"Mišljenja sam da radimo velike i dobre stvari. Uvjeren sam čvrsto u to, a da imam za pravo, svjedoči i odlična popunjenost naše kazališne dvorane kao i niz značajnih nagrada koje su u zadnjih nekoliko godina poosvajali naši glumci i predstave", rekao je za Hinu ravnatelj Gradskog kazališta Joze Ivakića Zdenko Rečić.
Kao ravnatelj ponosan je na to, ipak, malo slavonsko kazalište, ali kazalište velikog htijenja i glumačke želje. "Kazalište u kojem smo 2017. godine premijerom 'Vrzinog kola' u režiji Vjekoslava Jankovića i po tekstu našega Joze Ivakića obilježili 100 godina kazališnog života u Vinkovcima. Nije to malo godina", ističe Rečić.
I upravo je "Vrzino kolo" bilo "okidač" koji je vinkovačko kazalište lansirao među one hrvatske kazališne kuće čije su predstave tražene i iznimno gledane iako ne treba smetnuti s uma da su se i prije te 2017. godine na sceni Joze Ivakića rađale sjajne predstave. Tako je za vrlo zapaženu ulogu Prcmilke u predstavi "Iz Kabula s ljubavlju" Dubravka Matakovića i u režiji Stojana Matavulja, Tatjana Bertok-Zupković 2007. bila nominirana za Nagradu Hrvatskog glumišta koju je, tri godine poslije, 2010. dobila Maja Lučić kao mlada glumica za ulogu u predstavi "Sluškinje" Jeana Geneta koju je na scenu vinkovačkog kazališta postavio redatelj Damir Mađarić.
"Vrzino kolo" za vinkovačko kazalište značajno je međutim po još nečemu. Ta "komedija o volenju i milovanju" predstavlja naime prvu predstavu iz trilogije "vinkovačkih predstava" koje su u proteklih nekoliko godina postavljene na scenu Joze Ivakića.
"Druga je predstava iz te trilogije, da je tako nazovemo, 'Štajga' Ivane Šojat i u režiji Jasmina Novljakovića s kojom smo 2019. osvojili tri Zlatna studija, a Vladimir Andrić nagradu 'Fabijan Šovagović' za najbolju mušku ulogu na Festivalu glumca, što je prvi puta da je neki vinkovački glumac dobio tu značajnu nagradu. Prošle godine, kao treću u nizu, radimo 'Tenu' Josipa Kozarca u režiji Dražena Ferenčine. Ima li vinkovačkijih predstava od te tri? Teško!", zaključuje Zdenko Rečić.
Međutim, trilogijama u Gradskom kazalištu Joze Ivakića tu nije kraj.
"Imamo mi i trilogiju europskih svjetskih tekstova. Sjetimo se samo 'Staklene menažerije' Tennesseeja Williamsa pod redateljskom palicom Dražena Ferenčine za koju je Mateja Marušić dobila Nagradu Hrvatskog glumišta kao i nagradu za najbolju mladu glumicu na Festivalu glumca i koja je uvrštena u kulturni program Republike Hrvatske za vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskom unijom", ističe ravnatelj Ivakića.
Potom su, dodaje, radili Strindbergovu "Gospođicu Juliju" u režiji Aide Bukvić u koprodukciji sa HNK Osijek, koja je osvojila četiri međunarodne nagrade.
"I sada smo, kao dio te trilogije na scenu postavili 'Noru - kuću lutaka' Henrika Ibsena, u režiji Paola Tišljarića i koprodukciji s Kazalištem Marina Drržića iz Dubrovnika na čijoj sceni je prošloga tjedna i održana dubrovačka premijera te predstave, dok je vinkovačka na rasporedu 21. listopada", navodi.
Zaključuje kako je vinkovačko kazalište definitivno postalo "top" kada je počelo raditi kapitalne predstave. "Kada kažem kapitalne mislim na predstave u kojima smo uvijek imali jednog ili dva jaka gostujuća glumca i jakog redatelja. To je formula za uspjeh", smatra Zdenko Rečić koji s takvom praksom namjerava nastaviti i u tek započetoj kazališnoj sezoni 2022./23.
Na popisu planiranih ovosezonskih predstava, na kojima se od nekih već radi, nalaze se dječja predstava "Tonka će sutra" Jelene Pervan u režiji Marijane Matoković i koprodukciji s kazalištima iz Požege i Virovitice, "Emigranti" Slawomira Mrožeka u režiji Jasmina Novljakovića, čija bi se premijerna izvedba, posve prigodno, trebala odigrati u atomskom skloništu hotela "Slavonija".
Tu je i komedija "Probudi se Kato" Milana Grgića te kao "starteška" predstava, Čehovljev "Galeb" u režiji Aide Bukvić i koprodukciji s zagrebačkim Gradskim dramskim kazalištem Gavella, Gradskim kazalištem Požega, Osječkim ljetom kulture i, kako napominje Rečić, "najvjerojatnije" i dubrovačkim Kazalištem Marina Držića.
"Od 'Galeba' očekujemo puno jer je riječ o velikom tekstu, velikoj produkciji s velikim glumačkim imenima. A na velikim glumačkim imenima ćemo i dalje inzistirati jer želimo da naši profesionalni glumci Mateja Marušić, Vladimir Andrić i Vedran Dakić uza sebe imaju jake glumce. To smatram jako bitnim i za kazalište i za njih. Za kazalište, jer naša publika kroz velika imena hrvatskog glumišta dobiva ono najbolje, a za njih da se uz velike glumce nastave izgrađivati u glumačkom razvoju kako bi i sami dosegli takve umjetničke visine", zaključuje Zdenko Rečić.
Piše: Željko Draženović