Riječ je o direktivi koja daje pravni okvir za razvoj obnovljive energije u Europskoj uniji. Direktiva je postavila obvezujući cilj da na razini EU-a do 2030. godine bude najmanje 32 posto energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije. Također su zacrtani posebni ciljevi za sektore grijanja, hlađenja i prometa.
Rok za prijenos direktive u nacionalno pravo bio je 30. lipnja 2021.
Komisija je u srpnju 2021. poslala Hrvatskoj službenu opomenu nakon koje je u svibnju 2022. uslijedilo obrazloženo mišljenje.
U veljači 2023. Komisija je odlučila pokrenuti postupak protiv Hrvatske pred Sudom EU-a jer nije prenijela direktivu, naročito jer nije dostavile korelacijsku tablicu ili dokument s objašnjenjima gdje je prenesena svaka odredba direktive.
Nakon što je od Hrvatske stigla korelacijska tablica, Komisija je odlučila obustaviti postupak pred Sudom.
Međutim, nakon što je ocijenila tablicu Komisija je zaključila da prijenos direktive još uvijek nije dovršen.
Stoga je Komisija odlučila izdati dodatno obrazloženo mišljenje Hrvatskoj, koja sada ima dva mjeseca da odgovori i poduzme potrebne mjere.
U suprotnom, Komisija može odlučiti uputiti slučaj Sudu Europske unije.
Postupak povrede prava EU-a ima tri koraka.
Prvi je slanje službene opomene, a ako se stvar ne riješi tom opomenom šalje se obrazloženo mišljenje u kojem se traži da se osigura sukladnost sa zakonodavstvom Unije.
Ako država članica još uvijek ne surađuje, Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
Većina se slučajeva riješi prije upućivanja Sudu.