Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se 2. veljače jer je toga datuma 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o zaštiti močvarnih područja od međunarodnog značaja, tzv. Ramsarska konvencija.
U Ministarstvu ističu kako su močvarna staništa - rogozici, tršćaci, tresetišta, poplavni travnjaci i šume, potoci, rijeke i jezera, stari rukavci, mrtvice, meandri i sprudovi - biološki izuzetno važna područja zasićena vodom, stalno ili privremeno.
Kao spoj kopna i vode bujaju životom jer je produkcija hrane ondje najčešće vrlo visoka.
Močvarna staništa pročišćavaju vodu jer hranjive tvari biljke koriste za rast pri čemu na sebe vežu velike količine CO2 i time pomažu ublažiti klimatske promjene.
Štite i od poplava jer mogu prihvatiti velike količine vode i spriječiti poplave naselja.
Također, važna su za očuvanje pitke vode jer je u njima pohranjen najveći dio slatke vode na Zemlji.
Močvarna staništa nestaju tri puta brže nego šume
Uz močvarna staništa vezano je više od 40 posto vrsta biljaka i životinja i od svih staništa ona su najbogatija pticama.
Ministarstva upozorava kako su močvarna staništa najugroženiji ekosustav današnjice i nestaju tri puta brže nego šume.
Tradicionalno, smatraju se nepoželjnim područjem gdje dominiraju komarci pa ih se isušuje i koristi za razvoj poljoprivrede jer nataloženi mulj obiluje hranjivim tvarima.
Zbog takvog odnosa, u posljednjih 50 godina izgubljeno je 35 posto svih močvarnih staništa u svijetu, a njihov gubitak sve je veći i brži. Slikovito, močvare imaju funkciju kao jetra i bubrezi, kažu u Ministarstvu.
Jedan od ciljeva za obnovu prirode EU Strategije za bioraznolikost je obnova povezanosti najmanje 25.000 kilometara rijeka u EU kroz utvrđivanje i uklanjanje barijera koje sprječavaju povezanost površinskih voda.
Ministarstvo održivog razvoja zajedno s Karlovačkom županijom radi na proglašenju novih zaštićenih područja na rijeci Mrežnici do kraja 2023.
U ovoj se godini također planira uklanjanje prvih antropogenih pregrada na rijekama u Hrvatskoj.
Manja močvarna staništa vrlo je jednostavno i lako obnoviti - dovoljno je bari osigurati dovod vode ili očistiti je od bačenog smeća, ili ukloniti invazivne vrste.
Na manjim vodotocima treba ukloniti manje brane. Na velikim močvarnim područjima stanje je često kompliciranije i potrebno je pažljivo razmotriti uzroke propadanja močvarnih staništa te ih pažljivo i postupno rješavati.
Hrvatska je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991. na čiji popis je donijela pet važnih močvarnih staništa koja su zaštićena kao parkovi prirode - Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero te posebni rezervati - ribnjaci Crna Mlaka u Jastrebarskom te Donji tok Neretve na jugu.