Predavanje, u organizaciji Odbora za krš Razreda za prirodne znanosti HAZU-a, bilo je posvećeno temi kako oblikujemo našu sliku krša, o čemu je Lučić 2019. objavio knjigu "Presvlačenje krša – povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja".
U istraživanju i pisanju monografije vodilo ga je pitanje zašto je Dinarski krš, premda najpoznatija i vrhunska vrijednost te vrste u svijetu, koji zauzima i polovicu Hrvatske, u najširoj javnosti većine svojih zemalja smatran nečim lošim i nazadnim.
„Iako se službeno u obrazovnom sustavu promiče prirodoslovna, biofizička percepcija prirode, naš stvarni doživljaj je najčešće mješavina znanstvenih i tradicionalnih gledanja na krš", ustvrdio je.
Kako je objasnio, rezultat je da u najširoj javnosti za te vrhunske vrijednosti dominiraju negativna slike krša kao što su kamena pustinja ili pasivna zemlja, a u upravljanju okolišem potpuno izostaje briga prema kršu.
Lučić je podsjetio i na inicijativu da se Dinarski krš uvrsti na Popis svjetske baštine UNESCO-a, koja nije niti podnesena jer zainteresirane države – Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija i Crna Gora, nisu uspjele postići niti minimalni dogovor.
Kako bi se suzbila negativna slika o kršu, predložio je osnivanje karstološkog društva, jačanje i objedinjavanje speleoloških klubova, povezivanje akademskih programa te formuliranje edukacijskih i popularizacijskih programa, kao i poticanje interdisciplinarnih istraživanja.