ZAGREB, 12. siječnja (Hina)
BRITANSKI RADIO - BBC
Današnji britanski listovi punu pozornost poklanjaju jučerašnjoj izjavi
Rolanda Dumasa o tome kako je Francuska spremna vojnom silom osloboditi
zatočenike iz logora u Bosni.
FINANCAL TIMES navodi kako je Dumas rekao da međunarodna zajednica ima
dokaze o postojanju logora što joj daje zakonsko pravo na intervenciju.
Dumas je izjavio da je zapovjednika francuskih snaga u Sarajevu Philipa
Morillona zapitao raspolaže li vojnim sredstvima potrebnim za dovoženje
konvoja do logora u Bosni. "General je odgovorio potvrdno", kžae francuski
ministar. No, list uočava da bi svaka takva akcija bila u suprotnosti sa
zahtjevom glavnoga tajnika UN Butrosa Galija, koji je zatražio da se
međunarodna vojna intervencija odgodi u interesu mirnog rješenja krize.
Iako je Dumas rekao da je Francuska spremna sama krenuti u akciju,
francuski dužnosnici ipak naglašavaju da bi se planovi Dumasa mogli
provesti u djelo samo nakon 'blagoslova' UN, piše list.
THE INDEPENDENT piše da je jučerašnji sastanak u Ženevi lord Owen "vješto
vodio kroz elemente sličnosti i različitosti dvaju paketa prijedloga. On i
Vance tvrde da se sužavaju razlike između sukobljenih strana. Kad su
jednog višeg dužnosnika konferencije upitali što to znači, rekao je:
'Sužavanje razlike između strana, to vam je kad ih se uvede u detaljnije
diskusije, pa od njih umjesto odgovora 'ne' dobije odgovor 'ne, ali...'",
navodi The Independent.
THE TIMES piše da je prijetnja od dopremanja velikih količina oružja iz
islamskih zemalja bosanskim Muslimanima jučer zasjenjivala razgovore u
Ženevi. "Ne trebamo vojnike, nego oružje!", rekao je bosanski predsjednik
na francuskoj TV. "To je sada stajalište njegove vlade koja smatra da je
mnogo bolje imati oružje nego mlitavu zapadnu intervenciju. U najboljem
slučaju, zapadna intervencija potvrdila bi plan UN koji su sastavljali Owen
i Vance, a koji bi bosansku Vladu ostavio bez većeg dijela njegove
središnje vlasti. Organizacija islamskih zemalja obećala je da će
zahtijevati hitno ukidanje embarga na oružje ako se mirovni sporazum ne
postigne do 15. siječnja. No, nije sigurno da će se to zaista desiti.
Saudijska Arabija i Turska pod pritiskom su Washingtona, barem dok
Clintonova administracija ne razvije vlastitu strategiju. U Clintonovoj
ekipi ima utjecajnih glasova koji pozivaju na popuštanje embarga na oružje.
Jedan od jeftinih načina da se provede zona zabrane letenja nad Bosnom bio
bi davanje bosanskim Muslimanim odgovarajuće oružje zemlja-zrak i
dopuštenje da sami obaraju srpske zrakoplove" Roger Boyes.
THE TIMES piše i o tome kako se očekuje da britanska Vlada tijekom
sljedećih nekoliko dana pošalje nosač zrakoplova u Jadransko more. "To bi
bio jasan signal da se vlada sprema na najgore. Dugo očekivana rezolucija
o provođenju zabrane letenja očekuje se ovoga tjedna i time se pojačavaju
vladini strahovi da bi se britanske trupe mogle suočiti s dramatičnim
povećanjem broja srpskih napada. Niti ministri u vladi, niti britanske
trupe na terenu nisu skloni evakuaciji. Zapovjednik Češirske regimente
pukovnik Bob Steward misli da mu je povjeren važan zadatak i nema ni
najmanju želju da ga srpski topnici prisile na povlačenje", stoji u The
Timesu.
RADIO DEUTSHE WELLE - RDW
Pregled njemačkoga tiska
DIE WELT oštro kritizira držanje Francuske i njezinih plavih kaciga u
Sarajevu. Kritika je upućena poradi ubojstva potpredsjednika
bosansko-hercegovačke vlade Hakije Turajlića. "Umorstvo Turajlića ujedno
je i priznanica za kobnu Mitterrandovu i Morillonovu politiku, koji su se
trudili da budu što je moguće blaži prema srpskoj strani. Zanimljiv bi bio
odgovor na pitanje tko je iz zapovjedništva mirovnih jedinica UN, a samo je
ono znalo za put konvoja, izdao Srbima podatak da se Turajlić nalazi u
oklopnom vozilu mirovnih jedinica. Kako to da su vrata oklopnih vozila
bila otvorena?! Mirovne jedinice UN trebale bi 'propasti u zemlju' od stida
što su jednog njima povjerenog čovjeka izručile njegovim smrtnim
neprijateljima", piše Die Welt.
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG napada ne samo politiku Francuske prema
Bosni, nego i slično ponašanje većine zapadnih sila. Piše: "Kao
obrazloženje svoje pasivnosti zapadne sile navode kako nisu u stanju voditi
kopneni rat u brdovitoj Bosni. Time odvraćaju pozornost od činjenice da bi
napadi iz zraka bili dovoljni. Nešto drugo bosanska Vlada nije nikada ni
zahtijevala. Određuje li politiku zapadnih sila prema Bosni doista strah
od vojnoga angažiranja s velikim gubicima ili pak nastojanja da se Srbima
prizna osvajanje područja? Za ovo drugo govori neprekidno odbijanje da se o
Bosni, državi koja se očajnički bori za svoj život, da oružje ili da se
barem ukine embargo kako bi druge države mogle dati oružje. To je
politička i moralna grozota. Zapadne sile se glede bosanskoga rata
ponašaju kao da potajno rade sa Srbima na istoj stvari. One se ne bi
trebale uzbuđivati ako im netko otvoreno predbaci, kao bosanski ministar
vanjskih poslova".
FRANKFURTER RUNDSCHAU osvrće se na ulogu UN u bosanskom sukobu. "UN su pod
sve većim pritiskom da se jasno očituju. Ako se odluče da se svojoj
provokativnoj bespomoćnosti suprotstave djelomičnom uporabom oružja, time
bi mogli i sami biti uvučeni u građanski rat. Ako oni ne učine taj potez,
postavlja se pitanje treba li plave kacige, koje su izložene sve većoj
opasnosti, ostaviti kao bespomoćne statiste u bosanskom građanskom ratu.
Ne bi li bilo bolje da ih se odmah povuče?", pita list.
THE WASHINGTON POST, SAD (11. I. 1993.)
"Zašto Bosni trebaju snage NATO i SAD"
"Problemi u Bosni o kojima smo slušali i čitali, moraju snažno djelovati
na svako ljudsko biće. Ja o tome govorim sa svojevrsnim suzdržanim
bijesom, jer vjerujem da, želimo li išta postići, moramo znati povezati
osjećaje i razum, kako bismo mogli učiniti nešto djelotvorno", piše George
Shultz, bivši državni sekretar u članku koji list prenosi iz San Francisco
Examinera. Autor ističe da je prvenstveno posrijedi humanitaran problem,
koji ima "povijesne korijene, ali je povezan i s najvećim problemom vlasti
s kojim se svijet danas suočava". Problem je, ističe Shultz, "očit širom
svijeta, pogotovo u Europi, ali i u SAD: Problem je naučiti kako vladati
raznolikostima. Etničkim kulturnim, vjerskim, jezičnim. Jedna od velikih
ironija je to što se Sarajevo smatralo primjerom u tom pogledu. A primjer
je razoren. Što se mora učiniti?" Autor drži da se prvenstveno moraju
rješavati humanitarna pitanja. U Americi postoji volja da se pomogne.
Ali, ističe Shultz, mora se učiniti mnogo više. Mora se odrediti osobna,
pojedinačna odgovornost. Vođe i njihovi sljedbenici moraju "znati da je
svijet svjestan njihove nehumanosti: ratnih zločina, zločinačkih aktivnosti
- kako god to nazvali, posrijedi je umorstvo. Dokazi su obvezujući, a
odgovornima će prije ili kasnije biti suđeno. Rezolucije koje se ne
provode, prazne su prijetnje i nitko ih ne shvaća ozbiljno. Poslije njih
mora uslijediti akcija". Shultz naglašava da se mora ići još dalje.
"Moramo biti spremni na primjenu sile. Ljudi to ne vole. Niti ja to baš
ne volim. To ne voli nitko tko je bio u borbi. Ali uvjeren sam da oni
koji govore 'ne primjenjujmo silu, pokušajmo diplomacijom' ne razumiju
problem. Sila i diplomacija idu zajedno. I držim da je u ovom slučaju
jasno da se, ne pokaže li se volja da se primijeni odgovarajuća sila kojom
će se onima koji žele braniti svoje domove omogućiti oružje, diplomacijom
ništa ne postiže". Na kraju Shultz piše o tome što se može učiniti.
Podsjeća na rezolucije UN koje zabranjuju nadlijetanje određenih područja,
te ističe da bi ih se moralo početi primjenjivati. Osim toga Shultz
upozorava da se točno zna tko krši prekid vatre, ali dodaje, "uz pomoć
naših obavještajnih službi, morali bismo doznati ne samo gdje se puca, nego
i odakle, gdje je potpora, gdje su spremišta streljiva, vojna
zapovjedništva; i morali bismo biti spremni da ih napadnemo". Autor drži
da SAD ne mogu same podnijeti sav teret i ističe kako bi tu misiju morale
preuzeti snage NATO. "Morali bismo biti spremni na konstruktivne
alternative i mogućnosti. I morali bismo ustrajati ne samo na prekidima
vatre kako bi se mogla dopremiti humanitarna pomoć, nego i na
konstruktivnom ishodu", piše Shultz, dodajući kako nije teško naći temelje
za mandat. Na Londonskoj je konferenciji postavljeno 13 strogih načela, a
prema jednom od njih, ne mogu se priznati teritoriji osvojeni silom.
DER STANDARD, Austrija (12. I. 1993.)
"Riskantana opcija"
"Prije samog početka ženevske konferencije o mirnom rješenju sukoba u
Bosni, zabilježena je jasna promjena političkih naglasaka. Čini se da
glavne žrtve rata, bosanski Muslimani, prvi put zaista u svojim rukama drže
nekoliko političkih aduta: otvorenu spremnost muslimanskih bratskih zemalja
Turske i Irana da djelotvornije nego dosada podupru svoju braću po vjeri u
Sarajevu, te ubojstvom potpredsjednika bosanske vlade Hakije Turajlića
potkrijepljenu spremnost jakih NATO-zemalja poput Francuske da vojnom
akcijom suzbiju svakodnevno očitovane ekspanzionističke težnje srpskih
nacionalista. Neizvjesno je hoće li spomenuti faktori jezičac na vagi
političkih pregovora pomaknuti u korist vlade Alije Izetbegovića, budući da
je mjerna jedinica ovih razgovora baždarena na principu težine činjenica
proizvedenih na bojnom polju, koje nedvosmisleno govore u prilog srpskoj
strani. Srpski vođa Radovan Karadžić nekoliko je puta naglasio da za
pregovaračkim stolom ne namjerava žrtvovati dobitak, izvojevan u ratu, koji
treba poprimiti oblik samostalne srpske države. Ne promijeni li Karadžić u
Ženevi navedeno stajalište, manevarski prostor pregovora bit će
najvjerojatnije sveden na nulu. Muslimani su pristali da granica
kompromisa bude kantonizacija Bosne, koja isključuje samostalnu srpsku
državu. Dakle, sve oštrije naziru se obrisi vojne opcije, koja bi danas
bila puno riskantnija nego prije godinu dana. U slučaju neuspješnog ishoda
pregovora, odnosi koji bi predstavljali čvrst temelj buduće stabilnosti
mogli bi biti stvoreni samo uspostavom ravnoteže snaga na licu mjesta. To
uključuje protjerivanje srpske vojske iz područja koja je osvojila",
upozorava Samo Kobenter.
(Hina) rt
120247 MET jan 93
(Hina) rt