Povjerenik Europske komisije za vanjsku politiku i sigurnost je na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu održao govor na raspravi o potrebi za dosljednom strategijom u odnosima između EU-a i Kine, iznoseći "osobno mišljenje" jer za to "još nema mandat Europskog vijeća".
"Europska unija nikada nije smatrala Kinu izravnom prijetnjoj našoj sigurnosti, za razliku od Rusije u izjavi u Versillesu u ožujku, no naši odnosi ne samo da više nisu tako dobri, oni su sve napetiji", rekao je Borrell.
Podsjetio je da EU ima strategiju za Kinu od 2019., ali da se od tada puno toga dogodilo te da strategiju treba prilagoditi novim okolnostima.
"Mi smo sada usredotočeni na rusku agresiju na Ukrajinu, no pojavio se još jedan značajan politički problem, a to je Kina. Kina, međutim, nije Rusija. Ona je supersila koja raste i koja je prisutna u svim regijama svijeta gdje ima značajan utjecaj.
Uz gospodarski rast Kine istovremeno raste i njezina politička težina", istaknuo je šef europske diplomacije.
Kao razlog pogoršanja odnosa s Kinom naveo je europske sankcije, trzavice s Litvom i kineske vojne manevre u Tajvanskom tjesnacu.
No, iako su naši odnosi sve napetiji, rekao je Borrell, "ne smijemo prestati razgovarati s Kinom, ne smijemo odbacivati suradnju s Kinom u cilju rješavanja velikih globalnih problema samo zato jer Kina nije demokracija", navodeći kao primjer klimatske promjene.
Podsjetio je na veliku gospodarsku moć Kine, koja je, primjerice, sada prva zemlja u ulaganjima u zemljama ASEAN-a.
"Zamijenila je nas, dok mi govorimo o ulaganjima oni to već čine (...) za nekoliko godina Kina i Indija će imati u svojim rukama gotovo 55 posto svjetskog BDP-a ", rekao je Borrell .
Također je rekao da su europske i kineske ekonomije isprepletene, da 20 posto uvoza dolazi iz Kine u koju ujedno odlazi devet posto europskog izvoza te da se dnevno trguje u iznosu od 2,3 milijarde eura.
Upozorio je, međutim, da su gospodarski odnosi neuravnoteženi te da je trgovinski deficit s Kinom dosegao 400 milijardi eura, tj. 2,3 posto europskog BDP-a.
Govoreći o prilagodbi strategije prema Kini, Borrell smatra da se ona treba temeljiti na četiri riječi: vrijednosti, gospodarska sigurnost, Tajvan i Ukrajina.
Također je ponovio da se odnosi EU-a s Kinom ne mogu razvijati ako Peking nastavi s izbjegavanjem svog utjecaja na Rusiju kako bi povukla vojsku iz Ukrajine i obustavila rat.
S geopolitičkog stajališta, istaknuo je Borrell, "moramo spriječiti novi hladni rat između zapada i dalekog istoka".
Europa mora zacrtati svoj pristup odnosima s Kinom
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je rekla da sve veći značaj Kine kao međunarodnog političkog i gospodarskog čimbenika te očuvanje vlastitog europskog interesa nalaže Uniji da brine o odnosima s Pekingom.
"Europa mora zacrtati svoj vlastiti zasebni pristup koji ostavlja prostor za suradnju i s drugim partnerima", rekla je šefica EK-a.
U našim odnosima s Kinom, ocijenila je, "moramo imati zajedničku jasnu sliku rizika i prilika koje nam se pružaju".
Za novi pristup prema Kini šef diplomacije je u više navrata rekao da zemlje članice moraju uskladiti svoja stajališta o Kini te bez obzira na "višeglasje", EU mora biti "jedan usklađen zbor", s čime se složila i von der Leyen.
Macron iznenadio i eurozastupnike
No zbor EP-a je na današnjoj raspravi bio dosta raštiman po pitanju nedavnog boravka francuskog predsjednika Emannuela Macrona u Pekingu u koji je, kako su rekli neki zastupnici, dovukao cijelu svitu gospodarstvenika kako bi se osigurali unosni ugovori za francuske tvrtke, a zamjerili su mu i izjavu da se Tajvan ne tiče Europe, ocijenivši tu izjavu "naivnom".
Hrvatski eurozastupnik Valter Flego, član kluba zastupnika liberala u EP-u kojoj pripada i Macronova stranka "Preporod", je rekao da je "Emmanuel Macron francuski predsjednik i on može pričati u ime Francuske, a da predsjednica Komisije, koja je bila s njim u posjetu Kini, iznosi europska stajališta".
"S predsjednikom Macronom se apsolutno slažem u njegovoj često ponavljanoj tezi o europskoj strateškoj suverenosti. temi koju smo u proteklih dvadesetak godina zapostavili i to nam se često obija o glavu. Europa u mnogim temama, nažalost, nije 'lider' nego sljedbenik i ovisna o drugim velikim silama. Smatram da, iako je u nekim temama iznio ono što je više interes Francuske, Macron nije iznio neke suprotne stavove Europskoj uniji", rekao je Flego.
Upozorio je, međutim, da "nikako ne smijemo dozvoliti podjelu Europe oko vanjskopolitičkih tema".
"Zajednička stajališta trebala bi ipak biti iznad interesa pojedinačnih članica", ocjenjuje IDS-ov zastupnik.
Europa bez jedinstvene politike
Željana Zovko, HDZ-ova eurozastupnica i potpredsjednica Odbora za vanjske poslove EP-a, ocjenjuje da "ne postoji jedinstvena europska politika" spram Kine.
"To smo vidjeli prilikom ovog putovanja u Kinu i nesretnih Macronovih izjava koje su bile prije svega u francuskom a ne u europskom interesu. Pokazalo se da Europska unija još uvijek ne govori jednim glasom", ocjenjuje Zovko.
Zovko smatra da aktualni događaji Kini idu na ruku. "To je izuzetna nacija koja stoljećima ima svoju politiku ratovanja i diplomacije, a što je najgore od svega - komunisti su. Komunističku partiju ne možete promijeniti ako u zemlji ne dođe do promjene svijesti i prave demokracije, a to nećemo ubrzo gledati", rekla je Zovko.
Zovko primjećuje da je u "govoru liberala Stephana Seoujrnea (u ime kluba liberala Renew) koji je branio svog predsjednika stranke i države, vladala atmosfera saniranja štete".
Zastupnica pozdravlja govor čelnika pučana u EP-u Manfreda Webera u kojem je rekao da ne smijemo biti naivni i odvajati se od SAD-a po ovom pitanju.
"Znači, ako po pitanju od strateškog značaja ne stojimo uz svoje transtlantske saveznike i ne mislimo da je ugrožavanje suvereniteta zemlje isto i za Tajvan i za Ukrajinu, gubimo kredibilitet", rekla je Zovko za Hinu.
SDP-ov eurozastupnik Tonino Picula i koordiantor socijalista u Odboru za vanjske politike EP-a je za Macronovo posjet Kini rekao da se francuski predsjednik stalno nalazi između dva pola, "frustracije i ambicioznosti".
"Frustriran je zato što ne uspijeva transformirati Francusku a htio bi transformirati EU. Mislima da je ta vrsta neusklađenosti vidjljiva i u ovom posjetu Pekingu", smatra Picula i dodaje da bi se europski čelnici tebali "bolje sinhronizirati kada se nađu na mjestu kao što je sve utjecajnija Kina".
Rasprava u Parlamentu je prije svega bila "rasprava o koherentnom odnosu prema Kini", ocjenjuje Picula. "Ona nije važna samo da se procijene odnosi s Pekingom, Mislim da je možda i još važnije održati ovakvu raspravu da se definiraju odnosi unutar EU-a", rekao je Picula.
"EU ima i strategiju i definiranu platformu odnosa prema Kini ali je ona iz 2019. godine. U svijetu koji se strahovito brzo mijenja, treba promisliti kako se odnositi ne prema jednoj zemlji nego, rekao bih, jednom mabocioznom svjetskom igraču koji, nakon što se transformirao u proteklih 30 godina očito nastvalja sa željom da transformira cijeli svijet. Kina je prerasla fazu u kojoj je slijedila pravila kako bi bila uspješna, ona sada želi biti još uspješnija na način da transformira pravila kako njoj odgovara. Ona to radi brutalno i izuzetno uspješno", primjećuje.
Nije dovoljno da EU samo označava Kinu kao rivala već treba načina kako se nositi s tim rivalstvom, nastvalja Picula.
"Moj je zaključak, nogometnim rječnikom, da Kina ne samo da igra na polovici terena koja pripada EU-a, nego da će Kina uskoro igrati u europskom šesnaestrcu. U ovom trenutku trebamo riješiti trostruki deficit u odnosima s Pekingom. Jedan je trgovački, informacija da smo u trgovačkom deficitu od gotovo 500 miliajrdi eura je frapantna, u političkom smo deficitu i tražimo načina kako parirati kineksom utjecaju na cijelom prostoru takozvanog globalnog juga, i na kraju, moramo pogledati što je s najnovijim deficitom, sigurtnosnim deficitom. Sve je više informacija da Kina postaje vojno sve sposobnija ali sigurnosni izazov u okviru EU-a", kaže Picula i podsjeća na slučaj takozvanih tajnih policijskih stanica u različitim članicama EU-a koje privode kineske disidente.
Picula zaključuje da Komisija ima prblem kako realizirati svoju ambiciju da Uniju iz platitelja (payera) pretvori u igrača (playera) a prolazi joj mandat. Primjećuje kako je čelnik europske diplomacije Borrell dobro u svom istupu formulirao problem rekavši da EU ima "zajedničku ali ne i jednu" vanjsku politiku.