"Trenutnu nadoplatu od preko 120 kuna potrebno je smanjiti na 40 kuna mjesečno. Tako bi terapija postala dostupnija ranjivim skupinama društva, u kojima je najveći broj oboljelih od šećerne bolesti tipa 2”, poručila je predsjednica Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga Zrinka Mach na web panelu s vodećim stručnjacima u području skrbi o oboljelima od šećerne bolesti.
Suvremena terapija, tzv. SGLT2 inhibitori uvrštena je na dopunsku listu HZZO-a. Ona sprečava komplikacije, no prima je tek oko15 tisuća oboljelih, iako ih je u Hrvatskoj 327.785 , među kojima njih 90 posto ima tip 2 bolesti.
Nova terapija dokazano smanjuje rizik od zatajivanja srca ili smrti uslijed drugih kardiovaskularnog uzroka, uključujući i infarkt miokarda. Ova vrsta terapija također smanjuje rizik od dijalize, transplantacije ili smrti zbog bolesti bubrega u osoba s dijabetesom tipa 2, istaknuto je na panelu.
Mach je ocijenila kako je vrijeme da hrvatski zdravstveni sustav iskoristi priliku da poveća dostupnost učinkovite terapije za sprječavanje komplikacija šećerne bolesti tipa 2.
To je i tema kampanje “Zašto komplicirati?, koju HSDU provodi uz podršku Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma, Hrvatskog kardiološkog društva i Hrvatskog društva za hipertenziju.
Dijabetolog Dario Rahelić najavio je skoro donošenje Nacionalnog plana za borbu protiv šećerne bolesti, a zajedno s Verom Katalinić Janković iz Ministarstva zdravstva, naglasio je i kako bi se, uz praćenje ishoda liječenja, dodatno trebalo apelirati na pacijente da se pridržavaju terapije.
“Upravo je na liječenje šećerne bolesti tipa 2 u pretpandemijskim godinama trošen najveći dio godišnjeg proračuna HZZO-a. Od 4,6 milijardi kuna za šećernu bolest, čak se 88,1 posto trošilo upravo na liječenje komplikacija”, upozorio je Rahelić, naglasivši podršku povećanju dostupnosti suvremene terapije.
“Za kvalitetu života i ukupan trošak liječenja oboljelih veliku razliku čini jesu li došli na dijalizu s 50, 60 ili tek nakon 70. godine života”, istaknuo je.
Klinički farmakolog Marko Skelin ocijenio je neprihvatljivim da oboljeli zbog neimaštine ne mogu doći do optimalne terapije, koja dokazano smanjuje kardiovaskularne incidente i smrtnost.