U Ujedinjenom Kraljevstvu kupci svake godine vraćaju odjeću kupljenu preko interneta, vrijednu ukupno sedam milijarda funta, što je više od petine sve odjeće kupljene preko interneta.
Stope povrata obično su veće kad se odjeća kupuje na internetu. U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) kupci vraćaju osam do deset posto odjeće kupljene u trgovinama i 20 do 30 posto one kupljene preko interneta.
Sve veći povrat odjeće tijekom krize zabrinjava trgovce. U proljeće 2022. trgovac brzom modom Boohoo okrivio je povećani povrat za pad dobiti.
Problem povrata postao je toliko raširen da je na Sveučilištu Southamptonu osnovan poseban Odjel za istraživanje povrata proizvoda (PRRG). Profesorica Regina Frei otkrila je da je trošak za tvrtke prilikom povrata artikla od 89 funta 11 funta u situaciji kada se 20 posto naručene robe vraća.
Frei je razgovarala i s radnicima u skladištima te je otkrila da mnoge tvrtke ne razumiju prave razloge vraćanja proizvoda. Tako se 70 posto povrata bilježi kao "predomišljaj kupca", dijelom zato što je to prva opcija koju radnici mogu kliknuti na padajućim izbornicima.
"Mnogi trgovci na malo nisu svjesni cijelog razmjera problema povrata", kaže Frei.
Profesorica računovodstva i članica PRRG-a Lisa Jack kaže da situacija eskalira do točke u kojoj bi "mogla uništiti sve zarade koje tvrtke ostvare prodajom robe".
Vraćanje robe, osobito odjeće, ne utječe samo na trgovce na malo, nego i na cijelo gospodarstvo te je na neki način stvorio vlastitu sivu ekonomiju. Postoje čistači koji "oživljavaju" vraćenu odjeću, vozači dostavljači, skladištari, krojačice, proizvođači ambalaže i tvrtke za gospodarenje otpadom čiji se poslovni modeli temelje na vraćenoj robi. Pojavile su se i proširile nove tvrtke koje se time bave.
Igra iza kulisa nakon povrata robe
Sklonost vraćanju odjeće otvara radna mjesta, ali ih i ugrožava, koristi tvrtkama, ali im i prijeti. Za neke trgovce troškovi mogu biti astronomski, ali za planet su još veći. Povrat je tehnički besplatan, ali koja je cijena koju stvarno plaćamo? Kolika je stvarna cijena ekonomije povrata?
Evo što mnogi od nas pretpostavljaju da se događa kada naručimo haljinu, namrštimo se, uzdahnemo, vratimo je u dva sloja plastične ambalaže i pošaljemo natrag. Haljina stiže u skladište. Ponovno je zapakirana u nekorištenu plastičnu ambalažu i vraća se na policu te pronalazi drugog kupca.
No to se, kaže Frei, ne događa često.
"Ako roba nije u savršenom stanju, ako se kasnilo u njezinoj otpremi ili obradi ili ako robu držite dosta dugo prije nego što ju vratite, ona se neće preprodavati", objasnila je Frei. Platforma za povrate Optoro procjenjuje da će samo 50 posto vraćene robe biti ponovno u prodaji.
Prema organizaciji za borbu protiv otpada Ellen MacArthur Foundation, jedan kamion odjeće šalje se na odlagalište ili se spaljuje svake sekunde. Pustinja Atacama u Čileu postala je odlagalište za 39 tisuća tona neprodane odjeće na godinu iz svih krajeva svijeta. Visoko naslagane i razvučene dokle god pogled seže, te tkanine ispuštaju otrovne tvari u vodu, a katkad se i zapale.
Čak i prije nego što uzmemo u obzir utjecaj neželjene odjeće na okoliš, modna proizvodnja odgovorna je za dva do osam posto emisije ugljikova dioksida diljem svijeta, piše The Guardian.
Tko je kriv za rast povrata?
Frei smatra da je i organizirani kriminal odgovoran za vraćanje odjevnih predmeta.
"Obavljam jedan do dva povrata novca na tjedan na Amazonu, svaka narudžba vrijedi oko 400 eura", stoji u jednom oglasu. Diljem interneta postoji mreža onih koji se lažno žale na artikle kako bi osigurali povrat novca, a zatim šalju prazne kutije natrag. Oni pišu i vodiče sa savjetima onima koji to žele učiniti.
Neki čak naplaćuju naknadu za izvođenje prijevare u vaše ime. Prema tvrtki za zaštitu od botova Netacea, postoji 1600 tvrtaka za povrat novca koje prodaju svoje usluge.
Promjena koju bi tvrtke mogle uvesti jest ukidanje besplatnog povrata. Od prošlog svibnja Zara kupcima naplaćuje 1,95 funta za vraćanje online narudžbe.
Asos kaže da se 97 posto njegovih proizvoda preprodaje na stranici nakon pregleda, popravka i čišćenja ako je potrebno. Dodaje da sva odjeća koja se prodaje trećim stranama ispunjava zahtjeve o tome što se s njom može učiniti te da ne šalju proizvode na odlagalište niti ih se uništava, osim ako to ne traži zakon.