ZAGREB, 21. siječnja (Hina) - Za devet mjeseci potpunog okruženja u Žepi,
istočnobosanskom gradiću udaljenom od Sarajeva šezdesetak kilometara, umrlo
je od hladnoće i gladi 400 osoba, od ranjavanja 430 te od bolesti između 60
i 70. Te su podatke za svog prvog boravka u Žepi prikupili predstavnici
Visokog komesarijata za izbjeglice UN koji su, kao pripadnici konvoja
humanitarne pomoći za Žepu, 17. siječnja probili blokadu tog gradića u
Podrinju i njegovim stanovnicima donijeli prijeko potrebnu hranu i
lijekove.
Stvarni broj stradalih u opsadi Žepe nikada sa sigurnošću neće biti
utvrđen, a time je potreba prikupljanja što više podataka o stradanjima tog
grada i njegovih žitelja još naglašenija.
Novinarka Hine Ana Marija Radić prikupila je podatke o devetomjesečnim
stradanjima Žepe od Ratnog predsjedništva toga grada koje je sve to vrijeme
bilo središnje tijelo vlasti u Žepi. Podaci su, u uvjetima posvemašnje
komunikacijske izolacije, posredstvom radio-amatera dospjeli iz opkoljenog
grada u Zagreb.
Naslov : Kronika pakla
Prije rata je u Žepi, gradu s obilježjima turske kasabe i poznatom po
mostu o kojemu je pisao Ivo Andrić, te u njenih petnaest sela razbacanih po
planinama, živjelo oko pet tisuća stanovnika, gotovo svi muslimanske
nacionalnosti, s oko pet posto Srba. Živjelo se uglavnom od poljoprivrede
i planinskog stočarenja, a u Žepi je postojao manji pogon tekstilne
industrije "Jasna" s oko 150 uposlenih žena. Ta tipično muslimanska
enklava, okružena srpskim selima, administrativno je bila podijeljena
između općina Rogatica, s većinskim muslimanskim pučanstvom, u čijem
sastavu je bila i Žepa, te općine Han Pijesak s većinskim srpskim
pučanstvom. Gotovo polovicu od pet tisuća Žepljana činilo je starije
pučanstvo, budući da je s tog područja od početka pedesetih godina iselio
gotovo dvostruki broj Muslimana, a najviše u Rogaticu i Sarajevo. Tijekom
proljeća, početkom rata na području Podrinja, veći dio Muslimana iz
Rogatice, porijeklom iz Žepe, sklonio se u Žepu, a također i velik broj
izbjeglica iz čitave istočne Bosne. Devet mjeseci odolijevajući opsadi
srbijanskog agresora, Žepa je postala simbolom muslimanskog otpora u Bosni
i Hercegovini.
Moliti više ne vrijedi, ali nek' se zna - branili smo Žepu na našem
području, sve bitke vodili na našem području. Ubili smo mnogo četnika, ali
na našem području. Nismo ubili nijedno srpsko dijete, nijednu staricu,
nijednog civila. Žepa je gola, krševita i kamenita, bez igdje ičega, ali
kakva je takva je, i mi ćemo je i dalje braniti, kažu u Ratnom
predsjedništvu Žepe. Devetomjesečno stradanje pučanstva Žepe i oko 15
tisuća izbjeglica, koliko ih se sklonilo pred srpskim postrojbama u taj dio
Podrinja, opisuje se riječima "u Žepi je sve više grobova, ali se sve
glasnije čuje pjesma 'Žepa teče, žubori i pjeni, mladi borac s puškom na
stijeni, na braniku svoje domovine, Herceg-Bosne i žepske kotline".
Po izvješću iz Žepe, stradanja pučanstva počela su početkom travnja prošle
godine zabranom ulaska radnika muslimanske nacionalnosti u srpsku općinu
Han Pijesak, te oduzimanjem autobusa kojim su se radnici prevozili.
Istodobno, postavljene su barikade na putu Žepa - Rogatica i time je
prekinuta jedina autobusna linija koja je Žepu povezivala sa svijetom.
Po izbijanju otvorenih oružanih sukoba u Višegradu, Vlasenici i
Srebrenici, u Žepu su počele masovno pristizati muslimanske izbjeglice iz
tih krajeva, potaknute na bijeg represivnim mjerama koje je provodilo
ekstremno krilo Srpske demokratske stranke nad muslimanskim pučanstvom na
području rogatičke općine. Broj izbjeglica se iz dana u dan povećavao tako
da je narastao na 15.000, a Žepljaci su s njima podijelili sve što su
imali.
Međunaslov: Prvi napadi srpskog agresora
"Varljivi mir, koji je vladao na području Žepe, pobuđivao je neku nadu da
će ratni vihor mimoići grad, ali 6. su svibnja, s područja Čajniča, u
krvavi pohod krenule agresorske jedinice srpske četničke armade. Počelo je
najgore", rekli su u Ratnom predsjedništvu. Srpske su postrojbe
bombardiranjima protjerale dio muslimanskog stanovništva, a dio poubijale
iz sela Stare Gore, Živaljevići, Babljak i Godmilje. Ta sela su
opljačkali, stoku otjerali, a kuće popalili.
Prvi koncentracijski logor bio je u štalama na Borikama. Po priči jednog
odbjeglog logoraša, stanovnika Žepe kojega su četnici osobito maltretirali
i mučili, u logoru na Borikama ubijani su civili, silovane žene, a
maloljetnice, trudnice i starci su svi poubijani. Posljednje muslimansko
selo višegradske općine na desnoj obali Drine, Štitarevo, četnici su
potpuno sravnili sa zemljom. Budući da im nije pošlo za rukom pohvatati
pučanstvo Štitareva, koje se na vrijeme uspjelo skloniti u Žepu, četnici su
oko čitavog područja Žepe postavili minska polja. U tim je poljima
stradalo i osakaćeno mnogo ljudi, a neki od njih se i sada liječe u
bolnici.
Najveća stradanja i razaranja Žepe i njenih sela počela su, kako
izvješćuje Ratno predsjedništvo, 4. lipnja kada je oklopno-mehanizirani
bataljun s Pala, uz pomoć srpskoga zrakoplovstva, izveo proboj do okruženog
četničkog uporišta na Zlovrhu i dijelom prema Žepi. Namjera im je bila
zauzeti to područje i samu Žepu, o čemu svjedoče izjave zarobljenih
četnika. Međutim, izvanredno dobro taktički zamišljenom i na brzinu
postavljenom obranom zaustavljen je proboj četnika. Borbe su vođene devet
kilometara od Žepe, a tijekom petodnevnih okršaja srpsko je zrakoplovstvo
neprekidno bombardiralo civilne ciljeve i najuže središte Žepe, dok su
položaji branitelja, zbog neposredne blizine četnika, bili pošteđeni
djelovanja zrakoplovstva. Drugi dan borbi četnicima je u pomoć pristiglo
osam tenkova, tri transportera, minobacačka baterija i 700 boraca. Spalili
su sve na što su naišli - stoku, voćnjake, usjeve, kuće i štale. Ubijali
su žene i starce. Žepski branitelji, pripadnici tadašnje Teritorijalne
obrane BiH, ipak su uspjeli odoljeti napadima, nanijevši agresoru velike
gubitke u ljudstvu i tehnici. Poneseni pobjedom na području Bučina Potoka,
branitelji su treći dan okršaja uspjeli zuzeti važno četničko uporište,
vojni objekt na Zlovrhu gdje su zarobili 11 srpskih vojnika.
Iako su gubici na strani branitelja bili minimalni, stradanja civilnog
pučanstva u danima borbi i nakon toga bila su stravična, ističu u žepskom
Ratnom predsjedništvu. Srbi su u prvi mah spalili 42 kuće u Stoboranima,
27 u Godenju i 11 u Brložniku, a potpuno su razorili selo Luke, koje se
našlo na poprištu bitke. U Lukama su četnici ubili i zaklali 15 civila,
među kojima i dvoje jednogodišnje djece. Zbog jake i uporne obrane žepskih
branitelja, četnici su bili prisiljeni ubrzo se povući u svoja uporišta.
Međutim, nastavljeno je bjesomučno bombardiranje po rubnim područjima Žepe
iz srpskih uporišta na Borikama te iz Jelavaca.
Međunaslov: Sravniti Žepu i poklati narod
Učestalom topničkom vatrom po rubnim žepskim selima najavljena je nova
četnička ofenziva, koja je počela 9. kolovoza a o njoj se govori u
izvješću Ratnog predsjedništva Žepe. Branitelji su uspjeli odbiti prve
napade i čak prijeći u protunapad prema Jelavcima. Istodobno, četnici su
dovlačili nova pojačanja iz Srbije i Crne Gore da bi 15. kolovoza, iz više
smjerova, ponovno krenuli u veoma dobro pripremljenu ofenzivu na bojištu
dugom 30 kilometara. Uz jaku topničku pripremu i potporu zrakoplovstava,
četnici su 20. kolovoza počeli silovit prodor prema Žepi. Vješto
manevrirajući prilagodljivom obranom, posebno na pravcima napada,
branitelji Žepe pružili su jak otpor agresoru.
Tijekom te žestoke ofenzive četnici su sve što je vrijedno - stoku,
namještaj, tehniku i drvenu građu odvozili prema Srbiji. U tu svrhu u svom
su sastavu imali, tvrdi se u izvješću, dva pljačkaška voda. Nakon pljačke,
spaljivali su kuće, štale, sijeno i dr. Potpuno su spalili i razorili sela
Godenje (203 kuće), Stoborani (70), Rijeke (39), Krivače (47), Podžeplje
(124), Brložnik (35), Laze (72), Borovac (31) i Ljubomišlje (24).
Nanoseći četnicima svakodnevno na svim dijelovima žepskog bojišta velike
gubitke i izvodeći intenzivna ofenzivna djelovanja, prvenstveno
diverzantske akcije, te pružajući jak otpor na rezervnim linijama obrane,
branitelji su, nakon 80 dana, oslobodili veliki dio privremeno
zaposjednutog teritorija.
Tijekom te ofenzive srpsko je zrakoplovstvo, po tvrdnjama Ratnog
pradsjedništva, u 23 navrata bombardiralo Žepu koristeći se pritom svim
vrstama bomba. Zapaljivim bombama zapaljen je veći broj objekata u Žepi, a
izgorjele su i velike površine šuma i voćnjaka te više kuća. Dva
pripadnika žepske Civilne zaštite teško su ranjena prilikom gašenja požara.
Tijekom srpske ofenzive u kolovozu i rujnu prošle godine poginulo je, po
podacima Ratnog predsjedništva, 336 osoba, među kojima 19 djece, te 10
osoba starijih od 80 godina a među njima i starica od 104 godine. Među
poginulima je i 69 branitelja, pripadnika Teritorijalne obrane BiH, a
ranjeno ih je 106. U izvješću se napominje da je tada bilo mnogo ranjenih
civila, žena, djece i staraca.
Cilj četničke ofenzive bio je sravniti Žepu i poklati narod, drži žepsko
Ratno predsjedništvo, navodeći da je u dnevniku ubijenog oficira srpske
vojske zapisano "civilno stanovništvo hvatati i koristiti kao živi štit".
Međutim, cilj četnika da dođu do Drine nije ostvaren, ali su posljedice te
srpske ofenzive na Žepu, uz 336 poginulih civila i branitelja, te velik
broj ranjenih, bile i ogromna razaranja civilnih objekata.
Međunaslov: Posljedice razaranja Žepe i njenih sela
Najčešća meta srpskog topništva i zrakoplovstva bile su džamije. Po
izvješćima žepskog Ratnog predsjedništva, pet stotina godina staru tursku
džamiju u selu Godenje četnici su potpuno sravnili sa zemljom, kao i
džamije u Živaljevićima i Podžeplju te džamiju u Godiljama. Središnja
džamija u Žepi također je teško oštećena, a pogođena je vođenim
projektilima iz helikoptera. Velika razaranja su pretrpjeli i školske
zgrade, koje su bile osobita meta srpskog topništva. Škole u Podžeplju,
Godiljama i Lazama u požarima su potpuno uništene, a u ostalim selima su
znatno oštećene. Središnja škola u Žepi pogođena je iz višecijevnih
raketnih bacača i zrakoplova te vođenim raketama iz helikoptera i iz
tenkova i nikad se više neće moći obnoviti.
U srpskim napadima razorena su također mnoga povijesna zdanja, osobito iz
turskog doba, te groblja gdje su porazbijani nišani na mezarima. Čuveni
most na Žepi, iz turskog doba, o kojemu je pisao Ivo Andrić, bio je meta
četničkog topništva. Iako znatno uzdrman, i sad stoji spajajući dvije
obale rijeke Žepe. Bombardiranje je oštetilo i Redžepaševu kulu, stariju
od 500 godina.
Bez obzira na ovoliko razaranje i stradanje stanovnika, Žepljani pjevaju:
'Nije momka što ga rodi majka, kao što je rodila Žepljaka, rodila je
ponosnoga borca, Herceg-Bosne hrabrog branioca'. Razloga za pjesmu ima jer
se veliki uspjesi pripadnika oružanih snaga Žepe nikad neće moći
zaboraviti, ističu u Ratnom predsjedništvu.
Na bojištima oko Žepe izginulo je, po podacima Ratnog predsjedništva, više
tisuća četnika. Uništeno je šest tenkova, četiri oklopna transportera,
dvije samohotke i više od 50 transportnih vozila, a zarobljeno je 56
četnika, te mnogo oružja i streljiva.
Stanje u žepskoj bolnici, u kojoj se svakodnevno obavljaju brojne
amputacije, katastrofalno je. Ranjeni branitelji koji su to već prošli,
hrabre unesrećene pjesmom najčešće pjevanom među braniteljima: 'Dok se zove
Boksanica i dok rijeka pod njom teče, ruka pušku jače steže, nikad Žepa
pasti neće".
Tijekom proteklih mjeseci veliki posao u uklanjanju posljedica razaranja
obavili su pripadnici Civilne zaštite koji su, primjerice, nakon
oslobađanja dijela žepskog teritorija u rujnu prošle godine, u razorenim
naseljima zakopavali uginulu i ubijenu stoku, kao i poginule. Također su,
zajedno s braniteljima Žepe, uoči četničke ofenzive sklanjali civilno
pučanstvo pred nadiranjem četničkih postrojba.
Također, ukopavali su leševe koje je donosila Drina, a za to je na ušću
rijeke Žepe u Drinu napravljeno novo groblje. Leševi iz Drine vađeni su
danju a sahranjivani noću. Jednog dana bilo je toliko leševa da se Drina
mogla gotovo pregaziti preko njih. Bili su vezani njih po dvadesetak.
Žene su obično bile gole s vidljivim znacima mučenja. Svi leševi su bili
unakaženi, precizira žepsko Ratno predsjedništvo. Dodaje se da su
pokapanje prekinuli četnici, zasipajući granatama to područje. Leševa
izvađenih iz Drine i ukopanih na tom novom groblju bilo je više od 200.
Mnogostruko više leševa, napominje se, Drina je pronijela dalje.
Međunaslov : Grobovi kraći od jednog metra
Višecjevni bacači raketa, haubice, minobacači i druga gvožđurija
svakodnevno siju smrt Žepom, grobova je iz dana u dan sve više. Sve je
više grobova umrlih od gladi i hladnoće, koji će ostati kao uspomena na
1992. godinu, naglašava Ratno predsjedništvo Žepe o trenutačnom stanju u
tom istočnobosanskom gradiću.
U Žepi je poznata priča o "grobovima pored puta kraćim od jednog metra",
priča o dvogodišnjem Selimu i jednogodišnjoj Radi, koje je njihova baka
pokušala izvući iz popaljenog i uništenog sela na sigurnije dijelove
žespkog područja. I još nerođena djeca znat će ispričati priču o grobovima
pored puta kraćim od jednog metra, kažu u Žepi. Kad ih putnik prolaznik
upita čiji su to grobovi, djeca će znati kazati: ova dva mala su dvoje
umrle djece od gladi i studeni, a tamo pored njih je njihova 'nana'. Imena
dvogodišnjeg Selima i jednogodišnje Rade će se zaboraviti, ali će djeca
reći putniku da su im roditelji stradali od četničke ruke, kuća i staja su
im bili popaljeni, stoka otjerana. Nana je pokupila što je ostalo, a s
njih dvoje uputila se ne bi li našla utočište na drugoj strani planine.
Ali žepska je planina visoka i široka, mrak, i glad i staračka iznemoglost
natjerali su staricu da odmor potraži pod jednom jelom. Pretpostavlja se
da je najprije umrla starica. Ispod starog kaputa virile su dvije glavice,
a u džepu je pronađeno pola kruške i sjemenke tikve.
(Hina) mn
210910 MET jan 93
(Hina) mn