Prvi ban pučanin, jezikoslovac, prevoditelj, hrvatski pjesnik i političar, autor epskog spjeva Smrt Smail-age Čengića, djed je Ivane Brlić-Mažuranić. Potekao je iz imućne građansko-težačke, poljodjelsko-vinogradarske obitelji, koja se spominje još početkom 16. stoljeća.
Njegovo banovanje i društveni angažman kao političara bilo je vrijeme mnogih reformi kojima je poboljšao hrvatsko pravosuđe, političku upravu i školstvo. Uvedena je odgovornost bana (vlade) Saboru, dioba sudstva i uprave te neovisnost sudaca.
Od prvih stihova 1830. godine, što ih piše kao 16-godišnjak („Vinodolski dolče da si zdravo“), đak riječke klasične gimnazije, pokazuje izvornost, želeći provjeriti snagu i mogućnosti hrvatskog jezika u poeziji, nastojeći primijeniti različite poetske oblike i stilove, elemente klasičnog metra.
Dopunom Gundulićeva „Osmana“ Mažuranić se predstavio kao erudit snažnog umjetničkog potencijala. Taj je uspjeh bio takav da ga je, kao karlovačkog odvjetnika, šurjak Dimitrija Demeter, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za časopis Iskra napiše spjev Smrt Smail-age Čengića, koji je prvi put objavljen 1846. godine.
Taj ep je ne samo ispunio nego i nadmašio sva očekivanja, čime je Mažuranić, unatoč nevelikom književno-poetskom opusu, trajno osigurao svoje mjesto u povijesti hrvatske književnosti.
Manje je poznato da je Ivan Mažuranić, kao jezikoslovac, tvorac nekoliko tada novovjekih kovanica kao što su neboder, nosorog, sladoled, kišobran, velegrad, računovodstvo i veleizdaja.
U novljanskom Narodnom muzeju, jedna od nekoliko bogatih zbirki posvećena je obitelji Mažuranić.