Tehnički i stručno iznimno zahtjevna izložba "Ivan Meštrović - retrospektiva" za posjetitelje će biti otvorena od 23. studenog do 3. ožujka, a njome se obilježava 140. godišnjica umjetnikovog rođenja i zaključuje obilježavanje 40 godina djelovanja Galerije Klovićevi dvori.
U organizaciji Muzeja Ivana Meštrovića i Galerije Klovićevi dvori okupljen je diljem svijeta razasuti opus proslavljenog kipara, graditelja, publicista, esejista i pjesnika, djela pristigla iz SAD-a, Engleske, Italije, Austrije, Češke, Slovenije, Srbije te ponajviše iz Hrvatske.
Izložba podsjeća koliko je Meštrović svojim klasičnim, mediteranskim identitetom, širokim spektrom motiva, stilskih involviranosti i upućenosti na raznorodne materijale i medije, redefinirao značenje i smjer figurativne umjetnosti, a uz reprezentativna djela predstavlja i ona manje poznata ili sasvim nepoznata otkrivena u hrvatskim i europskim muzejskim i privatnim zbirkama.
Autorice izložbe, muzejska savjetnica Galerije Klovićevi dvori Petra Vugrinec i muzejska savjetnica Atelijera Meštrović Barbara Vujanović kažu za Hinu kako je koncept izložbe retrospektivnog karaktera te predstavlja presjek kronološko - tematskog pristupa Meštrovićeva kiparskog stvaralaštva, s fokusom na kiparstvo kao njegovu primarnu preokupaciju.
Kako je privatni život integralni dio Meštrovićeva stvaralaštva nedjeljiv je i kao segment prilikom pokušaja tumačenja njegovih djela, pa sve faze opusa prati, najavljuju iz Klovićevih dvora, bogato opisan životopis dostojan napetog filmskog scenarija, "čudesni epos vrtoglavog uspona, dramatične borbe i mukotrpnog kreativnog pregnuća velikog umjetnika".
U antologijskom izboru i djela nikad izlagana u Hrvatskoj
Vugrinec i Vujanović iz postava izdvajaju umjetnikove dječačke radove poput "Bosanca na konju", potom sadreni odljev "Zdenca života", mramornu skulpturu "Starice" koja stiže iz Rima kao jedno od antologijskih djela nastalih u Parizu 1908., te "Miloša Obilića" ili "Torzo Banovića Strahinje" koje, kažu, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Tu su i skulpture iz prve religiozne faze, dirljivo "Prvo raspeće, Bogorodica s djetetom" u orahovu drvu kao i prelijepa glava trpećeg Krista,"Navještenje", "Anđeli iz Leedsa", te reljef "Skidanje s križa" iz Tatea i "Mala pieta", djelo malih dimenzija iznimne snage, napominju.
Iz zrelog perioda ističu skulpture klasičnog, mediteranskog predznaka kada se Meštrović vraća redu i tradiciji antičke i renesansne umjetnosti, "Na odmoru", "Žena kraj mora", "Sanjarenje". Blokovska figura "Kontemplacija" također zauzima jedno od najvažnijih mjesta na izložbi, dok je u prizemlju spomenička plastika, "Grgur Ninski", "Indijanci", "Marko Marulić".
Kažu kako je teško izdvojiti samo nekoliko djela, jer je izbor zaista antologijski, no na izložbi nisu i neka djela koja su jako željele posuditi, poput čuvene Psihe koju je zbog 'žile' koja se pojavila u monolitu mramora bilo rizično izmještati.
Od 200 odabranih djela sva ona pristigla iz inozemstva prvi put su izložena u Hrvatskoj, među ostalim "Starica" iz 1908., "Navještenje" iz 1916., "Skidanje s križa", portret Růžene Zátkove, "Autoportret" iz 1902., a i neka djela iz Narodnog muzeja u Beogradu dugo nisu bila predočena javnosti, kao i nekolicina otkrića iz privatnih zbirki
Želimo privući nove štovatelje Meštrovićeva stvaralaštva
Rijetko izlaganim umjetninama nastoji se ukazati na aktualnost Meštrovićeva opusa u europskim i svjetskim razmjerima, dok dominantne teme poput akta, spomeničke plastike, portreta, herojskih ciklusa i sakralnih motiva naglašavaju njegov nezamjenjiv utjecaj na generacije umjetnika.
Autorice kažu kako će ova izložba otkriti posjetiteljima mnogo toga novoga, no cilj joj je prije svega otkriti, privući i odgojiti nove štovatelje Meštrovićeva stvaralaštva. "U trenutku kada je većina zagrebačkih muzeja zatvorena, kada su stalni postavi primjerice Atelijer Meštrović, Gliptoteka HAZU, MUO, ili NMMU pa i HPM nedostupni izložba Meštrovića je kao svjetlo u mraku", kažu.
Objašnjavaju kako su mladima željele ukazati na aktualnost Meštrovićeve misli, na buntovništvo kojim je obilježena njegova mladost, na odgovornost koju nosi popularnost kakvu je uživao, pa čak i na progonstvo kako bi se sačuvali ideali. "Meštrović je zaista bio junak jednoga doba. Neponovljiva osobnost koju su suvremenici voljeli i mrzili, ali redomice i uvijek poštovali", ističu.
Izazovi čuvanja i osiguranja vrijednih izložaka
Uz Strossmayera Meštrović bio je najveći donator, ostavivši svom narodu gotovo sve što je cijeli život gradio. Kako je izložba procijenjena na 30 milijuna eura, čuvanje i sigurnost umjetnina, od kojih neke teže i do tri tone, na prvom su mjestu, osobito zato što se očekuju velike gužve, pa možda i čekanja pred galerijom kao u doba najvećih izložbi.
Svaki je detalj pomno planiran, u čemu je ključnu ulogu odigrala kustosica Iva Sudec Andreis koja je samo za koordinaciju dolaska umjetnika poslala oko 2000 mailova, a velika je odgovornost imala i tehnička ekipa, koju predvodi Dragutin Matas.
"Angažirali smo dosta ljudi, unaprijedili tehničke mogućnosti Galerije, a veliki dio posla obavila je i tehnička služba Muzeja Ivana Meštrovića. Svaki je sanduk za transport namijenjen određenoj skulpturi i načinjen po mjerama, svaka skulptura ima svoj protokol utovara, istovara, montaže i izlaganja. Nema nadomjestivog i svaka šteta je nepovratna", upozoravaju autorice.
Skulpture su restaurirane i priređene za izlaganje što je, smatraju, nemjerljiv doprinos očuvanju Meštrovićeve ostavštine, a za što su logistiku omogućili ravnatelji parterskih muzeja Sandra Grčić Budimir i Antonio Picukarić.
Autorice se nadaju kako će ta izložba postati jedna od onih koje se pamte i spominju desetljećima nakon što su se održale što bi, kažu, bila najveća nagrada njihovu trudu.
Očekuje se da će izložbu posjetiti i štovatelji Meštrovića iz inozemstva i susjednih zemalja, Turistička zajednica Grada Zagreba partner je projektu i već se najavljuju prvi takvi dolasci.
Piše: Anamarija Grbin