviđeni pokolj'.
Ipak, pravu opasnost za zapadnu Europu ne predstavlja buđenje muslimanskih
fundamentalističkih strujanja, budući da ona nisu u skladu s bosanskih
mentalitetom, ističe Škrabalo i dodaje: "Daleko više strahujem od jačanja
pravoslavno-komunističkih snaga. Zamislite da u Rusiji umjesto Borisa
Jeljcina vlast preuzme političar poput Miloševića", uz zaključnu napomenu
da bi u tom slučaju snažna vojska bivšeg Sovjetskog Saveza, pod kontrolom
komunista, svoju egzistenciju temeljila na interesnoj sferi koja bi se
preko Srbije prostirala sve do Sredozemnog mora.
(Hina)sv
090407 MET feb 93
(Hina)sv