Tijekom proteklih trinaest godina pod vodstvom Edith Mühlgaszner dokumentirani su i analizirani govori gradišćanskih Hrvata u cijeloj regiji, Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. Projekt se temelji na 710 sati snimljenih intervjua s 330 osoba, što je opisano i obuhvaćeno u pet knjiga i na 1890 stranica.
"Ideju za ovaj projekt dobila sam kad sam radila magistarski rad o govoru u svom selu i snimila puno žena koje govore o raznim običajima. To me jako zaintrigiralo pa sam odlučila da ću isto napraviti za cijelo Gradišće kada odem u mirovinu", rekla je Mühlgaszner na predstavljanju projekta u Društvu hrvatskih književnika.
Dodala je kako je ovo prvi projekt koji se radio prekogranično, no nažalost u nekim su selima zakasnili s istraživanjem jer u njima više ne postoji taj govor. "Htjeli smo predstaviti što više od jezika koji i dalje postoji i napraviti temelj za sve one koje ta tema zanima. Ne mislim da ćemo ovim projektom spasiti hrvatski jezik u Gradišću, no možemo na ovaj način na to utjecati", rekla je.
Predsjednik Hrvatskog kulturnog i dokumentarnog centra Martin Ivancsics rekao je kako je, s obzirom na to da se jezik stalno mijenja, preuzimaju se dijelovi drugih jezika s kojima graniče, njihova zadaća bila vidjeti što je ostalo od gradišćanskog hrvatskog, kako on danas izgleda, kako egzistira i u kojoj mjeri se pomiješao s drugim jezicima.
Anita Celinić, suradnica projekta smatra kako dobiveni opsežni rezultati ne samo da ostavljaju prostor za nove projekte nego i obvezuju na daljnje istraživanje. "Ta je građa riznica dijaktoloških podataka o gradišćanskim govorima, no mora se misliti i na to u kojem će se obliku ona pohraniti, učiniti javno dostupnom i osigurati da i za pedeset godina bude jednako dostupna i uporabiva", istaknula je.