ESLJP potvrdio je nedavno svoju raniju odluku da je Hrvatska, u slučaju smrti djevojčice Madine Hosseini, povrijedila prava iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.
Hrvatska država povrijedila je, prema presudi, Madinino pravo na život, ponižavajuće je postupala prema djeci iz njene obitelji držeći ih u detenciji, cijelu obitelj protuzakonito lišila slobode, a dio obitelji kolektivno protjerala iz Hrvatske te im onemogućila pristup odvjetnici.
U intervjuu za Hinu, pučka pravobraniteljica Šimonović Einwalter osvrnula se na značenje same presude i poteze koje Hrvatska treba napraviti kako bi izvršila presudu tog suda.
Govoreći o stanju ljudskih prava, najavila je da će, uz godišnje izvješće koje je već objavljeno, uskoro Hrvatskom saboru predstaviti posebno izvješće o utjecaju epidemije u zadnje dvije godine na ljudska prava i jednakost.
ESLJP je presudu donio odlučujući u tom konkretnom slučaju, no može li se reći da je time rekao i da Hrvatska sustavno krši prava izbjeglica na granicama?
To ELJSP teško može reći baš na taj način, baš tim riječima. Ova presuda govori o pitanju postupanja prema obitelji Madine, u konkretnoj situaciji. Ali isto tako, sud kaže da se u predmetu “postavlja više važnih pitanja o kontroli migracija od strane hrvatskih vlasti”, kao i da “utjecaj ovog predmeta nadilazi posebnu situaciju obitelji”. Sud je uzeo u obzir i brojne ranije navode o kršenju prava migranata.
Pojedine rečenice iz odluke, čini mi se, stoga ukazuju da utjecaj predmeta nadilazi tu posebnu situaciju obitelji i mislim da je dobro to tako čitati želimo li promjene. Bitno je pažljivo analizirati i ozbiljno izvršiti ovu sudsku odluku i promijeniti sustav zato što kao država želimo poštivati nacionalno pravo, europsko pravo, međunarodno pravo - ljudska prava. Hoće li za to biti volje ili sluha - itekako se nadam da hoće.
Sud je utvrdio da je došlo do povrede konvencije jer na granici policija nije procijenila individualnu situaciju izbjegličke obitelji prije njihovog odvraćanja u Srbiju. Pritom nije prihvatio argument države da je izbjeglička obitelj bila u ilegalnom prelasku granice. Što to sad znači, od početka te izbjegličke krize uporno se ističe da se na zelenim granicama "branimo" od onih koji njihovim prelaskom krše zakone?
Zapravo je tu pravna situacija bila jasna i prije ove odluke. Često se ističe da policija treba čuvati granicu, da je zabranjen nezakonit prelazak državne granice i to tako uistinu i piše u zakonu. Istovremeno je pravno definirano da osobe imaju pravo zatražiti međunarodnu zaštitu, bez obzira na način ulaska u zemlju. Zbog toga mora postojati individualizirani postupak. On uključuje, zbog rizika povrede međunarodnog prava, mogućnost da ljudi, koji se nalaze u specifičnoj situaciji zato što bježe od rata i izlaganja postupanjima kao što su mučenje ili smrtna kazna u zemljama iz kojih dolaze, imaju pravo zatražiti međunarodnu zaštitu. Ona je potrebna i osobama koje su žrtve trgovanja ljudima, silovanja ili teškog nasilja.
Ne možete znati hoće li imati pravo na azil bez provođenja postupka - da propitate tko je ta osoba, odakle bježi i zašto, to nikome ne piše na čelu. Službenici bi za prvi kontakt trebali pokušati prepoznati ranjive osobe koje možda žele podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu. To je pitanje individualiziranog pristupa, pri čemu je posebna ranjivost ponekad vidljiva i na prvu, primjerice kod djece odnosno djece bez pratnje i tu najbolji interesi djeteta moraju imati primat.
U sljedećih šest mjeseci Hrvatska mora provesti učinkovitu istragu u slučaju Madinine smrti, ali i napraviti akcijski plan kako bi se uklonile povrede koje je sud utvrdio. Hoće li to promijeniti situaciju i protokol postupanja prema izbjeglicama?
U roku od šest mjeseci, ali može i ranije, Ured zastupnice RH pred ESLJP-om mora donijeti akcijski plan. Na taj plan, kroz tijelo u kojem sudjeluju predstavnici različitih institucija, i mi možemo davati stručna mišljenja i prijedloge, a u njemu su i ministarstva, sudovi, Ustavni sud i drugi. Poanta presuda ESLJP je pravda za pojedince, ali i mijenjati praksu, ako treba i zakone, kako bi se poštivali pravni standardi zaštite ljudskih prava. To može biti i pitanje, primjerice, načina provođenja učinkovite istrage, što je bilo važno pitanje u ovom predmetu. Čuli smo i da je ministar Davor Božinović javno izjavio da je odgovornost u ovakvim slučajevima na sustavu, da trebamo vidjeti koje su to stvari koje se mogu i trebaju ispraviti.
Je li ukrajinska kriza pokazala da se prema onima koji bježe od rata može postupati i drugačije?
Trenutno svjedočimo velikoj solidarnosti građana prema Ukrajincima, ali podsjećam da smo tu solidarnost građana vidjeli i 2015. - i tada su mnogi bili spremni pomoći. Međutim, sada je Europska unija u odnosu na 2015. drugačije reagirala. Direktiva o privremenoj zaštiti postojala je i tada, i teoretski je mogla biti aktivirana. To je politička odluka na razini EU-a.
Nedavnom aktivacijom direktive, raseljeni iz Ukrajine imaju puno jednostavniju i bržu proceduru. Ono o čemu se može razgovarati jest je li ju trebalo u prošlosti aktivirati. Je li se moglo drugačije za neke druge ljude koji su bježali od nekog drugog rata? Vjerujem da se sada vidi nova razina solidarnosti i pomoći izbjeglicama. U idealnom svijetu, voljela bih vidjeti da Europa tako odgovara na sve izbjeglice koje bježe od strahota rata.
Vaše izvješće donosi preporuke kako otkloniti nedostatke koje ste uočili u provedbi ljudskih prava. Sudeći prema brojci, ukupno 156 preporuka, posla je puno, na čemu se mora najviše raditi?
Problema je puno, a istaknula bih probleme dostupnosti zdravstvene zaštite i zdravstvenih usluga, potrebu snažnije podrške i zaštite starijih građana, pitanje dostupnosti informacija građanima vezano za prava i kako ih ostvariti. Potrebno je postići da im institucije odgovaraju, da postupci ne traju predugo, da su manje formalistički i da se iz njihovog rada vidi razumijevanje da su one tu zbog građana, da im omoguće jednostavniji put do ostvarivanja prava. U nekim područjima problemi su dugotrajni, u ovoj instituciji radim već 14 godina i promjene se polako događaju.
Mi analitički i sveobuhvatno ukazujemo i na sustavne probleme. Ono što mene uvijek veseli su pomaci na bolje, a ima naravno i njih, posebno kada ispunjavanjem neke naše preporuke, bilo u pojedinačnom predmetu, bilo ovih sustavnih iz godišnjeg izvješća, dođe do veće razine prava za građane. To i jest poanta tih preporuka. Iz Izvješća za 2020. implementirano je 43 posto preporuka, što je veliki skok u odnosu na 2019., kada ih je implementirano 20 posto. Nadam se da će se taj trend nastaviti.
U vremenima nesigurnosti, socijalno najosjetljivije skupine su na posebnom udaru. Kako bi država na to trebala djelovati?
Uvijek najviše stradaju oni kojima je i prije bilo loše. Tako će biti i sada - to su siromašniji stariji građani, ali i oni koji žive blizu granice siromaštva. U zahtjevnoj su poziciji jednoroditeljske obitelji te one s troje i više djece. Vladine mjere koje služe olakšavanju situacije su dobrodošle, ali sigurno neće građanima ukloniti sve brige. Važno je na razini države pratiti treba li mjere eventualno korigirati, uz posebnu pažnju na učinak na one kojima je osobito teško, a to ćemo i mi pratiti.
Velik broj pritužbi bio je povezan s upotrebom covid potvrda i cijepljenjem. Kako je epidemija utjecala na jednakost i ljudska prava u Hrvatskoj?
Svašta smo prošli u ove dvije godine. Epidemija još uvijek zapravo traje, pa iako mnogi osjećamo olakšanje, nitko ne zna što će biti na jesen. Na ovim iskustvima treba učiti i prema tim lekcijama osnažiti ključne sektore: zdravstvo, socijalu, obrazovanje i civilnu zaštitu. Upravo dovršavamo posebno izvješće o utjecaju epidemije na ljudska prava i jednakost u te dvije godine, koje ćemo uskoro predati Saboru. Svrha tog izvješća je vidjeti što su učinci epidemije i upravljanja njome. Ona je promijenila naše živote i treba vidjeti što se može bolje i drugačije.
Zato analiziramo utjecaj na pojedina ljudska prava i pojedine skupine građana, jer su neke prošle lošije. To su starije osobe, ali nisu jedini. Tu je i utjecaj siromaštva, dostupnosti različitih usluga. Činjenica je da se nisu svi mogli cijepiti, iz zdravstvenih razloga, a istovremeno imali smo pitanje dostupnosti testiranja, koje nije bilo jednako za sve. Postoje pouke i oko informiranja građana, s obzirom na lažne vijesti i dezinformacije. Sve to ćemo obuhvatiti i preporukama i nadam se da će to izvješće biti temelj za pozitivne pomake prema jačanju otpornosti društva ubuduće, na epidemiju, ali i druge moguće krize.
Razgovarala: Dubravka Grubišić