Nadnaslov: Napad na Irak u svjetlu promjena u Bijeloj kući
Naslov: Zračni napad - politička i diplomatska poruka
Podnaslov: Opcija "demonstriranja sile",procjena je diplomata među kojima
i Kissingera, može dati prednost Clintonu koji "sada raspolaže većim
manevarskim prostorom"
Piše: Pierre LESOURD, AFP
WASHINGTON - Saveznički zračni napad na Irak, ograničenog obima, nalikuje
više političkoj i diplomatskoj poruci upućenoj Saddamu Husseinu, nego
vojnoj akciji koja je nastojala ugroziti režim u Bagdadu.
U trenutku kada Bill Clinton izgleda pokušava, sa svojim stupanjem u
Bijelu Kuću za šest dana, poticati Irak na uspostavu prividnog diplomatskog
dijaloga sa Sjedinjenim Državama, predsjednik Georges Bush se zadovoljio
podsjetiti u srijedu Saddama Husseina na apsolutni imperativ poštivanja
rezolucija OUN.
"Sjedinjene Države su dokazale da su kadre napasti (...) i da imaju
političke volje to učiniti", naglasio je u četvrtak glasnogovornik Bijele
Kuće Marlin Fitzwater.
Proučena je bila i mogućnost vojne operacije većih razmjera protiv Iraka - s
ciljevima smještenim u Bagdadu. Na kraju ju je odbacio predsjednik Bush
koji je, prema navodima nekih savjetnika, strahovao da bi takva akcija
"mogla biti interpretirana kao posljednji znak izazova" protiv Saddama
Husseina.
"Saddama ne samo da nije ništa pogodilo, već može i izaći smješkajući se",
primijetio je jedan američki stručnjak u Iraku, žaleći zbog umjerene
taktike Bijele Kuće.
Izabrana opcija - demonstriranja sile - može dati prednost Clintonu. Nakon
demonstracije odlučnosti i volje saveznika da ne dopuste Iraku kršenje
odluka OUN-a, on sada raspolaže većim manevarskim prostorom, ocjenjuje
više diplomata među kojima i Henry Kissinger.
Međunaslov: Diktator ne mora pasti, ali ni SAD ne odstupa
Nakon što je obavješten, Clinton je bez okolišanja podržao Bushovu
inicijativu: "to je dobra odluka, realizirana na pravi način".
Ali on je iskoristio priliku naznačiti da je, ne odstupajući od
upotrebe sile bude li Saddam Hussein provocirao, voljan uspostaviti nove
odnose s bagdadskim čelnikom. Jedini uvjeti: promjena stava i poštivanje
rezolucija OUN.
Clinton, kako se povjerio New York Timesu, smatra kako u Zaljevu nisu u
pitanju samo odnosi Washington-Bagdad, već i vjerodostojnost Ujedinjenih
Nacija u razdoblju nakon hladnog rata.
Završena je "opsesija" Georgea Busha prema "diktatoru" Saddamu Husseinu.
Odlazak Saddama Husseina nije više preduvjet za promjenu američko-iračkih
odnosa.
Unatoč tome, istog je dana Warren Christopher, budući državni sekretar, šef
američke diplomacije pod Clintonom, izjavio da su Sjedinjene Države, prema
njegovom mišljenju "tolerirale i predugo pustile djelovati diktatore više
zemalja", uključujući i Irak.
To mišljenje, na liniji stava Sjedinjenih Država u pogledu Bagdada,
ne skriva sigurnost američkih predstavnika o nastavku politike "čvrste
ruke" prema Bagdadu.
"Ta afera sa Saddamom nije završena, uvjeravam vas", otkrio je Marlin
Fitzwater. " Napad (...) ne znači da Saddam Hussein neće pokušati izazvati
predsjednika Clintona", navodi Bushov državni sekretar Lawrenece
Eagelburger.
Što se tiče Clintona, on je upozorio iračkog predsjednika da ne smije
napraviti grešku i smatrati ga, u političkom pogledu, naivcem kojeg se može
prevesti žednog preko vode.
(Hina) br
161949 MET jan 93
(Hina) br