Uz to što imaju manje plaće i mirovine, žene teže napreduju, lakše gube radna mjesta te se, uz ekonomsku neravnopravnost, i dalje suočavaju s brojnim predrasudama i rodno uvjetovanim nasiljem.
Istaknuto je to, među ostalim, na panelu pod nazivom „Unija ravnopravnosti: Gdje smo na kraju aktualnog saziva Europskog parlamenta?“, koji su u povodu Međunarodnog dana žena u Kući Europe u Zagrebu organizirali Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj i Zaklada Solidarna.
U video poruci nazočnima, zastupnica Europskog parlamenta Sunčana Glavak (EPP, HDZ) rekla je da žene čine više od polovice stanovništva Europske unije, obrazovanije su od muškaraca, ali i u nepovoljnijem položaju od njih prilikom zapošljavanja i napredovanja.
Gotovo trećina ih ne radi, imaju u prosjeku gotovo 13 posto manje plaće, a u Hrvatskoj 11 posto, često rade na slabo plaćenim radnim mjestima, skraćeno radno vrijeme ili u nesigurnim uvjetima.
Po procjenama UN-a, trebat će čak 286 godina da se ostvari ravnopravnost žena i muškaraca u svijetu ako nastavimo ovim tempom, istaknula je.
Glavak je podsjetila da je u ovom mandatu Europski parlament usvojio brojne zakone koji trebaju ukloniti uočene prepreke rodnoj ravnopravnosti, od direktive o ženama u upravljačkim strukturama velikih trgovačkih društava, do novih pravila o transparentnosti plaća za rad jednake vrijednosti.
Do 2026. udio žena na čelu velikih tvrtki trebao bi se povećati na 40 posto. U Hrvatskoj u upravama tvrtki izlistanih na burzi ima 19 posto žena.
U Europskom parlamentu gotovo 40 posto je zastupnica, a Hrvatska ih ima 34 posto, napomenula je.
„Prema podacima Europskog instituta za ravnopravnost, kada bi se ženama pružile jednake prilike na europskom tržištu rada, BDP po stanovniku u Europskoj uniji mogao bi se povećati s 1,95 bilijuna eura na 3,15 bilijuna eura do 2050.“, rekla je.
Veliki korak naprijed, istaknula je Glavak, postignut je u veljači dogovorom Vijeća i Europskog parlamenta o prvom zakonodavnom aktu EU-a u povijesti posvećenom nasilju nad ženama i nasilju u obitelji. Njime se utvrđuju prava žrtava svih oblika nasilja u obitelji i osigurava njihova zaštita. EP trebao bi o tom zakonu završno glasati na plenarnoj sjednici idući mjesec.
„Hrvatska, pak, predstavlja uzor za mnoge europske države. Izmjenama niza zakona među kojima je i kazneni zakon uvedene su mjere kojima se osnažuje zaštita žena žrtava nasilja. Uvedeno je i novo kazneno djelo teškog ubojstva žena odnosno femicida”, naglasila je Glavak.
Zastupnik Predrag Fred Matić (S&D, SDP) istaknuo je da osobno najvećim uspjehom u mandatu smatra usvajanje Rezolucije o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena u EU-u, na kojoj je radio kao autor.
„Iako nije riječ o zakonodavnom aktu, vidljivo je da se na ovaj dokument pozivaju države članice i EU institucije kada god se raspravlja o stvaranju pretpostavki za univerzalni i puni pristup seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravstvenim uslugama.“
Nasilje se ne prijavljuje
Na pitanje koliko je u Hrvatskoj zaživjela Istanbulska konvencija, ratificirana 2018., pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić istaknula je da je jako puno napravljeno u izmjeni kazneno-pravne zaštite.
„Mijenjano je nekoliko puta kazneno zakonodavstvo, prekršajno zakonodavstvo, zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, (...) kriminalizirano je seksualno uznemiravanje i kibernetičko, internetsko nasilje, što mnoge od država članice EU-a nisu na takav način definirale, ali se postavlja pitanje implementacije”, rekla je.
Kao tri glavna nedostatka istaknula je da Hrvatska nema jedinstvene rodno uvjetovane politike, nema sustavne politike, nema na primjer akcijski plan za suzbijanje nasilja nad LGBT osobama. Hrvatska nema ni razrađen sustav rane prevencije kada je riječ o nasilju u obitelji te treba razvijati edukaciju stručnih osoba u policiji, socijalnoj skrbi i pravosuđu, rekla je.
Voditeljica programa razvoja filantropije Zaklade Solidarna Karla Pudar rekla je da Fond za žene Solidarne upravo na Dan žena pokreće novu humanitarnu akciju „Život ima cijenu“ za pomoć ženama i djeci žrtvama nasilja.
„Svaka treća žena u Hrvatskoj doživjela je neki oblik nasilja, na jedno prijavljeno nasilje dolazi 10 neprijavljenih. U prosjeku je potrebno šest godina dok žena ne napusti nasilan odnos“, rekla je Pudar.
Marina Škrabalo, programska savjetnica Solidarne, upozorila je na nedovoljan pristup civilnog sektora institucionalnom procesu oblikovanja i praćenja politika, nedostatak resursa i financija.
Istaknula je da su sektori socijalne skrbi, obrazovanja, zdravstva, pravosuđa i javne uprave „ekstremno devastirani” kad je riječ o dostojanstvu rada, prilikama za napredovanje, motiviranosti za pošten rad, da postoji jako puno ograničenja mandata i ovlasti.
„Još uvijek nemamo protokole o suradnji, recimo kada govorimo o zaštiti od rodno uvjetovanog nasilja koje prvenstveno pogađa žene, djecu, LGBT osobe, nemamo protokole o suradnji policije, socijale, obrazovanja, nemamo mehanizme da se prijeđe s riječi na djela, a to se čini preko slova i brojki koje moraju biti upisane u proračun i nečije nadzorne palice”, rekla je.
„Bez političke volje, znanja i suradnje, spremnosti na stvarnu suradnju promjene nisu moguće”, zaključila je Škrabalo.