STRANIH RADIO I TELEVIZIJSKIH POSTAJA
ZAGREB, 14. siječnja (Hina)
BRITANSKI RADIO - BBC
Pregled britanskoga tiska
Marcus Tanner piše u The Independentu kako je Radovan
Karadžić ograničio svoju nesigurnu poziciju odbijanjem, pa
onda prihvaćanjem sporazuma. "Potpisivanje plana i bez
uzimanja u obzir mišljenje lokalnih srpskih vođa bilo bi
političko samoubojstvo za čovjeka kojega mnogi Srbi u Bosni
smatraju slabićem kojemu se ne smije povjeriti skrb za
srpske interese", piše autor i podsjeća na sastanak
skupštine bosanskih Srba u Bjeljini prošloga tjedna na
kojemu je jedan delegat rekao: "Ako moram birati između dva
zla, života kraj Muslimana i strane vojne intervencije, onda
biram ovo drugo". "Delegati su predložili svoju kartu Bosne
koja se uopće ne slaže s Owenovom i Vanceovom kartom i koja
bi Srbima sve osim nekih čisto hrvatskih područja na Zapadu
i nekoliko točkica u sredini Bosne. Nakon toga, da je
Karadžić prihvatio plan, potpisao bi sebi smrtnu presudu,
ali njegova stolica ne bi dugo ostala prazna. Cijeli čopor
potencijalnih vođa skriva se u pozadini i želi njegov posao.
Postoje mnogi razlozi za ekstremizam vođa bosanskih Srba.
Mnogi od njih su iz muslimanskih većinskih gradova koji bi
se, prema ženevskom planu, vratili pod muslimanski nadzor.
Drugi uviđaju kako nemaju političke budućnosti ako nastupi
mir. Čini se da ih se malo boji strane intervencije. No,
oni priznaju da se boje gubitka političke i vojne potpore
Beograda, jer su bez toga svi mrtvi", zaključuje Tanner u
The Independentu.
Izvjestitelj Financial Timesa dodaje kako je
britanski premijer Major jučer upozorio parlament da će
međunarodna zajednica pojačati pritisak ako bosanski Srbi
odbace mirovni plan.
The Guardian piše o nedostacima ženevskog plana i
pita: "Tko vjeruje da bi srpske pokrajine uopće uzimale u
obzir središnju bosansku Vladu?! Tko vjeruje da bi se
Muslimani i Hrvati mogli vratiti u većinu mjesta istjerani?!
Tko vjeruje da bosanski Srbi neće sačuvati svoje oružane
snage kojima mogu blokirati sve što im se ne sviđa ili opet
krenuti u rat ako im to odgovara?! Tko vjeruje da se u nekom
trenutku u budućnosti srpske regije neće pripojiti
Beogradu?". Autor zatim piše o nedostacima ograničene
intervencije koja bi, smatra, završila isto ovakvim
sporazumom kakav se sada nudi u Ženevi. "Intervencija koja
bi ispravila nepravdu u Jugoslaviji, kaznila agresora,
srušila vladu koja je najviše kriva i osigurala moćnu vojnu
prisutnost u potporu sveobuhvatnom sporazumu, to nikome nije
na umu", zaključuje list.
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
Pregled njemačkoga tiska
Uvjetno prihvaćanje Vanceovog i Owenovog prijedloga o
uređenju BiH od strane vođe bosanskih Srba Radovana
Karadžića primljeno je na Ženevskoj konferenciji s određenom
skepsom.
O tome Neue Osnabruecker Zeitung piše: "Ipak valja
upozoriti da je za euforiju prerano. Čak i kad bi samozvani
parlament te nacionalne skupine prihvatio plan UN i EZ,
nikako nije sigurno da će oružje na Balkanu zašutjeti.
Iskustvo s dosadašnjim konferencijama i njihovim rezultatima
daje povoda za bojazan da Karadžić i 'drugovi' i ovoga puta
opet samo igraju na kartu vremena. Sva dosadašnja mirovna
obećanja na Balkanu beskrupulozno su prekršena iako je to
sukobljenim stranama izgledalo oportuno. UN i EZ trebali bi
zato srpskim agresorima dati jasan ultimatum: Ako ženevski
mirovni plan ne bude prihvaćen u roku od navedenih sedam
dana, razgovori moraju neodložno biti prekinuti i Srbi
izolirani".
Koelnischer Rundschau o Ženevskoj konferenciji piše:
"Karadžić je, istina, javno označen kao krivac, ali jedva da
će se to njega dojmiti. Njemu i njegovoj kliki bez sumnje
malo se toga može dogoditi tako dugo dok barem jedna zemlja
ne izrazi spremnost da pošalje kopnene jedinice i da u tom
području vodi rat koji bi možda trajao godinama. Zato i
prijetnja glavnoga tajnika UN Boutrosa Ghalia da je potrebno
razmotriti međunarodnu vojnu intervenciju kao u Somaliji
zvuči prazno. Svjetska zajednica je bespomoćna. Bez
spremnosti svih zaraćenih strana na mir, nema ni političkoga
rješenja. Vojno će UN u Bosni morati doći do zaključka, kao
i Sovjeti u Afganistanu ili SAD u Vijetnamu, da u nekim
područjima i tehnička nadmoć malo pomaže".
Frankfurter Allgemeine Zeitung o istoj temi među
ostalim piše: "Propali mirovni plan dvojice posrednika u
Bosni Vancea i Owena ne zaslužuje to ime. Zapadne sile su
dopustile da srpska vojska rat protiv BiH vodi gotovo do
pobjede. Agresoru, koji je postao prejak, posrednici su
predložili plan koji bi mu dao puno, ali ne sve što je on
zahtijevao. Istodobno su zapadne sile u liku francuskih
plavih kaciga u Sarajevu pokazale da od njih zaštitu ne može
očekivati čak ni član bosanske Vlade sigurnost kojega im se
povjeri. Nitko nije mogao misliti da će Srbi pod takvim
uvjetima pristati na ponuđenu im trgovinu. Naviknuti smo da
Vance i Owen često bježe od stvarnosti, ali ni oni ne mogu
biti toliko zaluđeni da bi išli za takvom utvarom".
AUSTRIJA
DIE PRESSE
Suodgovorni za masakr
"Ženevski razgovori o Jugoslaviji sve više nalikuju farsi.
Nekoliko sati nakon što je famozni posrednički duo
Vance-Owen proglasio definitivni neuspjeh razgovora,
bosanski Srbi prividno su ipak popustili i prihvatili
mirovni plan - doduše, ponovo pod određenim uvjetima.
Srpska strana izjavila je, naime, da 'parlament' bosanskih
Srba mora također prihvatiti sporazum. Nećemo
najvjerojatnije pogriješiti ako pretpostavimo da će iz tog
zahtjeva najvjerojatnije proizaći novi uvjeti i nove
primjedbe i ponovo produljiti bosansku potragu za mirom,
kojom Srbi svjesno nastoje omogućiti nesmetan nastavak
protjerivanja, osvajanja, masovnog ubijanja i masovnog
silovanja. No, već sada treba biti jasno da ni dvojica
neslavnih 'pregovarača', ni države koje su zbog ženevske
konferencije odbile konkretnu akciju, ne mogu sebe smatrati
pukim žrtvama srpske taktike. Mnogi glasovi - ne samo
austrijski - često su ih i uporno upozoravali da Srbi kupuju
vrijeme - stoga su pregovarači i spomenute države danas
suodgovorni za smrt svakog pojedinca, koji je poginuo
tijekom mjeseci pregovora. No, pitanje budućnosti još je
dramatičnije. Hoće li međunarodna zajednica i dalje
posezati za jalovim manevrima skretanja pažnje ili će ona,
odnosno novi američki predsjednik napokon progovoriti
jedinim jezikom kojeg srpski osvajači, mučitelji i
silovatelji razumiju: usmjerenim zračnim napadima na
najvažnije položaje, potpunim embargom protiv ostatka
Jugoslavije uz vojni nadzor njegove provedbe, isporukom
oružja Hrvatskoj i Bosni ako one prihvate potpunu kontrolu
Zapada (kako u kasnijoj fazi trenutačno slabija strana ne bi
posegnula za krvavom osvetom za zločine počinjene u prve
dvije godine rata). Ili će međunarodna zajednica otvoreno
izjaviti Bosancima da im uskraćuje potporu, prepuštajući ih
na taj način automatski fundamentalističko-panislamskoj
solidarnosti?", pita Andreas Unterberger.
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
On je izrekao istinu
"Nakon što je prošlog prosinca pred svojom frakcijom i pred
saveznim parlamentom osudio zločine Srba nad Bosancima,
silovanje bosanskih žena, ubijanje djece i odsijecanje udova
muškarcima, postao je jedan od najtraženijih sugovornika u
Bonnu. (...) Njegov govor, održan 10. prosinca - bilo je
to njegov prvi govor u saveznom parlamentu - duboko se
urezao u sjećanje mnogih - u prvom redu njegove zaključne
rečenice, u kojima je citirao izvješće o strahotama
počinjenim u srpskom koncentracionom logoru Ciglane. (...)
'Moje dame i gospodo, ja sam za intervenciju', zahtijevao je
Schwarz - dosada bez uspjeha. Od tog trenutka, političari
iz redova Zelenih šalju mu novac, a župnici podupiru njegov
zahtjev za vojnom intervencijom. No, riječ je samo o jednoj
strani medalje. Prije nekoliko dana, Savezni ured za
kriminal priopćio mu je da mu prijeti ubojstvo, i dodijelio
mu zaštitu. U petak, u njegov je ured stigla pismena najava
ubojstva. Schwarz nije uznemiren, ali je svjestan da je
prijetnja ozbiljna. Stefan Schwarz je mlad, ali nije
novajlija u politici, s kojom je u dodiru još od malena. Do
1990. g. njegov je otac bio poslanik CDU u saveznom
parlamentu, a prethodno i ministar unutarnjih poslova
pokrajine Rheinland-Pfalz. Kao gimnazijalac, Stefan je
1975. g. sudjelovao u osnivanju Mlade unije - od 1986. g.
predsjednik je njezinog ogranka u pokrajini Rheinland-Pfalz.
(...) Svoju poziciju u CDU definira kao 'lijevo krilo
sredine'. (...) Ne poričući ambicioznost, izjavio je
delegatima stranačke skupštine, održane 1987. g. u
Wiesbadenu da je njegov uzor u kandidiranju za političke
dužnosti i mandate Kohl, koji je kao tridesetjednogodišnjak
postao predsjednik frankcije u parlamentu pokrajine
Rheinland-Pfalz. To mu doduše nije uspjelo, ali je Scharz -
zahvaljujući činjenici da Zeleni na posljednjim
parlamentarnim izborima nisu ispunili traženu kvotu od pet
posto za ulazak u parlament - putem pokrajinske liste CDU
ušao u savezni parlament. Schwarz dobro zna da u vlastitim
redovima postoji veliki broj ljudi koji mu zavide, te da ne
uživa nepodijeljene simpatije. No, to ga neće spriječiti da
se u slijedećim izborima za savezni parlament natječe za
određeni mandat. Ugled u vlastitoj stranci i u javnosti,
koji mu donosi njegova odlučna borba za ljudska prava, bit
će mu pritom od velike pomoći", piše Karl Feldmeyer.
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
Engleska flota spremna, Beograd drhti
"Razočarana i obeshrabrena, Srbija je sada u očekivanju
gorega", uvodne su riječi Renza Cianfanellija, dopisnika iz
Beograda, koji opisuje situaciju u Srbiji nakon neuspjelog
pokušaja Vancea i Owena da razriješe sve zamršeniji čvor
uzajamnih optuživanja. "Ta igra zavlačenja je u stvari ona
ista igra u kojoj su se u početku okušali srpski i hrvatski
vođe, Milošević i Tuđman, koji sada šuti, jer je Hrvatska u
Bosni dobila i više nego što je tražila", kaže autor.
Uspoređujući tu politiku s politikom s politikom
muslimanskog predsjenika, koji se "vješto igra za više
stolova, pokušavajući istovremeno uvući u krizu Evropu, SAD,
Islam i Vatikan", i koji "nikada nije prihvatio famoznu mapu
Bosne, podijeljene na deset gotovo nezavisnih zona".
Autor dalje opisuje sve pesimističniju atmosferu u Beogradu,
pripreme za evakuaciju diplomatskog osoblja, te prve naznake
pritiska vojnog karaktera, kao na primjer predstojeći
dolazak američkog nosača zrakoplova Kennedy u Jadran s
osamdesetak borbenih borbenih zrakoplova, kojima bi se veoma
lako mogli pridružiti brojni američki zrakoplovi iz
talijanskih baza. Spomenuta je i engleska flota, koja se
sprema poslati i nosač helikoptera Ark Royal. Što se tiče
tvrdnje da su rakete iz Srbije uperene na Italiju, autor
ističe da je to , u stvari "glupost koja navodi na smijeh",
jer, po riječima jednog vojnog eksperta sa Zapada
"Jugoslavenska Armija niti ne raspolaže raketnim sistemima
koji bi mogli doseći Italiju". Autor nadalje navodi i
značajno slabiju zrakoplovnu tehniku bivše Jugoslavije, od
one kojom raspolaže NATO, što bi moglo predstavljati veliko
iskušenje da se "Srbiji slome krila", nakon neuspjeha
mirovnih pregovora.
Stav kanadskog generala McKenziea o mogućoj vojnoj
intervenciji glasi da bi ona "umjesto uvođenja mira u Bosnu,
prouzročila još veća i opasnija žarišta, te prijelom u
NATO-u između Grčke i Turske".
SRBIJA
POLITIKA
Muslimanima tvornice, Hrvatima struja, Srbima ledine
Razmatrajući karte buduće BiH, Blagoje Komljenović drži da
se zanemarilo gospodarski aspekt podjele, odnosno da karte
"odaju dojam da su Srbi najviše dobili. Međutim, kada se
dublje prozre u povezanost jednonacionalnih jedinica i
industrijsku koncentraciju na njima, istina je sasvim
drukčija. Štoviše, u najkraćem bi se moglo zaključiti:
Srbima je uzeto sve što se moglo uzeti, Hrvati kao da su
birali sami za sebe što im najviše odgovara, a Muslimanima
su darovana ona područja koja su oduvijek bila srpska".
Autor podsjeća na energetske potencijale BiH: "Izgrađene su
termo i hidroelektrane snage veće od 4 tisuće megavata iz
kojih je jedna četvrtina proizvedene struje izvožena na
zapad, u Hrvatsku i Sloveniju. (...) Danas su u mraku samo
srpski krajevi, a najkritičnija je situacija u Banja Luci,
srcu Republike Srpske. Ponuđene karte (...) praktično
jedino Srbe ostavljaju bez energije. Od četiri
hidroelektrane, dvije najveće (Tuzla i Kakanj) trebali bi
pripasti Muslimanima, a preostale dvije od po 300 megavata
(Ugljenik i Gacko) Srbima. Hrvatima se daje svih pet
hidroelektrana na Neretvi (Rama, Jablanica, Grabovica,
Salakovac, Mostar), potom lumpio-akumulaciona elektrana u
Čapljini i dvije rafinerije (Brod i Modriča)".
"Sa rudnicima ugljena još je crnja situacija. Dva
najmoćnija bazena (Tuzla i Zenica) u kojima se kopalo 90
posto ugljena, zaokruženi su u cjelini u muslimanske
provincije", ističe autor i drži da će tuzlanska provincija
zasigurno biti najviše osporavana: "Reklo bi se da je 'peta'
provincija ovako skrojena da bi se Srbima uzela tvornica
glinice 'Birač' u Zvorniku (...), zatim najveći europski
rudnik boksita u Vlasenici i hidroelektrana 'Višegrad'.
Druga glinica, u Mostaru, naravno i rudnici boksita oko nje,
namjenjena je Hrvatima".
Autor upozorava da su se Owen i Vance kod podjele
industrijskih centara rukovodili principom većinske
nacionalne pripadnosti, no napominje da se ne može sve
mjeriti istim mjerilima. "Jer, samo su Banja Luka i Zenica
sa natpolovičnom većinom jednog naroda, što nije slučaj sa
Mostarom i Tuzlom, kao ni sa općinama posavske hrvatske
provincije u općinama Brod, Derventa, Modriča i Šamac.
(...) Presječene veze između srpskih provincija potvrđuju da
je, slično kao struja, i promet u tuđim rukama, a to znači
da je privredna zavisnost Republike Srpske od volje
preostala dva naroda - nezaobilazna", zaključuje Komljenović.
(Hina) mh
140011 MET jan 93
(Hina) mh