Rad sociologa Brune Šimca, Tijane Trako Poljak i Vladimira Ivanovića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu analizira podatke Europskoga društvenog istraživanja od 2008. i 2018. te uspoređuje kretanja u iskazivanju briga za okoliš za tih deset godina.
Oni su izabrali šest članica EU, Hrvatsku, Češku, Mađarsku, Poljsku, Slovačku i Sloveniju, objašnjavajući da dijele geopolitički položaj, povijesno naslijeđe i društveno-kulturni milje, a za koje se u literaturi ističe da “postkomunističke zemlje manje podržavaju zaštitu okoliša od naprednih demokracija”.
Slovenija prva, Mađarska s prvog na zadnje mjesto
Najsnažniji porast potpore za brigu o prirodi tijekom obuhvaćenog razdoblja veže se za Hrvatsku, a Hrvatska i Slovenija imaju najviši rezultat povezan s brigom o prirodi u 2018. godini, ističu autori.
Poljska, Slovačka i Češka bilježe ukupnu stagnaciju u rezultatima, a Mađarska pokazuje značajno smanjenje potpore za brigu o prirodi između 2008. i 2018. godine, dodaju.
Hrvatska je 2008. imala jedan od najnižih rezultata, no dok se Slovačka, Poljska i Češka nisu mnogo pomaknule sa svoje pozicije do 2018. godine, Hrvatska je zauzela drugo mjesto među zemljama srednje Europe, a prestigla ju je samo Slovenija, koji se s druge pomaknula na najvišu poziciju.
Najviše iznenađuju rezultati koji se odnose na Mađarsku, koja je od najviše ocjene u pogledu percepcije brige o prirodi 2008. godine, pala na najnižu u 2018. godini.
Analiza je pokazala da unatoč navedenim razlikama postoji niz sličnosti u pogledu ekoloških stavova i vrijednosti među odabranim zemljama srednje Europe.
Sklonost ne znači spremnost na angažman
Istraživanje je koristilo tzv. Schwartzove vrijednosti koja naglašavaju važnost društva, a samim time i cijeloga “susvijeta” nad individualnim interesima, što pruža novu dimenziju za tumačenje stavova o okolišu u ovim zemljama, ističe se.
Neka druga istraživanja pokazala su da svih šest zemalja srednje Europe imaju nisku razinu interesa za okoliš, iako su i u tim istraživanjima Hrvatska i Slovenija bolje rangirane od Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke.
Inače, u literaturi je poznata razlika između stavova građana prema okolišu i spremnosti da se praktično angažiraju na zaštiti okoliša, odnosno, iskazivanje sklonosti ne jamči da su ispitanici spremni praktično braniti prirodu.