RADIO I TV POSTAJA
ZAGREB, 8. veljače (Hina)
GLAS AMERIKE - Među američkim novinskim uvodnicima postoji oštro neslaganje
o tome hoće li plan Vancea i Owena donijeti željene rezultate.
Najprije list "Constitution" iz Georgie, koji dvoji glede toga plana,
iznoseći da Clintonova administracija ima odlične razloge za odbijanje
pritisaka da stavi svoj potpis na sporazum. Najprije, stvaratelji politike
nacionalne sigurnosti novog Predsjednika teško da su imali vremena
formulirati strategiju za kompleksnu i prevrtljivu situaciju na Balkanu.
Drugo, zagovarači mirovnog plana zanemarili su da bi izvođenje krivaca za
ratne zločine pred sud trebalo biti sastavni dio plana. Treće, planom
Vance-Owen nisu obuhvaćene ovlasti potrebne tisućama pripadnika
međunarodnih mirovnih snaga koji bi trebali nadgledati provedbu plana.
Podržavajući mirovni prijedlog, A.M. Rosenthal iz "The New York Timesa"
izjavljuje: "Kad svi viču, nitko ne sluša. Rijetko je kada toliko mnogo
američkih komentatora, uvodničara i instituta za intelektualne usluge
vikalo tako glasno i oporo na zapadne diplomate, kako to čine na Cyrusa
Vancea i lorda Owena. Istina je da se planom Vance-Owen pokušava stvoriti,
a ne uništiti Bosna, činjenica koju bukači ne mogu čuti pored vlastite
vike. Ako plan Vance-Owen bude odbačen rat će se nastaviti. Bosna će
najvjerojatnije nestati u srpsko-hrvatskoj podjeli", smatra A.M.
Rosenthal.
THE WASHINGTON POST (SAD) - "Srbija je optužena da je započela najgori
europski grč razaranja, okrutnosti i nasilne smrti poslije pada nacističke
Njemačke. Financirajući dva rata koja su proždrla velike dijelove bivših
jugoslavenskih republika Hrvatske i Bosne, srpska je država umiješana u
lančanu reakciju silovanja, mučenja, izgladnjivanja, zarobljavanja,
prisilnoga preseljavanja i ubijanja. Kaos se još nije primakao kraju.
Najgore bi se tek moglo dogoditi", piše Blaine Harden. "Kakva je država
sve to počela? Kako djeluje? Zašto Srbi podupiru vođe koji su njihovu
naciju uvukli u siromaštvo i svjetsku izolaciju?" pita Harden. On drži da
se odgovori na ta pitanja "mogu pronaći u isprepletenim karijerama trojice
Srba koji igraju glavne uloge u režimu. Njihove ličnosti, ispadi i
nadarenost za demagogiju otrežnjavajuća su studija činjenica onoga što bi
budućnost mogla predstavljati u postkomunističkoj Europi i bivšem
Sovjetskom Savezu, području poremećenom siromaštvom, političkom nezrelosti
i spornih granica". Harden zatim predstavlja trojicu "središnjih figura
srbijanske države": Slobodana Miloševića, koji je "izmislio srpsku državu i
koji jedini u njoj vuče sve konce", čija "pragmatična i divlja" vlada
"tolerira demonstracije u Beogradu u kojima stotine tisuća pripadnika
srednje klase optužuju Miloševića da je europski Saddam Hussein. I
suprotstavlja im se paradom srpskih leševa u večernjim vijestima koje su
navodno masakrirali Hrvati ili Muslimani. Miloševićeva je poruka
jednostavna: to se događa ako se Srbi ne suprotstave neprijatelju";
Vojislava Šešelja, koji je "kao vođa paravojnih snaga poslao svoje jedinice
u borbu i pljačku u Hrvatsku i Bosnu" i koji ima "tihu Miloševićevu
potporu"; te Željka Ražnjatovića, "bivšeg pljačkaša banke, bjegunca iz
zatvora i navodnog plaćenog ubojicu za komuniste koji su nekada vladali
Jugoslavijom", a "Milošević je prošle godine tiho podupirao njegovu
kandidaturu za srpski parlament, u kojemu zloslutno predstavlja albansko
etničko područje za koje CIA tvrdi da je sljedeća meta srbijanskoga
etničkog čišćenja".
BRITANSKI RADIO - BBC - Nedjeljnja izdanja britanskih listova najviše se
bave pokušajem mirovnih posrednika lorda Owena i Cyrusa Vancea da od SAD
dobiju suglasnost za svoj mirovni plan za BiH.
Izvjestitelj "The Observera" iz Washingtona Patric Brogan drži kako je
"američki predsjednik Bill Clinton unatoč prvotnom odbijanju, sada sve
bliži tom planu, budući da je jedina alternativa planovima Vancea i Owena
slanje jedinica u Sarajevo i bombardiranje srpskih položaja. Brogan
izvješćuje kako se očekuje da će predsjednik Clinton predložiti cijeli niz
izmjena mirovnoga plana, ali dodaje da će ih mirovni posrednici vrlo rado
prihvatiti. Cilj tih izmjena bio bi poboljšanje položaja Muslimana, koji
imaju svesrdnu potporu Amerikanaca, te da se na srbijanskog predsjednika
Miloševića izvrši dodatni pritisak kako bi plan i on prihvatio. Prema "The
Observeru" razmatraju se sljedeće mogućnosti: revizija predloženih granica
između deset autonomnih pokrajina u prilog Muslimana; osnivanje suda za
ratne zločine o čemu je predsjednik Clinton izričito govorio na
konferenciji za tisak u petak; osnivanje posebne komisije za ljudska prava,
kako bi se zaštitili ljudi koji se pokušavaju vratiti svojim domovima i
spriječila nova etnička čišćenja; potpora SAD korištenju zračnih snaga NATO
pakta u primjeni prekida vatre; osiguranje modernih satelitskih
komunikacija za mirovne snage u čijem bi sastavu bilo najmanje 25 tisuća
vojnika.
Peter Pringle u "Independent on Sunday" piše o pohodu lorda Owena na New
York i kaže kako su se "mirovni posrednici, kada su im dosadile kritike
američkoga tiska i dužnosnika, odlučili uzvratiti vatru i da su u toj bitki
pobijedili. Amerikanci koji su u početku odbacivali plan Vancea i Owena,
jer izlazi ususret srpskoj agresiji i etničkom čišćenju, sada kažu da bi ga
uz neke izmjene mogli prihvatiti.
Istom se temom bavi i Joe Degree u "Sunday Timesu", ali on drži da je "šok
taktika koju je lord Owen primijenio u New Yorku imala posve oprečan
učinak, budući da je nakon četiri dana teškog bombardiranja američkih
medija lordu Owenu pošlo za rukom samo to da američku neodlučnost pretvori
u izričito odbacivanje njegova i Vanceova plana za BiH". Predsjednik
Clinton, ističe se u "Sunday Timesu", "sada razmatra mogućnost da imenuje
posebnog izaslanika čija bi zadaća bila utvrditi može li se taj plan
modificirati. Poslije nekoliko tjedana konfuzije, američka administracija
sada je spremna poduzeti cijeli niz mjera, poput prisilnoga provođenja zone
zabrane letova, jačanja sankcija protiv Srba i mogućeg suđenja nekim
srpskim čelnicima za ratne zločine".
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG (NJEMAČKA) - Posjet njemačkog ministra
vanjskih poslova Kinkela Washingtonu kao i njegovi razgovori s vodećim
američkim čelnicima tema su teksta Clausa Gennricha.
"Ministar vanjskih poslova Kinkel vratio se u petak iz Washingtona s
dojmom da predsjednik Clinton još nije potpuno odredio novu američku
politiku. Ta činjenica objašnjava povećano zanimanje nove američke vlade
da se 'upozna s europskim stajalištima i raščlambama te da ih uzme u obzir
pri definiranju nove politike'. Ovaj susret u vrijeme smjene generacija u
Washingtonu stoga je održan u pravom trenutku i za obje je strane bio
koristan. Tijekom Kinkelovih razgovora s Clintonom, ministrom vanjskih
poslova Christopherom, ministrom obrane Aspinom i senatorima postalo je
jasno da se SAD ne priklanjaju bez ostatka stajalištima Europljana o
mogućnostima gašenja rata na Balkanu. Još su uvijek suzdržane prema
ženevskome mirovnom sporazumu.
Pri susretu dvanestorice ministara vanjskih poslova održanom u ponedjeljak
u Bruxellesu izraženo je slaganje oko toga da hitno treba saslušati
američku ocjenu plana Vancea i Owena, jer se bez Washingtona ništa ne može
provesti u djelo. Kinkelovo putovanje u Ameriku bila je za to prva
prilika. U Washintonu je Kinkel iznio stajalište EZ da je mirovni plan
posljednji pokušaj ovladavanja sukobom 'političkim sredstvima na miran
način'. Usprkos tome, Kinkel nije želio stvoriti dojam da želi Ameriku
javno prisiliti na donošenje odluke. Sada će trebati pričekati da se u
Washingtonu oblikuje odgovarajuće mišljenje; trebalo bi razmisliti o tome
da bi uskraćivanje potpore mirovnome planu, ne zamijeni li ga se
vjerodostojnom alternativom, moralo izazvati štetno 'psihološko
djelovanje'. Plan doduše nije savršen, no njegovo odbacivanje bez
odgovarajuće alternative 'bio bi korak unazad'.
Više puta su u Washingtonu pitali Kinkela za stajalište Hrvatske.
Christopher je izrazio želju da Njemačka potakne Hrvatsku na umjerenost.
Kinkel je odvratio kako je od predsjednika Tuđmana i ministra vanjskih
poslova Škrabala zahtijevao da prekinu ofenzivu u Dalmaciji, no da isto
tako treba razumijeti kako je u pitanju hrvatska reakcija na propala
nastojanja UN na tim područjima. Kinkel je pitao je li još uvijek na snazi
stajalište bivše američke vlade da Washington neće tolerirati proširenje
srpskog rata na Makedoniju i Kosovo. Dobio je ovaj odgovor: 'Zasada da, no
o tome razmišljamo.'
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG (NJEMAČKA) - "Novi američki predsjednik
Clinton zaokupljen je vanjskom politikom daleko više nego što je prilikom
dolaska na vlast uopće mogao zamisliti. To što je Clintonov radni program
određen međunarodnim temama više nego bi on to želio, treba prije svega
pripisati ratu na Balkanu, nestabilnoj situaciji u Zaljevu i ponovno
blokiranim izraelsko-arapskim pregovorima. U pozadini toga, susret ruskog
i američkog ministra vanjskih poslova, zakazan za ovaj mjesec u Ženevi,
dobiva posebnu težinu, to više što bi trebao poslužiti kao priprema za
skori sastanak Clintona i Jeljcina. Dok Washington i Moskva u ocjenama
takozvanih regionalnih sukoba sve donedavno gotovo da i nisu pokazivali
razlike u stajalištima, Rusija je u međuvremenu počela sve otvorenije
stajati na stranu Srba, a sve se više distancira od američke politike prema
Zaljevu. S Clintova gledišta razgovori su to potrebniji, jer je Jeljcin u
vlastitoj zemlji suočen s rastućim pokretom panslavenskih snaga, nesklonih
Zapadu."
NIN (SRBIJA) - U podužem interviewu beogradskom tjedniku slovenski
predsjednik Milan Kučan pri kraju razgovora odgovorio je i na pitanje 'kako
završiti rat'.
"Sada je, ja mislim, zrela situacija za pregovore, jer je Srbija u
najboljoj poziciji da zamijeni rat pregovorima. Došla je tu gdje je htjela
- malo ću pojednostavljeno govoriti pa ćete to, možda, ružno shvatiti, ali
mislim da je tako najbolje govoriti - i sad ako se nastavi rat, ona više ne
može dalje. Jer, ako dođe na pravi hrvatski teritorij, dakle, ne na onaj
gdje je izmiješano stanovništvo - to ne bi imalo opravdanja. S druge
strane, Muslimani su ipak došli do nekog oružja, oni su su organizirali -
ratna sreća se može okrenuti. Dakle: '...Mi smo ovdje, mi smo spremni na
razgovore, gospodo, mi smo čak spremni da se povučemo'. Recimo, za trećinu
se popusti, a onda se zaboravi da su dvije trećine osvojene, i tako će,
vrlo pragmatski, svijet to gledati. Onda će se odjednom vuk pretvoriti u
janje; onaj tko je bio za rat, on je sada za mir, a 'oni' sada nisu za
mir... Jer, ako me sada pitate za ono što se događa na Maslenici - sad će
vam to, možda, cinično zvučati - to samo pokazuje da je Tuđman prekasno
shvatio da je rat dozvoljen. On je sada shvatio da je rat dozvoljen, jer
svijet nema mehanizam da zabrani rat..."
Na primjedbu da je predsjednik Tuđman u posljednje vrijeme više puta
izjavio kako Hrvatska hoće povratak svih svojih teritorija, pa zbog toga
teritorijalni ustupci ne bi bili dovoljni, Kučan je odgovorio: "Kasno je.
UNPROFOR će produžiti mandat, iako on nema neki veliki značaj. Ali vi
znate sudbinu Cipra: došli su Turci, došao je UNPROFOR, dvadest godina su
tu, okupacija se, u stvari, pretvorila u faktički priznato stanje.
Konferencija o Jugoslaviji mora sada doći do nekog rezultata i, naravno,
koji je rezultat jedino realno ostvariti: da se pođe do onoga što je sada,
a ne da se pokušava vratiti na ono što je bilo.
(...) Ako mene pitate, nije trebalo Tuđmanu da Ustavom ukida poziciju Srba
u Hrvatskoj. Tadašnji Ustav je trebalo modernizirati i spretnije
formulirati. Riječi nisu ništa, ali ponekad su riječi gore od metka.
Naravno, u toj nacionalističkoj manipulaciji vi vidite što vas čeka: sad su
vam uzeli prava, a onda je tu i taj sindrom ustaštva, i rata, i genocida, i
svega - tako da sve to mogu biti iracionalne stvari, ali one, nažalost,
imaju strahovitu funkciju. Ja sam tada i rekao Tuđmanu: 'Predsjedniče, ja
nisam siguran da je dobro to što ste uradili. Dobro, to je hrvatski
teritorij, to nitko ne spori, i ne može se uopće dopustiti da se o tome
diskutira. A sada je pitanje hoće li to ikada još biti hrvatski
teritorij'. Može se nešto mijenjati oko Pakraca, to je ipak unutar
hrvatskog okruženja, ali istočna Slavonija - pitanje je, Knin? Može se
pomaknuti ta granica - Obrovac, što ja znam... Lika, i tako dalje - ali to
bez ponovnog rata neće ići. Zato sam vam i rekao: Tuđman, ako je i mislio
to ratom vratiti, mislio da je rat dozvoljen. A rat će biti dozvoljen samo
do mira. Ne više", istaknuo je slovenski predsjednik Milan Kučan.
(Hina) rb
080259 MET feb 93
(Hina) rb